Postoji jedna posebno zanimljiva vrsta muškaraca. Ona koja će vam satima objašnjavati kako su današnje žene prezahtjevne, umišljene, razmažene i pune sebe, a onda će se smrtno uvrijediti kada shvati da ih nijedna od tih navodno nepodnošljivih žena zapravo ne želi. I tu dolazimo do jednog od najvećih nesporazuma modernog muško-ženskog svijeta. Neke žene nisu podigle kriterije. Samo su prestale rušiti vlastitu vrijednost da bi se netko drugi osjećao dovoljno velikim. A to je, čini se, za određene muškarce postao ozbiljan društveni problem.
Kriteriji nisu uvreda. Oni su filter.
Kako se usuđuje žena imati vlastiti novac, vlastiti raspored, vlastito mišljenje i, zamislite tog bezobrazluka, vlastitu odluku o tome kome će dopustiti pristup svom životu? Nekada je bilo dovoljno pojaviti se, biti muškarac i očekivati da se ostatak svijeta prilagodi. Danas treba ponuditi i nešto više od činjenice da ste rođeni s penisom. Znam. Strašna vremena.
Ali kada žena kaže da ne želi odnos u kojem će sve emocionalne, organizacijske i kućanske obveze završiti na njezinim leđima, ona ne traži princa na bijelom konju. Traži odraslu osobu. To je razlika koju neki uporno odbijaju razumjeti. I nije svaka granica zid. Ponekad je samo pristojno postavljen ulaz na kojem piše: ovdje se ulazi s poštovanjem.
Odbijanje nije poniženje. Osim ako ste uvjereni da vam netko nešto duguje.
Nevjerojatno mi je koliko se obična rečenica „nisam zainteresirana” u nekim glavama pretvara u međunarodni incident. Žena kaže ne, a muškarac odmah saziva internetsku komisiju za utvrđivanje njezinih mana. Odjednom je prestara, predebela, previše samostalna, previše glasna ili, moj osobni favorit, „ionako nije moj tip”.
Zanimljivo kako je bila sasvim dobar tip pet minuta prije odbijanja. Naravno, odbijanje može zaboljeti svakoga, bez obzira na spol. Ali osjećaj razočaranja ne daje nikome pravo da drugu osobu kažnjava zato što nije uzvratila interes. Neuzvraćena simpatija nije nepravda. Nije ni poziv na pregovore. A ponajmanje je dokaz da je cijeli jedan spol izgubio kompas.
Tradicionalne vrijednosti ili tradicionalna poslušnost?
Volim kada se u raspravama pojavi riječ „tradicionalno”. Zvuči ozbiljno, gotovo svečano. Ali kada malo zagrebete ispod površine, kod nekih se ispostavi da tradicija znači: žena neka radi, zarađuje, odgaja, organizira, njeguje, kuha, razumije, oprašta i pritom nikada ne postavlja neugodna pitanja. Muškarac? On će, pretpostavljam, donositi autoritet. U ukrasnoj kutiji.
Nemam ništa protiv para koji se slobodno dogovori o tradicionalnoj podjeli uloga. Naprotiv, tuđe dogovore ne trebam uređivati. Imam problem s idejom da je jedan model jedini ispravan i da se žena koja ga ne želi mora opravdavati. Izbor nije pobuna protiv muškaraca. Izbor je upravo ono što riječ sloboda znači.
Muškost nije pravo na zadnju riječ.
Postoji golema razlika između muškarca koji je siguran u sebe i muškarca koji mora pobijediti u svakom razgovoru. Prvi može čuti neslaganje bez osjećaja da mu je netko ukrao identitet. Drugi svaku žensku rečenicu koja ne počinje odobravanjem doživljava kao izazov za dvoboj. I onda kreće dobro poznata predstava: objašnjavanje, podučavanje, omalovažavanje, pa zaključak da je žena „teška”.
Možda je samo prestala glumiti publiku. Autoritet koji postoji samo dok druga osoba šuti nije autoritet. To je privilegija koja je ostala bez publike. I ne, samopouzdana žena ne pokušava dominirati svakim muškarcem koji joj se nađe na putu. Često samo ne želi da se nad njom dominira. Zamislite tu revolucionarnu ideju.
Neke žene više nisu zainteresirane za popravne ispite.
Znam, postoji cijela industrija savjeta koja ženama objašnjava kako da budu dovoljno strpljive, dovoljno nježne, dovoljno mudre i dovoljno tihe da bi netko drugi konačno naučio osnovnu komunikaciju. Ako on ne zna razgovarati, ona neka pronađe pravi ton. Ako ne poštuje dogovor, ona neka bolje objasni. Ako se uvrijedi na granicu, ona neka je postavi mekše. A ako se ništa ne promijeni, očito nije dovoljno radila na sebi.
Ne, hvala. Odrasli ljudi nisu projekti koje morate završiti da biste zaslužili odnos. Podrška partneru jedno je, a doživotno preuzimanje odgovornosti za njegovo ponašanje nešto sasvim drugo. Žena koja od toga odustane nije hladna. Možda je samo naučila razlikovati ljubav od neplaćenog emocionalnog rada.
Najveća uvreda? Žena kojoj je sasvim dobro i bez vas.
Čini mi se da neke muškarce ne ljuti toliko žensko odbijanje koliko činjenica da nakon njega ne slijedi katastrofa. Nema očajničkih poruka. Nema molbe za drugu priliku. Nema dokaza da je njezin život izgubio smisao. Ona ode na posao, popije kavu, nasmije se s prijateljicama, kupi knjigu i nastavi živjeti. Bez dramatične glazbe u pozadini.
Takva ravnodušnost zna biti nepodnošljiva onome tko je očekivao da će njegova pažnja biti nagrada, a njezin izostanak kazna. Ali ženska samostalnost nije poruka upućena muškarcima. Nije predstava, provokacija ni osveta. Ponekad je jednostavno život koji je žena uredila prema vlastitim potrebama. Ne morate biti središte tuđe priče da biste bili vrijedni.
I ne, ovo nije tekst protiv muškaraca.
Znam i što slijedi: „Nisu svi muškarci takvi!” Naravno da nisu. Nigdje nisam napisala da jesu. Postoje muškarci koji poštuju granice, razgovaraju bez nadmetanja, znaju se ispričati, preuzimaju odgovornost i ne trebaju partnericu koja će se smanjiti kako bi oni izgledali veći. Upravo zato ih je besmisleno trpati u isti koš s onima koji se prepoznaju u svakoj kritici pa se onda ljute na ogledalo. Ako se ne ponašate na opisani način, tekst vam ne oduzima ništa.
Ako vas pak svaka rečenica osobno vrijeđa, možda je korisnije pitati se zašto nego od mene tražiti da je povučem. Ne pišem ovo da bih muškarce uvjeravala kako su loši. Pišem jer je dosta uvjeravanja žena da su problem čim prestanu pristajati na manje.
Svijet se nije okrenuo protiv vas. Samo se promijenio.
Najlakše je reći da su žene danas previše izbirljive. Malo je teže prihvatiti da više nije dovoljno oslanjati se na stara očekivanja i računati da će netko drugi odraditi ostatak odnosa. Partnerstvo nije natjecanje u tome tko će koga staviti na mjesto. Nije ni ugovor prema kojem jedna osoba donosi slobodu, a druga zahvalnost. Ono podrazumijeva uzajamnost, poštovanje i sposobnost da čujete riječ ne bez potrebe za osvetom. Ako vam to zvuči kao previsok kriterij, problem možda ipak nije u kriteriju.
Dragi muškarci, žene vam nisu oduzele mjesto u svijetu. Samo su prestale glumiti da je vaše mjesto važnije od njihova. A ako vam je za osjećaj muškosti potrebna žena koja će se praviti manjom od vas, možda problem nikada nije bio u njezinim kriterijima. Možda je problem u tome što ste vlastitu veličinu predugo mjerili tuđim spuštenim pogledom.
Pišem o odnosima, identitetu i onome što žene rijetko izgovaraju naglas.Gradim prostor za žene koje su prestale čekati dopuštenje.
Radim s onima koje žele više – u životu i ljubavi. I koje žele najbolje, sebi.
Detalji i upiti: marijaklasicek.com
Izdvojeno
Postavite granice! Za neke se stvari nikome ne morate ispričavati
Neki su ljudi pravi sretnici! A ovo je 13 razloga zašto je to tako!
Najbolje kriminalističke serije na Netflixu za hladne večeri
Hrskavi pečeni krumpir s češnjakom i kaduljom: jednostavan prilog koji nestaje sa stola
Hrskavi krumpirići s češnjakom i parmezanom – recept za savršen snack ili prilog
Nevjerojatne tajne sna
Kasko za iluziju
Tjedni horoskop od 3. do 9. kolovoza: Vrijeme je za nove prilike i pametne odluke
