Closure, jer svatko zaslužuje svoj mir

“Ti se meni više ne sviđaš.” – pomislila sam dok sam čitala jednu poruku, osobe koja mi je nekoć bila veoma draga, s kojom sam prijateljevala i voljela razgovarati. Ali, negdje putem, prestali smo biti na istoj valnoj.

“Promijenila si se, više ne zoveš i ne pišeš toliko često.” – u jednoj je poruci ta osoba napisala i ja sam zaključila kako je u pravu. Jer sam se i željela promijeniti. Jer sam željela postati zrela osoba koja ostvaruje ono što želi, preuzima odgovornost, živi i gradi. Odavno sam prestala druge okrivljavati za stvari koje su mi se događale i misliti da je netko drugi kriv za to kako se osjećam.

Zrelost kao imperativ

Prestala sam se baviti dramom radi drame, izmišljati probleme i u svemu što mi se događa vidjeti neku negativu, baš kao osoba s kojom više ne pričam često kao prije.

Neki baner

Neka stara ja, od prije deset ili šest godina možda bi u tom odnosu vidjela poklapanja, ali sada ne dijelimo više dovoljno loših navika i uvjerenja da bih ostajala negdje gdje se ne osjećam dobro. Ne dijelimo vibe, naša se energija promijenila.

Nije to stvar emocije, nije da mi više taj netko nije drag ili da ne cijenim godine našeg druženja. Itekako cijenim i pravu pomoć ću uvijek toj osobi biti voljna pružiti. Onu konkretnu. Ali biti rame za plakanje i kanta za emotivno smeće jer ne želi odrasti i suočiti se sa životom? To ne.

I dok ovdje govorim o prijateljstvu, mnogi ljudi s istim se situacijama susreću u partnerskim ili obiteljskim odnosima, gdje vuku za drugog, trpe nekog jer eto imaju neke spone. Jer im je to supruga ili sestra ili sestrična ili kuma, ili rođak ili stric ili zaručnica… nije važno. Ali trpe i trude se i konstanto pokušavaju učiniti odnos boljim.

I okej, u redu je raditi na sebi, mijenjati se uporno na bolje, pokušavati, ali isto tako negdje valja povući crtu. I to znate gdje? Tamo gdje ste dali sve od sebe, a osoba se i dalje ne mijenja.

Jer nije tu do vas, ona želi ostati na istom i želi vas samo vuči prema dolje. A vi želite bolje, želite kvalitetniji odnos, želite dvoje koje se podjednako trudi, ma kakav da je odnos zapravo u pitanju. I to je ispravno, tako se na odnosima radi, tako ih se gradi i živi. Oni koji odbijaju, oni ne žive odnos.

Closure

Možda ćete poželjeti neki closure, staviti onako točku na i, nekom porukom ili razgovorom, ili ćete samo reći – dosta. I nakon toga se udaljiti. Sve je to u redu ako vama odgovara, u preferencije ne ulazim. Ali znam da npr. žene, a i sama sam takva, kad završe su završile. I to mnogo prije no što su izgovorile to već spomenuto – dosta.

Trudile su se, pokušavale, mijenjale, preispitivale, išle do svojih krajnjih granica i opraštale, misleći da će se možda taj put u toj nekoj priči nešto promijeniti. Ali svaki put kad bi oprostile, voljele su tu osobu manje.

Stoga im objašnjenja i taj closure jednostavno nisu potrebni. One već jako dobro znaju po kojim im se to stavkama ta neka osoba ili osobe odavno ne sviđaju i zašto više nisu spremne ulagati i davati sebe u taj odnos. I apsolutno ništa ih u tom naumu neće zaustaviti.

Često vidim te paradoksalne situacije gdje ljudi pokušavaju popraviti stvari kad je za to poodavno kasno, jer im je došla voda do grla, jer tek sad shvaćaju što su i koga izgubili. Pokušavaju u nedogled, kaju se, žele se mijenjati. I u redu je da se mijenjaju, radi sebe, jer radi odnosa se više ne trebaju, odnos je završio.

Ispada kako mnogi ljudi zeznu dobre stvari i dobre odnose, jer uporno traže tamo neke bolje, samo da bi na kraju završili s mnogo gorima.

Mir nema cijenu

Svi smo mi doživjeli takve situacije ili im svjedočili u životima bliskih ljudi. Ispada kako ljudi često moraju izgubiti ono što su imali da bi to počeli cijeniti. Ali i to su lekcije. Neki ih svladaju, neki ne. Neki ne mare koga su izgubili, jednostavno su previše zapetljani u svoje drame i u naučene obrasce ponašanja.

S njima, žalosno je reći, ali ništa ni ne gubimo. Nitko od nas. Jer pokušavati s toliko neosviještenim ljudima graditi nešto stvarno kvalitetno je gubitak vremena, energije, truda i emocije.

Od nekih ljudi dobijemo najbolje kad se od njih udaljimo, jer dobijemo nazad svoj mir, a on jedini vrijedi. I nitko nije iznad njega. Baš nitko.

So, closure napraviš tako da se izuzmeš iz jednadžbe i svjesno udaljiš od osobe, njene drame i njenih loših vibri. I prodišeš.

Ona će ionako reći da je ne voliš, da si je ostavio na cjedilu, da joj zabijaš nož u leđa i izmisliti još sto i jednu karakteristiku tebe kao Nemesisa da bi imala materijala za svoju novu dramu. Jer bolje ne zna.

Ali ti, ti zaslužuješ puno bolje.

Neki baner
No Comments Yet

Comments are closed