“Zašto ljudi nikakve odluke ne mogu donijet’ sami? To je postalo k’o neka epidemija!” – nedavno je na mojoj Facebook stranici napisala jedna čitateljica. I moram se složiti, apsolutno je u pravu. Ali, zašto se to događa?
Zašto prevladava taj trend u kojem nam toliko treba mišljenje drugih da bismo donijeli odluke koje su važne samo za naš život? I, s kojima ćemo mi živjeti, a ne oni čije smo mišljenje tražili? S druge strane, imam osjećaj da mnogi nemaju dojam da ljudi mogu namjerno dati zajeb a ne savjet, jer naprosto uživaju u tuđoj patnji. S jedne strane ih to hrani, s druge ih tješi u smislu da oni nisu sami toliko podbacili, kad je eto nekome još gore nego njima.
Preispitivanje, nesigurnost i strah
Javljate mi se s mnogim pitanjima, najviše o nedoumicama vezanim uz vaše odnose, o tome da li oprostiti prevaru, da li ostati u vezi, kako vratiti interes neke osobe ili kako preboljeti prekid i uvijek, ali uvijek me pitate što da radite? I uvijek vam kažem da su ti savjeti jako ne zahvalni, jer vam ne mogu reći što bi vi trebali, mogu samo reći što bih napravila možda da se nađem u sličnoj situaciji.
I uvijek ću vam reći da ne brzate i da dobro promislite, da odvažete sve moguće ishode i onda donesete odluku s kojom se vi najbolje osjećate, a ne onu za koju mislite da bi se najviše svidjela vašem partneru, roditeljima, familiji ili prijateljima. Jer, oni ne moraju živjeti u vašoj koži, vi morate.
Preispitivanje oko životno važnih tema, je normalno, dok je postavljanje pitanja o tome potpunim strancima, često putem društvenih mreža, neki naoko “sigurni” način da dobijete savjete, bez da itko vaš uvidi da ste u nedoumici ili problemima. Taj bijeg od vlastitog identiteta kroz anonimna pitanja, kao i skrivanje od okoline, kod mnogih prividno štite njihovu ranjivost. Jer ljudi ne vole biti ranjivi. Zapravo, da mogu, mnogi bi najradije isključili svoje emocije jer smatraju da bi tako, lakše išli kroz život i donosili odluke.
Međutim, bijeg od emocija, skrivanje i potiskivanje što samog problema što osjećaja koje ti problemi u nama stvaraju, samo produbljuju nesigurnost i uzročno posljedično ruše nam samopouzdanje ali mogu narušiti i zdravlje. O tome sam mnogo pisala u svojim knjigama – Tama & Svjetlo.
Oprostiti prevaru ili ne?
Jedna me čitateljica pitala može li se prevara oprostiti i brak nastaviti? Treba li ga nastaviti? Navela je kako je financijski ovisna o suprugu, kako imaju troje djece i kako od svoje obitelji nema podršku. Zapravo, oni su mnogo bliži njenom suprugu no njoj. Željela je da objavim njeno pismo kako bi čula mišljenja drugih koji me prate. Ali, kako bi i druge žene koje se možda sad nalaze u sličnoj situaciji shvatile da nisu same. I da izlaz postoji.
Međutim, što god joj napisali vi ili ja, istina je da sama mora donijeti svoju odluku. Kao što je istina i da nema jamstva da će brak opstati ako ona oprosti svom partneru. Istina je i da će se uvijek preispitivati ako ostane s njim. Kopkat će je gdje on ide i s kime se nalazi? U dubini će ostati osjećaj težine i nepovjerenje, jer je njihov brak oskvrnut.
Seks nikad nije samo seks
Netko drugi, njoj stran, postao je dio unije koja je za nju i njenog partnera trebala biti sveta. I to je činjenica. Ma koliko netko možda rekao “Ma to je samo seks.”
S fizičke sfere, da to je samo seks, ali sa psihološke strane to je mnogo više. To je odraz nepoštovanja kao i činjenice da između njih nema iskrenosti i komunikacije. Postoje tajne i postoji cijeli jedan život kojeg je njen partner živio, mimo njihova braka.
Puno je to napuklina za nešto što će mnogi opisati kao samo seks.
Jednako kao što je činjenica da žene praštaju jer financijski ovise o partneru, jer žele zaštiti obiteljsko ime i svoju djecu. Jer smatraju da je tako šteta manja po njihov dom. Pa onda ostanu u braku u kojem su trajno nesretne, stavljajući sebe na posljednje mjesto.
Međutim, paradoksalno supružnici koji varaju ne postaju zbog te žrtve svojih partnerica i sami bolji partneri. Postaju samo oportunisti koji koriste što im se nudi. S jedne strane suprugu i njenu posvećenost obitelji i zajedničkom domu, s druge strane žene s kojima spavaju i kojima često daju lažna obećanja, o rastavi od supruge i zajedničkom životu.
Paradoksalno, još manje poštuju svoje životne partnerice, jer smatraju da se one same ne poštuju s obzirom da toleriraju nevjeru i laž.
Sama donosiš odluku jer ti ćeš je živjeti
Mogu reći u ovom slučaju da nikome ne mogu suditi, jer ne hodam u njihovim cipelama, ali osobno mogu reći da bih uvijek otišla iz odnosa u kojem prije svega nema poštovanja i nema komunikacije. Otišla bih jer bih imala obavezu zaštititi samu sebe, a onda i svoju djecu ako bi ona bila plod tog odnosa.
To ne znači da bih ikada svojoj djeci govorila ružno o njihovom ocu ili na ikoji način opstruirala njihov odnos s njim, ali bih zaštitila svoju duševnu dobrobit i svoje dostojanstvo i otišla iz tog odnosa, kako bih i dalje bila cjelovita osoba. Kako bih bila zdrava psiho fizički i kako bih mogla biti dobra majka svojoj djeci. Ona koja im daje najbolje od sebe, ali koja ih i uči da poštuju sami sebe, da se zauzmu za sebe i da nikada nikome ne dozvole da ih omalovažava, iskorištava i po njima gazi.
Ali to sam ja. Tako sam skrojena. Ne bih za to tražila ničiju potporu niti validaciju. Ne bi me zanimalo da li se moja okolina slaže. Učinila bih ono što smatram da je najbolje za mene kao osobu ali i za dobrobit mojih klinaca sada i u budućnosti, jer bih smatrala da im uz dobru majku treba i sretna majka.
A ja kao osoba ne bih mogla biti sretna s nekim tko me vara.
Birati svoju sreću
No, ovo što ja pišem je hipotetski, o situaciju u kojoj nisam, međutim kojoj sam svjedočila previše puta u svojoj okolini u životima žena koje su mi jako bliske i koje volim. Onih istih koje su to doživjele i koje su se također ovako preispitivale. Koje sam držala za ruke u nekim od njima najtežih životnih trenutaka. Baš kao što su i one mene držale za ruku kad sam prekidala dugogodišnju vezu. Vezu u kojoj nisam bila sretna iako su mnogi njegovi i moji prijatelji, tom mojom odlukom bili zgroženi. Jer je on njima “Tako super tip”.
Njima je bio, ali meni nije.
Osobno, nisam ostala i nikad ne bih mogla ostati tamo gdje mi nije dobro. Tamo gdje nisam sretna i sigurna, a sigurnost je važna, ona emotivna. Onaj osjećaj da je partner uz tebe u dobru i zlu. Da mu možeš vjerovati i na njega se osloniti. To je temelj odnosa. Ako to ne postoji, znači da ni nemate odnos.
Online program i grupa “Best me”
Dakle, za sve one koji su došli do ovog dijela, slijedi mala najava a to je Online program i grupa “Best me” koja će startati kroz nekoliko dana i za koju se drage moje čitateljice, možete prijaviti tijekom ovog tjedna.
Radi se o grupnom coachingu na teme odnosa i osobnog razvoja, program traje godinu dana, ali možete sudjelovati onoliko dugo koliko vam odgovara, pa makar to bilo samo mjesec dana, koliko traje jedan ciklus. Cijena mjesečnog ciklusa / programa je 50 € a detalji su dostupni ovdje. Veselim se vašim prijavama i radu s vama.
Kako biti žena sa stavom, prepoznati toksične obrasce ponašanja, vlastite nesigurnosti i izgraditi zdrave temelje vlastite ličnosti, opisala sam u svojim knjigama – Duologiji Beskraj: Tama i Svjetlo. Ove knjige i milijuni savjeta u njima pisanih iz osobnog iskustva, dat će ti odgovore na pitanja kako više nikad ne završiti u nekoj ljubavnoj zavrzlami.
Prijave za individualni coaching na temu odnosa putem maila info@marijaklasicek.com a detalji o coachingu, temama i cijenama putem weba marijaklasicek.com. Trenutno aktualne seminare i izazove pogledaj na lionmedia.hr
