The Dark Storyteller: “Dušek” (part two)

Seanse u kući udovice Kuten, nakon smrti njezina sina više nisu imale zabavni karakter. Sve češći prizivi bivali su sve uspješniji, pogotovo kad bi u blizini bila djevojka T., a to je primijetio i sam Hinković.

Ne znam zbog čega je Hinković nije u svojim spisima htio imenovati punim imenom ( pretpostavka je kako se djevojka zvala Terezija, po nekim indicijama ) no, svima u tzv. ‘kružoku’ postalo je jasno kako se Medlobi ili Dušek odaziva brže i efikasnije samo kada je mlada dama u blizini. Kucanjima, levitacijama i svjetlosnim efektima pridružuju se ostali fenomeni koje Hinković zapisuje.

Dušek se često znao igrati lopticom koju bi bacao u zid te je potom lovio kad bi se ona odbila, na sveopće čuđenje prisutnih koji su vjerojatno zurili u nevidljivu ruku koja baca predmet i dočekuje ga jednakom spretnošću. Bilo je i slučajeva kad su se prisutni dodavali tom istom lopticom koju bi Dušek uvijek vratio natrag.

Hinković u jednom trenutku bilježi i kako ih je Dušek počeo dodirivati. Ispočetka po dlanovima kad bi ih spojili na stolu u vrijeme seanse, a potom i ponaosob po ramenima ili leđima. Bio je to nadasve lagan i svakako hladan dodir.

Nije prošlo puno, a već se pročulo o Dušekovim aktivnostima u kući udovice Kuten

Svoju su znatiželju utažile mnoge poznate osobe toga doba. Zapravo, u Deželićev se prilaz uskoro pojavila gomila ljudi. Među njima i kneginja Bornemisza, pravnik Milan Devide, izvjesna bogatašica Lujza Vranić, pjesnik Vladimir Vidrić, njegov kolega ujedno i novinar Vladimir Lunaček pa još jedan pjesnik Dragutin Domjanić i slikar Bela Csikos Sessija.

Svi su oni potvrdili ili posvjedočili barem jednom od navedenih fenomena.

Ljudi iz ‘kružoka’ su se i sprijateljili. Svakoga dana sudjelujući na seansama i sami su se počeli družiti, a jedno je neobično druženje 1904. zabilježio i Gejza Krnić, publicist iz Petrinje i sam veliki zaljubljenik u okultno. Naime, i Hinković i još nekolicina dama i gospode, dobili su poziv na sveučilišni građanski koncert u Petrinji, svojevrsni humanitarni događaj kako bi se financijama pomogla tamošnja akademska zajednica. Prije odlaska put Petrinje i druženja odradili su još jednu seansu na kojoj ih je Dušek pitao kuda su se zaputili. Znao je. Kada su mu odgovorili kuda idu, otkucao im je svoj odgovor neka malo pričekaju i neka ugase svijeće.

Nakon što su učinili kako im je rečeno, kucanjem stola dato im je do znanja kako mogu upaliti svjetla. U tom je trenutku Lujza Vranić u svom krilu pronašla paketić. Kada ga je otvorila, vidjela je kako se u njemu nalazi tzv. ‘Diamantenstaub’, tadašnji popularan kozmetički proizvod, omiljen među damama, a koji se nanosio na kosu kako bi ona svjetlucala.

Bio je to Dušekov poklon ženskom dijelu društva ujedno i još jedan fenomen poznat u svijetu spiritizma – aport. Knjige i knjige su ispisane o iznenadnim pojavama predmeta koji se ni na koji način pod normalnim okolnostima ne bi mogli pronaći baš na toj lokaciji. Primjerice, još je jedan pokojni sin svojoj majci dan poslije vlastita sprovoda, na krevetu ostavio rijedak primjerak cvijeta koji se može pronaći samo na Afričkom kontinentu. Obitelj je živjela u Njemačkoj.

Dušek je svojim aportima oduševljavao dame

Često su se u njihovim krilima niotkuda znale pojavljivati svježe ruže. Čak i u zimskim mjesecima kada ni jedna zagrebačka cvjećarnica nije imala ruže ni u ponudi ni na zalihama.

Dizao je stolove, u jednoj zgodi je digao i čitav klavir u zrak s čovjekom koji je u tom momentu svirao. Taj je potom pobjegao glavom bez obzira. Igrao se loptom, izvodio svakojaka svjetlosna čudesa, poklanjao razne predmete, bio posebno obazriv prema damama.

Jedan od posljednjih Dušekovih aporta/ poklona pojavio se u krilu, njemu po svemu sudeći omiljenog medija, djevojke T. Ona je redovito bila u transu kada je Dušek bio aktivan pa je većinu toga što se događalo doznala od prisutnih. No, tijekom posljednje seanse u tom društvu, u krilu medija T. pojavio se zarolani papir. Kada ga je djevojka odmotala – i ona i svi prisutni vidjeli su olovkom nacrtanu sliku koja prikazuje more i dva ribara u čamcu. Na dnu slike stajao je potpis…
Metudi
Gospođica T. sliku je dala uramiti i još je danas na zidu u kući njenih potomaka.

Ubrzo nakon tog aporta, stvari se počinju mijenjati.

Gospođica T. se povlači sa spiritističke scene, potaknuta žalosnom sudbinom Vladimira Vidrića koji završava u umobolnici u Vrapču, gdje i umire 1909. godine. Po svemu sudeći bio joj je posebno drag i njegova je smrt kap koja je prelila čašu kod djevojke medija.

Više se nikad nije bavila spiritizmom.

Nakon završetka I. Svjetskog rata, i sam se Hinković povlači sa scene javnog života i spiritizma. Shrvan smrću svoje supruge, umire 3. rujna 1929. godine. Nedugo potom, umire i udovica Kuten.
….pa ipak

Dušek se pojavio još jednom – zadnji put.

Naime, o Dušekovom fenomenu se pričalo podosta godina i nakon što je sve završilo. Posebno zainteresiran za tu priču je bio, kako stvari stoje – Franjo Pirc, prvi komandant Jugoslavenskog ratnog Vazduhoplovstva.

U poodmaklim godinama gospođa T. je još jednom udovoljila znatiželju upornih.

Nakon brojnih nagovaranja od strane komandanta Pirca, odlučila je još jednom pristati i pozvati Dušeka. Dogodilo se to 1947. godine. Komandant Pirc i još nekoliko njegovih vojnih kolega za tu su posebnu priliku došli čak iz Beograda u Zagreb, a kako bi prisustvovali čudu o kojem su čuli ali nisu vjerovali.
Svakako nisu bili spremni na ono čemu su posvjedočili.



Tijekom večeri, kada je 12 prisutnih sjelo za stolom, dvogodišnji je unuk gospođe T. stavio ruke na stol koji se potom dignuo na gotovo dva metra visine. Levitirao je tako podosta vremena dok okupljeni nisu mogli vjerovati svojim očima.

Gospođa T. nakon toga, doslovno nije ‘odradila’ ni jednu seansu. Živjela je mirno i povučeno do svoje smrti.

Zanimljivo kako njeni potomci itekako znaju za tu priču ali nisu je baš voljni podijeliti. Možda je i bolje tako. Siguran sam da i ne znaju baš sve.
…sve što se dogodilo na seansama na kojima je godinama prisutne uveseljavao mrtvi dječak.

Metudi… za prijatelje Dušek

Kristijan Petrović

No Comments Yet

Comments are closed