Ako nisi cijepljen, nisi svoj. Eru špeka, luka i rakije zamijenilo je neobvezatno obvezno cijepljenje. Ne moraš se cijepiti, no ne’š moći ni u javni WC. Epidemiološke mjere, cijepljenje naroda balkanskih, uvjeti i ne uvjeti, izazvali su plemenske ratove na društvenim mrežama. ”Ako si cijepljen, moj si, ako nisi, sam mi se izbriši s frend liste!” – vrište statusi. Isto, ali s obratnim zdravstveno-političkim statusom odgovara i druga strana. Kad preboliš koronu i jedva izvučeš glavu, a prošlo ti je sedam mjeseci od životne kalvarije, gledaš u te statuse, normative, prijetnje i više ne znaš kakav bi stav zauzeo.
Razmišljam o cijepljenju Pfizerom, kao, možda uz to daju bonus mito od tri tabletice. Vraga. Škrti farmaceuti. I već se odlučih za mjesto, vrijeme, organizirat presicu, što već jer je sad in fotka s probužanim anticovid ramenom, kadli mi u inboks (hr jezik nema x u abecedi) stiže video o velikom otkriću o cjepivima, kakve sve nuspojave izazivaju, da djeluju na jajnike, krvare žene u menopauzi, a i velika brojka je umrlih. Izbečih oči, jer mi fakat ne treba to da me drapne srdačni udar, a i da mi jajnici ponad ovih mojih oraščića prokrvare. Zamisli se čovjek nad istinitim lažima kojima smo okruženi i u ovoj poplavi svakojakih kretenarija gotovo da si i sretan što si proveo gotovo dva tjedna u Dubravi.
Vakser vs. Antivakser, rat 21. stoljeća
No, tko je u pravu? Treba li osuditi antivaksere ili vakserima u cjepivo ubaciti i normabela da se skuliraju? To da je na pomolu rat iglama zgražava svaku norma(be)lnu osobu. Razvoj situacije podsjeća na segregacijsku politiku gdje možeš biti ”Židov”, ali se nećeš dobro provesti s tim izborom. Covid putovnica na mobitelu, ”Dokumente, molim”, već se ježim od same pomisli da će neki od naših ljudi ići s lažnim ispravama u trgovinu ili će se pokrenuti Pokret otpora, ilegalci, ćelije i ”Smrt fašizmu, sloboda izboru!”
Jest, u demokraciji smo koja nas je naučila na slobodu izbora i odgovornost za svoju slobodu. Ugrožavaju li necijepljeni živote cijepljenih? Hm, višeznačno pitanje, jer ako smo se cijepili onda smo to učinili da bi se zaštitili od zaraze. Ispada, onda, da su necijepljeni opasni sebi samima. Oni koji čekaju na cijepljenje izbjegavat će izlaske dok ne postanu građani prvog reda. Građani drugog reda, antivakseri, kružit će gradovima tražeći punktove u kojima će moći biti samo ljudi. Dakle, ne moraš se cijepiti, no društveno ćeš biti izoliran. Bez PCR-a starog dva dana ne’š po kruh niti na akciju u trgovački centar. Nećeš na kulturna događanja, sportska, u kafiće niti restorane. Dakle, nećeš nigdje.
Maleni odaziv na cijepljenje te kontradiktorni podaci o kvaliteti cjepiva, neučinkovit teror vijesti o Delta soju, i poznata balkanska hrabrost uz cirozu jetra, dovest će do obrata u ratu pro i contra strana. Naime, ukoliko se uistinu uvedu ovakve mjere, umjesto trgovačkih centara mogli bi profitirati mali dućani, trgovine, kiosci što i ne bi bilo loše jer bi dio novca bio preusmjeren na taj poprilično iscrpljen sektor. Država će restrikcijskim metodama potaknuti sivu ekonomiju pa bi mogli imati i ilegalne točionice, zabave, druženja i još jedan val korone te bal pod maskama. Netko će svakako biti na dobitku.
Cjepivo štiti ali ne štiti?!
Nekim slijedom logike pitamo se kako to da Hrvatska dijeli svoje mukom stečene zalihe cjepiva po regiji? Valjda da se zaštitimo kad će nam dolaziti u posjetu. Ili, treba se riješiti gabarita na koji je potrošen novac poreznih obveznika. Stručnjaci javljaju da dva cijepljenja mogu i ne moraju zaštititi cijepljenog od oboljenja. Veliku težinu u provođenju cijepljenja puka ima i činjenica da nitko, od farmaceuta do osobnog liječnika ne želi preuzeti odgovornost za eventualne katastrofalne posljedice. Nu, a tko bi i htio da mu prokrvare jajnici kojih ni nema.
Srećom, sraz ”A” i ”V” frakcija vodi se tek virtualno. U stvarnom svijetu ne možeš blokirati narod, osim ako mu ne uvedeš mjere, mjere po čovjeku, demokraciji ili krajnjoj nužnosti. Izbor je užasno težak, a jedino što obje strane uistinu veže jest želja da žive, ostanu na životu.
Prethodnu Krešinu kolumnu pročitaj ovdje.
rođen je 1973. godine u Zagrebu. Nakon završene srednje komercijalne škole upisuje Fakultet političkih znanosti u Zagrebu, gdje nakon nekoliko položenih ispita, zbog zdravstvenih problema (tetraplegija) zamrzava status studenta. Diplomirao je logoterapiju.
Od 1991. poeziju i prozu objavljuje u hrvatskim književnim časopisima. Kolumnist je, recenzent, tekstopisac za brojne glazbenike. Njegova poezija je 2003. ukoričena u zajedničkoj zbirci Svjetlost ognjišta, a zatim objavljuje i dvije vlastite zbirke poezije (Šetnja života, Naklada Uliks, Rijeka, 2004. i Krug dana, Art studio Hagall, Rab, 2012.) te pet romana za odrasle (Fifty-Fifty, Naklada Uliks, Rijeka, 2013. Kako si ga tražila, Naklada Uliks, Rijeka, 2017. Pukovnikova ljubav 2019. Naklada Uliks – Rijeka) te Molitelj, Funditus, Zagreb, 2014.) Žanin gambit (Funditus, Zagreb, 2016.) Izašla su mu i dva bestselera za djecu, avanturistički roman za djecu Bornin vremeplov (Funditus, Zagreb, 2016.) te nastavak istog, Borna na Rabu (Funditus, Zagreb, 2018.). 2020. godine objavljuje zvučni roman za djecu ”Modri zvjezdani vlak” na YouTube kanalu ”Naklada Uliks – Rijeka”. Iste godine svojim romanom “Bok Roko!” pobjednik je natječaja Zvonko kojeg je raspisalo Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade / Klub prvih pisaca. 2021. u nakladi ”Naklada Uliks, Rijeka) izlazi mu drugo izdanje njegovog autobiografskog bestselera ”Fifty-Fifty”. Član je DKH ogranak u Rijeci. Na Petrarca Festu 2015. osvaja treću nagradu za najbolji sonet.
