Ljubav je sloboda

U dubinama misterija postojanja, fenomen ljubavi od pamtivijeka intrigira napredne umove. Sama esencija ljubavi, bezuvjetna, transcendentna, neosvojiva, temelj je za uspostavu beskonačne harmonije među bićima.

Na njenu su oltaru razotkrivene zagonetke slobode, altruizma i istinske svjesnosti, u kojoj homo spiritualis, poput anđela čuvara, obitava u tihoj metafizičkoj ekstazi.

Ljubav pobjeđuje

Ljubav pobjeđuje sve, ali samo kad se slobodno predaje. 

Neki baner

Krhotine, iluzije i lažni prividi, u kojima se traži, očekuje i zahtjeva, manifestacije su emocionalnog dna uma, koji se zaljubljuje u sjenu prošlosti, ne u svjetlost budućnosti. Ovo stanje, nalik plutajućem brodu bez kormilara, sputava dušu, čini je okovanom lancima posesivnosti i sebičnosti.

Utemeljenje slobode u ljudskim odnosima, osnova je prave, autentične ljubavi. 

Pod plaštom složenih psiholoških, duhovnih tkanja, sloboda se pojavljuje kao vitalna snaga što omogućuje duhovnom putniku hod do samog kraja beskonačna horizonta. 

Sloboda

U imaginaciji grčkih mitova, ljubav s Artemidom nikad nije bila pitanje posjedovanja, već slobode; slobode koja dopušta divljoj božici da trči kroz šume uz sjeverne vjetrove, slobode koja prenosi neprikosnovenu istinu eteričnog postojanja.

Gdje ljubav ima slobodu, tu se rađa potpuna svjesnost. Biti tu za drugog, bez očekivanja i zahtjeva, oblik je ljubavi koji nadaleko nadmašuje čovjekove konvencionalne paradigme afektivnosti. 

Upravo u apsolutnoj svjesnosti, uzajamnom reflektiranju bića, gdje logos i agape koegzistiraju, odvija se ples duhovne alkemije. Ljubav teče, ne poput divlje rijeke koja poništava vlastite ivice, već kao tok harmonije koja spaja, oplemenjuje i uzdiže svako biće.

Trajna bit

Heraklit, mudrac iz Efeza, zvan mračni, afirmirao je “panta rhei” – sve teče, sve se mijenja. No, u vječnoj promjenjivosti, ljubav se pojavljuje kao konstanta, trajna bit. Kao takva, ne traži da bude zarobljena u okvire ni materijalnog ni senzualnog. Već oživljava u slobodi, vodeći svaki oblik egzistencije ka sjedinjenju s Apsolutom.

Kad se promišlja o prirodi ljubavi, valja zaviriti i u prostore transpersonalne psihologije, koji ukazuju na važnost uspostavljanja višenitne mreže odnosa, utemeljene na brzom odzivu srca koje vibrira na eteričnim frekvencijama. Ovdje imamo carstvo Erosa, koji transcendira granice svog “ja” da bi se stvorilo zajedničko “mi,” simbol vječne podrške i empatije. Na toj razini postojanja, ljubav doseže “vrhunsko stanje” (conditio summitatis), gornju granicu ljudskog iskustva i ispunjava se u potpunosti.

Ljubav je sloboda

Foto: Canva

Ljubav u kojoj se ne očekuje, jest ljubav sa stajališta “najdubljeg u srcu” (altissimum cordis). Srce, oslobođeno lanaca ega i zemaljskih želja, pokazuje put prema harmoničnoj koegzistenciji, onome što mistici nazivaju carstvom nebeskog jedinstva. 

Kohezija

Taj ideal, poput poveznice čovjeka i božanskog, vodi ka pravoj koheziji, vezi koja nadilazi materijalno i prolazno.

Naposljetku, kroz zrcaljenja duhovnosti i filozofije, otkrivamo kako ljubav i sloboda tvore savršen krug. 

To je svetost suštinske esencije, bit koja poziva da ljubljeno podržavamo u njegovoj vlastitoj slobodi, i time gradimo “svetište ljubavi” (sanctum amorem) unutar sebe. 

Kako naš unutarnji svijet zrači kaleidoskopom ljubavi, ujedinjujemo se s onima koje volimo, duboko povezani na način koji nadilazi riječi.

U konačnici, plamen ljubavi koji se slobodno raspiruje, unosi svjetlost u turobne kutke ljudske egzistencije, darujući sklad onome što je nekad bilo kaotično i nesigurno. Takva ljubav, postaje božansko svjetlo koje tjera sjene i kroz onostrani zov vodi dušu k vječnosti. 

Uistinu, stremimo k nebesima, u nadi da ćemo prepoznati ljubav u najčišćoj, slobodnoj formi i time obnoviti najdublje veze jedni s drugima, sa Svemirom samim.

Neki baner
No Comments Yet

Comments are closed