Čisti rez – odluka koja će ti slomiti srce ali će ti dati mir

Vjerujem u čiste rezove. U jasnoću odluke da nešto ostavljaš iza sebe i na tom putu ne želiš podsjetnike. Na mjesta. Emociju. Osobu.

Vjerujem kako priče koje zaista završavaju ne treba preoblikovati u nešto novo i drugačije, jer teret starog ostaje opipljiv.

Vjerujem u brz, direktan, surov i do srži bolan kraj. Neophodan kraj koji nam donosi mir.

Čisti rez – put do emotivne slobode

Neki baner

Ne možemo sa svakim partnerom ostati prijatelj nakon prekida. Zapravo s rijetkima možemo ostati uljudni jer je ostalo previše emotivne prtljage. Stoga, čisti rez predstavlja slobodu. Predstavlja novi početak za nas, ne za neku kopiju odnosa koji smo već imali a nije mogao preživjeti. Pa sad, glumljenje prijatelja samo predstavlja tampon zonu za privikavanje na nov život, u jednini. I olakšava onome tko je i želio raskid da lakše krene dalje.

Kad više ne vjerujem u nekog, za mene dvojbe ne postoje. Bilo da smo bili partneri, bilo da smo bili prijatelji i ma što da smo si značili i ma kolike da smo nevolje proživjeli skupa, ja biram čisto udaljavanje.

Od društva, rutine, podsjetnika, micanja s društvenih mreža, brisanja broja i raskidanja svih fizičkih niti, svih poveznica.

Bacam stvari, brišem poruke i slike, zatvaram poglavlje.

I taj rez boli. Podsjeća na skidanje flastera ili šivanje rane iz koje još lipti krv. Ali nakon par poteza ostaje samo olakšanje.

Nema spoticanja o zajedničke stvari. Nema druženja sa zajedničkim prijateljima koji postavljaju naporna pitanja ili vas pokušavaju na silu pomiriti, nema slučajnih neugodnih susreta na mjestima gdje ste zalazili skupa.

Nema beskonačnog skrolanja po starim porukama i prepiskama u kojima smo si nadopunjavali rečenice. Nema gledanja fotografija i preispitivanja kako je nešto tako čarobno uspjelo postati toliko bolno. Nema nazad.

Čisti rez to omogućava. Tu trenutnu pustopoljinu koja se pretvara u spokoj nakon oluje. U prostor za nas same, za vrijeme koje nam je potrebno da zacijelimo i ozdravimo. Da krenemo ispočetka.

Čisti rez je umjetnost prebolijevanja i dar za one hrabre, one odlučne u namjeri da istinski krenu dalje. Otvara prostor za nove ljude, emocije, nadu, uspomene i fotografije. 

Budite direktni, kratki i jasni

Moj čisti rez uvijek počinje i završava istom rečenicom “Za mene je ova priča završila. Ti si meni zatvoreno poglavlje. Želim ti svako dobro.”

Gorko, iskreno, direktno i neupitno. Bez prostora za rasprave, pitanja i mogućnost pregovora. Kraj.

Ljudi budu šokirani kad dožive od mene nešto takvo jer su navikli na privrženost, nježnost i mnogo topline, na ljubav koju pružam dok gradimo odnos i nešto si značimo, dok se poštujemo, razumijemo i pronalazimo rješenja. Kad to izostane i vidim da se ništa, nikada neće promijeniti, rješenje pronalazim sama. 

Režem. Brišem. Nastavljam dalje.

Mnogi od vas pate dugo i pate mnogo jer nisu spremni odrezati one odnose koji vas cijede a davno su prestali biti odnos. Postali su lekcije koje si ne dozvolite svladati pa ih iz dana u dan iz agonije u agoniju, uporno ponavljate.

Neki su odnosi za našu dušu kao mala smrt, kojoj je uvijek iznova podvrgavamo dok ne pustimo.

Voljeli smo. Jesmo, ali ta ljubav pripada prošlosti. Pripada ljudima koji više nismo i koji više ne postoje. I pustimo ih, sahranimo te identitete s kojima smo srasli i dopustimo si nove ljude, nova iskustva, boje, poljupce i emocije.

Nemojte biti ničija opcija i ego booster

I reći ću iskreno, kako nikome od nas ne treba da nekome služi za validaciju i bustanje ega kad mu postane dosadno, kad mu prisjedne soliranje ili mu jednostavno nova veza bude monotona i pofali mu uzbuđenja. Ne želimo biti taj netko u imeniku, taj zarez, ta nebitna osoba kojoj dođu, pošalju onu “hej, kako si, što ima?” poruku jer su upravo napaljeni ili usamljeni i prosto sebični.

Njima naš odgovor ili trzanje znači trenutnu satisfakciju, a nama znači bol. Znači pucanje po šavovima taman tamo gdje smo konačno malo zarasli.

Kad držite nekog takvog u blizini i ostavljate mu prostor da se javi, dajete mu u ruke mač kojim vas uvijek iznova ranjava. Sve dok ne zatvorite i ne zacementirate ta vrata.

“Ti si meni zatvoreno poglavlje. Želim ti sve najbolje.” – block, delete, forget.

Ljubav neće doći dok za nju ne raskrčimo put, dok joj ne napravimo mjesta.

Stoga režite. Čistite, brišite, raščistite te zarasle puteljke, iščupajte korov i dopustite da nikne novo cvijeće.

Napravite čisti rez. Jer…

Život je toliko ljepši kad si dozvolimo da tuga bude samo jedna emocija, a suza kanal kojim smo je otpustili da bi opet mogli voljeti i živjeti. Živjeti i voljeti. Biti sretni.

Neki baner
No Comments Yet

Comments are closed