Što starija idem, što više upoznajem sebe, prihvaćam sve svoje mane i vrline a time i druge ljude, sve manje ljude percipiram kroz izgled, pojavu ili stil a sve više kroz njihovu energiju. I na kraju se sve svodi na to da li mi pašu ili ne?
Osjetim da li klikamo, da li rezoniramo ili nismo isti svemir? Osjetim da li u meni postoje zdravi temelji putem kojih ćemo izgraditi poveznice ili nešto u meni reagira na nešto u njima, jer dijelimo neko destruktivno uvjerenje. A to uvjerenje kreira energetsku nit. Onu na koju se uvijek iznova spotičemo, sve dok ne osvijestimo uvjerenje. Tako nastaje naš famozni “vibe”.
Trigeri
Sve češće se u komunikaciji zapitam što je to u meni da me ovo sada smeta? I zapravo sve rjeđe me nešto “pikne” u drugim ljudima. Naučila sam osjetiti, primijetiti ali ne se izgubiti u tuđoj energiji.
Još ima trenutaka kada me povuče ali to bude zato što je vrijeme da otpustim neki stari, beskorisni obrazac. To je kao da na računalu pronađem bug pa stisnem delete.
Banalno ali slikovito.
I ne ljutim se više na sebe zbog takvih dana, jer shvaćam da su dio puta. Kako bih na kraju znala da napredujem kada ne bi bilo kontrasta koji bi mi pokazao do kud sam stigla?
Iz istih razloga s nekim ljudima više ne rezoniram ili rezoniram tek sada, jer kako se oslobađam uvjerenja i obrazaca, tako se moj energetski potpis mijenja.
Stoga, mogu reći da me više ne zanima kako tko izgleda. Primijetim beskrajne rasprave po društvenim mrežama o tome tko je mršav ili debeo, što nosi, je li radio neku estetsku korekciju i tomu slično, što ljude zapravo jako trigerira. Također primijetim da ne reagiram, jer u meni nema više tih frustracija. Nema tih programa manje vrijednosti i beskonačnih usporedbi. Ili su barem oni kritični slojevi osviješteni i otpušteni.
Ljudi komentiraju, ulaze u rasprave i klatna ne zbog toga što istinski žele napasti ili obraniti neku osobu, već zato što time pravdaju sebe – sebi. Ne vama, ne meni. Sebi. Kad to počnete prihvaćati, uvidite koliko su sve te silne usporedbe besmislene. Svatko je sam sebi u pravu u svom svemiru, jer će dovoljno uporno tražiti potvrde toga, kako bi na kraju sebi opravdao svoj stav.
Kako to izgleda u naravi?
Dat ću primjer; prije par mjeseci prijateljica je na Instagramu zapratila tipa koji joj se sviđao pa tamo primijetila da on prati samo žene i to određeni tip žena. Citiram “Utegnute, zategnute, top ribe, ono žene drže do sebe, izgledaju k’o avioni…”
Bacila sam i ja pogled da vidim te ‘avione’, pa sam ugledala samo žene. Sređene? Da. Top izgleda? I ne baš. Nijedna nije bila prirodna a i veliku ulogu tamo je igrao fotošop. Onaj fotošop do granice prepoznatljivosti. Ne obični filteri s kojima se svi poigramo s vremena na vrijeme. Nisam ih osuđivala, jer nemam zašto. To su njihovi izbori, ali isto tako nisam bila ni impresionirana. Energija kojom su zračile meni je govorila mnogo. Tek tada bacila sam pogled na profil tog muškarca. Zgođušan tip ali nekako sav fejk, nije mi sjeo. Osjetila sam istu energiju kao i na slikama cura koje je pratio. Vrištali su isti kompleksi, isti programi.
Isto privlači isto
Bilo je to prvi put da sam istinski spoznala onu svima znanu;
Isto privlači isto.
Znam da sam joj rekla kako ja te žene ne vidim kao neke iznadprosječne ribe, kako ih je ona nazvala, niti osjećam da su kao “pet liga iznad nas”, kako je rekla, ali da mi je na kilometar jasno kako on nije muškarac za nju, jer je prepun kompleksa, nedorečenosti i prebačaja. Kao tinejdžer u tijelu odrasla muškarca. Podosta narcisoidan. Često mi se referirala na njihove razgovore, njegovo nezrelo ponašanje, seksualne aluzije i nedosljednost u javljanju. Također postojao je strašan sraz između onog što joj je pisao i onog što je radio, tj. djela su posve izostala.
Nije prošlo dugo i sama ga je otpravila. Shvatila je da nemaju ništa zajedničko, da on mnogo laže i manipulira, da je užasno nesiguran i da zapravo nemaju dodirnih točaka.
Ona je prelijepa mlada žena koja radi na sebi, svijetle budućnosti, prepuna talenata i životne energije. On je muškarac koji takvoj ženi nema što ponuditi. I to je realnost, ne osuda. Za njega su površni odnosi koji ne zahtijevaju trud i neće rezultirati dubokom emotivnom povezanošću, već realno onim što je i njoj nudio – avanturom.
I to je u redu za njega. To je iskustvo na kakvo je spreman, kakvo priželjkuje i zato se okružuje ženama koje s tim rezoniraju. Ne osuđujem ga, ne poznajem momka i ne znam što je u životu prošao, koje izbore je donosio, iz kakve obitelji dolazi, u kakvom je društvu, samo kao neutralni promatrač vidim širu sliku. Osjećam njegov vibe.
Što tvoja energija govori o tebi?
Ljudi nam zapravo mnogo govore o sebi bez da išta kažu. Čak i ako niste toliko fokusirani na energiju, na njihov “vibe”, oni će vam sami pokazati gdje su sami sa sobom. Profili koje prate, slike koje lajkaju, komentari koje pišu, dosljednost u komunikaciji ili potpuni izostanak iste.
Fraze koje ponavljaju, način na koji sjede, hodaju, izražavaju se i odijevaju. Način na koji govore o drugim ljudima. Stvari koje ih “pale” i one koje ih živciraju, način na koji se ophode prema ljudima…
Tvoj energy signature
Ljudi nisu svjesni da sve što rade nosi njihov energetski otisak. Potpis.
Statusi i komentari na društvenim mrežama. Slike koje objave. Poruke na koje nisu odgovorili već su ostavili onaj svima mrski “seen”. Sve to priča. “Seen” osobito mnogo govori. Da su nezreli, da ne znaju komunicirati, da se pokušavaju napraviti važnijima no što jesu, da imaju neke bugove u svom programu koje ili ne žele riješiti ili ne znaju kako ili su ih posve nesvjesni. da od nečeg bježe… zapravo od sebe, ali to je već neka druga priča.
I ne, ne pišem ovo tako da bih nametnula sliku čovjeka kao robota, već metaforom opisujem uvjerenja u nama s kojima smo srasli i koja definiraju naša ponašanja.
Nisam ni ja neki stručnjak, niti sveznalica. I sama imam svoje bugove koje detektiram pa rješavam i rješavat ću dok me ima, jer svi mi čitav život sami sa sobom imamo posla, no, isto tako naučila sam primijetiti. Naučila sam osjetiti – ljude.
I najvažnije, razumjeti ih.
Razumjeti potrebu da se učine velikima, da se uljepšaju, da se dokazuju, da se pravdaju, da se pokažu u nekom boljem svjetlu.
Nitko od nas nije posve lišen toga, ali kad osvijestiš da imaš te neke bugove u sebi, kad osvijestiš snagu ega, onda ga počneš drugačije doživljavati i prestane ti biti neprijatelj.
Ego svi imamo, ali ga ne hendlamo svi na isti način. Neke zarobi i porobi, a neki ga učine svojim saveznikom.
Pokloni si razumijevanje
Najljepši izraz ljubavi po meni je razumijevanje. Smatram to najljepšim dijelom one ljudske empatije u nama. Suosjećati i razumjeti nije isto što i podržavati, ali kad to osjetiš i kad to možeš, čak i prema ljudima potpuno dijametralno suprotnih stavova i ponašanja od tvojih, tad si na sjajnom mjestu sam sa sobom. A to je i smisao.
Što tvoj “vibe” govori o tebi? Kakvu poruku šalješ svijetu i najvažnije kakvu poruku šalješ sebi? Da li sebe razumiješ, da li sebe prihvaćaš? Pogledaj što daješ u svijet, kako tretiraš ljude oko sebe, uzvraćaš li na ljubav ljubavlju ili ostavljaš “seenove”?
E da… slika koju želimo o sebi stvoriti često nije ona koju zapravo ostavljamo zar ne?
Ali u redu je, svi smo na tom putu, ja te razumijem.
