Na razmeđi filozofije i teologije, svjedočimo učenju čija se mudrost prepoznaje kao duboka transformativna praksa – Zen budizam. Poziva nas na potragu za najdubljim razinama unutarnjeg mira i suverenosti uma, otvarajući vrata transcendentnom razumijevanju našeg postojanja.
Zen ne nameće dogme niti teške terete vjerovanja, već nas poziva na izravno iskustvo, svjedočenje esenciji bivanja kroz prozirne velove prisutnosti.
Zen osjećaj spokoja i jedinstva, poziva da se oslobodimo koprena koje zaklanjaju viđenje našeg srca.
To je put inverzije, gdje riječi gube moć, a tišina postaje govornik.
Netrajnost
Kako bi razumjeli smislenost Zen budizma, prvo trebamo prihvatiti njegovo gledište same prirode stvarnosti.
Po Zen gledanju, svijet nas ne može zadovoljiti kroz objektivno znanje i materijalno posjedovanje, jer svaka stvarnost koju percipiramo, nosi u sebi pečat prolaznosti.
Prianjanje relativnim fenomenima svakodnevice, uzrok je patnje, dok je prava esencija svijeta – Sunyata, praznina ili ništa, izvor svih mogućnosti.
Praznina u kontekstu Zena nije ništavilo, već posvemašnje bogatstvo u kojoj sve manifestacije imaju svoj ekvivalent prisnosti.
Zen stavlja naglasak na neposredni pristup iskustvu “takvosti” – stvarnosti kakva jest u svom najelementarnijem obliku. Ova “takvost” ili Tathata poziva na uzvišeno razumijevanje gdje mi, poput umjetnika koji zanemaruje formu da bi pokazao sadržaj, učimo gledati svijet ne kroz mrežu misli ili prosudbi, već kroz čistoću neosuđujuće svijesti.
Taj proces nije neki jednostavan put do prosvjetljenja, već hodočašće prema unutarnjem majstorstvu.
Zazen
Jedan od najzagonetnijih i najprivlačnijih aspekata Zena je praksa meditacije, ili Zazen. U bešumnoj kompoziciji uma, ulazimo na pozornicu nihiliziranog bivanja – svijeta bez prošlih i budućih opterećenja. Zazen nije samo sjedenje u meditaciji već manifestacija jedinog stvarnog trenutka – ovdje i sada.
Praksa Zazen namijenjena je tome da proširimo um van uobičajenih ograničenja, pozivajući na potpuno uranjanje u trenutak.
Kroz Zazen, ulaskom u bezvremenost, učimo se sinkronizirati s bijelim svjetlom svijesti i sadašnjim trenutkom, postajući jedno s kozmičkom prapričom.
Da bi dosegli autonomiju i slobodu uma na zen-psihološkoj razini, moramo transcendirati dualnost.
Ne-dvojnost
Dualnost je korijen paradoksa svijesti. Odvajanje između “Ja” i “Ti”, unutarnjeg i vanjskog, subjekta i objekta, često generira psihološke i emotivne disonance.
Zen traži nadilaženje dualnog promišljanja, ostvarujući stanje svijesti u kojem mudrac postaje putnikom vlastitim unutarnjim labirintom.
To uključuje otpuštanje iluzija “malog ja”, a koje priječi percepciju čistog uma ili Buda prirode.
Kad shvatimo da je „Ja“ kozmičko biće povezano s neizmjernom mrežom egzistencije, prestajemo druge gledati kao strance, a život kao borbu.
Ljepota
Smislenost Zen budizma ogleda se i u njegovoj skromnosti i minimalističkoj ljepoti, često artikuliranoj kroz umijeća poput kaligrafije, zen vrtlarstva ili ceremonije čaja.
Te manifestacije nisu puke estetske aktivnosti, već alatke razotkrivanja unutrašnje harmonije i kultiviranja usredotočene svjesnosti.
Ljepota jednostavnosti, koju zagovara Zen, reflektira se u čistoći srca i spontanosti duha. Kroz umjetničko izražavanje, Zen omogućava pronalazak duboke povezanosti između unutarnjeg mira i vanjske univerzalne ljepote.
Treba napomenuti da Zen filozofija nije puko intelektualno ili metafizičko istraživanje, već duboko osobno iskustvo. Filozofski aspekt Zen budizma ne isključuje istraživanje bitnih pitanja postojanja, ali traži ukazivanje na činjenicu da svaka teorija koja ne dolazi iz osobnog iskustva, ostaje prazna.
Zen nije putovanje isključivo kroz knjige i konceptualnu misao, već kroz praksu koja se manifestira u svakom aspektu svakodnevice.
Biti u svijetu, a ne biti podređen istom; bivati bez sebeljublja, bez prožetosti dezintegrirajućim mislima ego-narcizma.
Foto: Canva
Punina
Zaključno, Zen budizam, kroz radikalan uvid u prirodu postojanja, nudi mapu ka unutarnjem miru i životnoj punini.
Njegova duboka duhovnost omogućuje transcendenciju samonametnutih granica, dok nas istovremeno prizemljuje u jednostavnosti svakodnevnog života.
Zen poučava da su istinska sloboda, smirenost mogući samo kad prestanemo braniti i zaokupljati se vlastitim „ja“ te kad se izravno suočimo s time da budemo prisutni ovdje i sada.
To je veličanstveno putovanje, koje savršeno balansira dubinu mističnog uvida i čistoću izravnog iskustva, doživljaj konačnog vraćanja izvoru, iz kojeg dolaze sve naše senzacije, sva naša svijest.
Zanimljivo je to s identifikacijskim pitanjima poput tko si, što si, gdje si, čime se baviš… Kako odgovoriti na njih? Hoćeš li početi nizati suhoparne, biografske etikete koje u biti ništa suštinski ne govore? Odgovor na pitanje tko sam ja, toliko je složeno da je na njega nemoguće dati odgovor s kojim možeš biti smireno zadovoljan. Mudri kažu, sve bliže i bliže prilaziš pravom odgovoru ako otkriješ što nisi. Tekstovi koje čitate, bave se upravo time.
