Moram priznati kako posljednjih mjeseci primam sve više poziva ljudi koji mi, manje – više nervoznim tonom pričaju kako se u njihovim kućama ili stanovima nešto čudno događa.
Ništa čudno za mene. S obzirom na moje polje interesa, a kojeg iznosim javno, bilo je samo pitanje vremena kad će se javiti netko kome su se vrata sama od sebe otvorila ili mu se svjetla pale i gase bez vidljivog fizičkog uzroka. No, ono čemu se nisam nadao je broj tih poziva.
Sasvim mi je jasno kako će ljudi koji ne mogu objasniti neki naoko čudan događaj, kompletnu priču pripisati – natprirodnom ili paranoralnom – ali mi nije jasno kako je moguće da su te pojave od jednom toliko brojne?
Ono što je sigurno jest da ih većina šuti – kako ih ne bi ismijavali ili još gore, proglasili ih ludima.
Paranormalne pojave na sve strane
Još me uvijek kopka neobjašnjiva priča petogodišnjaka koji priča s nevidljivim entitetima, a za kojeg sam mislio kako je samo u pitanju njegova imaginacija sve dok ta imaginacija nije počela paliti i gasiti svijetla po kući i puštati vodu na svim pipama – istovremeno.
Jedan je nesretnik iz Međimurja izgubio djevojku samo zato jer nije mogla trpjeti otvaranja i zatvaranja prozora i vrata, čudne korake u noćnim satima kada u kući nije bilo nikog osim njih dvoje, a kap koja je prelila čašu je bilo aktiviranje, paljenje televizora svake noći točno u 2 sata i 2 minute. Tv prijemnik se uključivao čak i kad je bio isključen iz struje.
Ima još takvih priča…
No, srećom ni jedna od njih nije završila tragično, nečijom smrću ili dijagnozom ludila…doduše, te priče su još aktivne.
Povijest opsjednutih kuća seže još u antičko doba kada je rimski povjesničar Plutarh u I. st. bilježio događaj koji je digao na noge mnoge stanovnike Chareoneje, gradića blizu Atene. U tom se gradu, točnije u javnom kupalištu više nije moglo uživati, ni kupati jer ga je opsjeo entitet čija je glavna zabava bila urlati koliko je mogao. Vrištanja te prikaze bila su u toj mjeri glasna da su se čula ulicama daleko pa tako ni susjedi nisu u noćnim satima imali mira.
Doznalo se kako je u pitanju izvjesni mladić koji je u toj kupelji počinio samoubojstvo. No, nisu znali gdje su ga sahranili jer se vjerovalo kako sam obred pokapanja nije izvršen kako treba – pa se iz tog razloga utvara vratila. Nakon kraćeg razmišljanja i sve jačeg urlikanja pokojnika – zapečatili su kupelj, a na samom kraju i srušili kompletno zdanje.
Prisustvo “ukletih kuća” kroz povijest
Tomovi i tomovi knjiga su tijekom povijesti ispisani na temu opsjednutih kuća i gotovo svaka ima barem neko objašnjenje zbog čega je zaposjednuta. Jedan dio priča svakako za razlog ima moralnu vertikalu, jedan dio njih je propaganda protiv druge vjerske denominacije ali ono što fascinira je činjenica kako popularnost tih kuća ne jenjava ni danas.
Kao što rekoh na lokacijama ukletih nastambi se uvijek nađe neka povijesna poveznica. Tako je naprimjer i s kućom u malenom selu St. Osyth na području sjeveroistočnog Essexa u Engleskoj. Ta se koliba još uvijek prodaje i vlasnik za nju traži 240.000 funti. No, teško kako će je prodati skoro jer ta kuća ima gadnu prošlost. Naime, ta je kuća služila kako zatvor za žene optužene za vještčarenje i 1582. godine je čak 13 žena u toj kući, onodobnom zatvoru čekalo presudu. Jedna od njih je bila i Ursula Kemp – zloglasna vještica optužena za višestruka ubojstva, koja je po mišljenju inkvizitora ali i pod torturom, iznuđenom priznanju, počinila zahvaljujući svojim – familijarima.
Familijari
Familijari su tehnički, demoni prerušeni u kućne ljubimce koji po potrebi rade sranja, kad im se naredi – zauzvrat traže polušnost Sotoni i pokoju kap krvi za prehranu.
Svih 13 žena, uključujući i Ursulu Kemp, pogubljeno je vješanjem istog dana na istome mjestu egzekucije. Bio je to događaj o kojem se pričalo još podosta godina kasnije. A kuća u kojoj su odsjedale osuđenice više nikad nije bila ista. Potvrdili su to gotovo svi njeni vlasnici tijekom stoljeća.
Ta je kućica poslužila mnogim istraživačima kao tipičan primjer jedne opsjednute kuće. Otvaranja i zatvaranja svega što se moglo otvoriti i zatvoriti. Nagli naleti hladnog zraka, čudni zvuci, vrištanja, plakanja, hodanja i trčanja – odzvanjali su tom malenom kućicom u kojoj nitko nije mogao živjeti. Oni ‘sretniji’ su imali priliku viđati pogubljene žene koje su izranjale iz zidova ili ih je neka od njih gledala u spavaćoj sobi dok spavaju. Buđenja su u noćnim satima znala biti šokantna. Najgora su ukazanja bila upravo ona Ursule Kemp, čemu je prethodila lomljava čaša, tanjura i prozorskih stakala.

Brojni egzorcizmi u toj kući – nisu pomogli.
Samo su, čini se još više razjarili entitete koji su jednostavno odlučili ostati tamo gdje jesu i čekati nove vlasnike.
O primjerima ‘Ukletih kuća’ će još biti spomena jer je u pitanju jedan, primjerima prebogat segment paranormalnog, a neki slučajevi i danas zbunjuju domenu znanosti.
Za sad još nema potvrde takvih slučajeva od strane znanosti jer ni jedan nije zabilježen u kontroliranim uvjetima i gotovo je sigurno kako je većina njih dio mitova, legendi i priča o duhovima.
Ako ste znatiželjni – kupite kuću u Essexu i doznajte sami. Iako, i u Hrvatskoj ima sličnih lokacija.
O njima – uskoro…

Mi smo redakcija portala Aboutmen.hr – regionalnog online magazina za modernog muškarca, a Vi trenutno čitate članak s našom 5+ preporukom! 🙂 Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja ali rado saslušamo i Vaša! Svoje radove, upite i prijedloge suradnji možete nam poslati na mail info@aboutmen.hr .