Klara je voljela antikvitete. Uvijek je posjećivala male trgovine po gradovima u potrazi za nečim jedinstvenim i neobičnim. Jednog dana, dok je lutala starim tržnicama, ugledala je prekrasno, staro ogledalo s bogato ukrašenim okvirom od tamnog drva. Bilo je izblijedjelo od vremena, ali iznutra je svjetlucalo, kao da skriva neki tajni svijet.
Prodavač, starac s dugačkom sijedom bradom, upozorio ju je: “Ovo ogledalo ima povijest. Neki su rekli da vide stvari u njemu koje ne bi trebali. Ako ga kupiš, ne vraćaj mi ga.” Klara se nasmijala na to i odlučila ga odmah kupiti, ne mareći za priče. Bila je skeptična prema starim legendama.
Više nije bila sama…
Kod kuće je objesila ogledalo u svoju spavaću sobu, točno iznad starog komoda. Ogledalo je savršeno upotpunilo prostor, a ona je bila zadovoljna svojim nalazom. Te noći, međutim, Klara je osjetila nešto čudno. Probudio ju je osjećaj da nije sama. Pogledala je prema ogledalu i na trenutak joj se učinilo da vidi sjenu koja se miče iza njenog odraza. Trznula se, ali pomislila da je to samo igra svjetlosti. Umorna, vratila se snu.
Sljedeće večeri, ista stvar se dogodila. Sjenu je ponovno vidjela – ovaj put jasnije. Izgledalo je kao da se nešto nepoznato kreće iza nje, unutar ogledala, ali kad bi se okrenula, soba bi bila prazna. Počela je osjećati tjeskobu svaki put kad bi prolazila kraj ogledala.
Treće noći, Klara je odlučila da će stvari uzeti u svoje ruke. Upalila je svjetlo, prišla ogledalu i pomno ga promotrila. Nije bilo ničeg neobičnog… dok nije ugasila svjetlo. U tami, njena figura u ogledalu ostala je jasno vidljiva – stajala je tamo, nepomična, i gledala natrag u nju. No, ono što ju je sledilo od straha bilo je to što njen odraz… nije slijedio njene pokrete.
Razbijeno na tisuće komadića
Počela je mahnito mahati rukama, ali odraz je stajao mirno, hladnih očiju, promatrajući ju. Odjednom, odraz se nasmiješio – jezivim, iskrivljenim osmijehom. Klara je vrisnula i bacila ogledalo na pod. Razbilo se u tisuće komadića.
Ali, čak i kad se staklo razbilo, njena slika nije nestala. Odraz, sada podijeljen u komadiće razbijenog stakla, i dalje ju je gledao. Klara je osjetila hladan dah na vratu i srce joj je divlje udaralo. Okrenula se, ali nitko nije bio u sobi.
Foto: Canva
Prošla je cijela noć prije nego što se usudila ponovno pomaknuti. Ogledalo je bilo razbijeno, ali osjećaj prisutnosti nije nestao. Sljedećih dana, stvari su postajale sve gore. Klara bi u svakoj sjajnoj površini, u vodi, u prozoru, vidjela svoj odraz… ali on je uvijek bio mračan, iskrivljen, i uvijek bi joj se osmjehivao tim prijetećim osmijehom.
Još čeka da je netko spasi…
Nakon tjedan dana, njezini prijatelji su je pokušali kontaktirati, ali nitko nije odgovarao. Kad su konačno odlučili posjetiti Klaru, pronašli su stan prazan. Od nje nije bilo ni traga.
Ali, u hodniku je još uvijek stajao komad razbijenog ogledala. I ako se dovoljno približite, kažu da možete vidjeti Klaru unutra – zarobljenu, kako čeka nekoga tko će doći po nju.
Mi smo redakcija portala Aboutmen.hr – regionalnog online magazina za modernog muškarca, a Vi trenutno čitate članak s našom 5+ preporukom! 🙂 Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja ali rado saslušamo i Vaša! Svoje radove, upite i prijedloge suradnji možete nam poslati na mail info@aboutmen.hr .
