Gurdjieff je imao običaj reći da je duhovni rast odnos koji imamo s Tvorcem, a da interakcija s drugima nije toliko bitna, iako može pomoći (ili odmoći).
Odnosi su specifična, svima važna kategorija života, osobito ljubavni. I mislim da je najveći problem što ljudi uporno inzistiraju na sebi, umjesto obrnuto. Ako inzistiraš na sebi, to je to što ćeš i dobiti. Pritom ne mislim na samorealizaciju.
Zaljubljenost nije ljubav
Drugi problem je što se ljubav uglavnom vezuje uz zaljubljenost, ostrašćenost, kemiju. Naravno da je to bitno za uvod. Ipak, koliko su dvoje istinski suglasni, vidjet će se kroz godine zajedničkog življenja i kakvi su jedno prema drugom kada netko od njih nešto žarko želi, a onaj drugi mu to ne može dati.
Trud prema skladnom ljubavnom životu može se svrstati i u spiritualnu kategoriju. Ljubav, uvažavanje drugog točno je na pola puta do odnosa između nas i Tvorca. Moraš odustati od osobnog da bi dosegao neosobno, a to je puno lakše postići ako si sebičnost nadvladao ljubavlju prema drugoj osobi.
Naravno, ljubavni nije jedini odnos koji možemo imati, iako svaki sklad treba ljubavlju zvati.
Ideal ljubavi?
Razmišljam. Koji bi bio moj ideal? Ljubav kao prijateljstvo? Dubokog, uzajamnog poštovanja? Da, definitivno. Mnogi takvu ideju odbacuju u startu, iako je i više nego vrijedna pažnje. Ljubavni odnos dvoje ljudi teško može dugotrajno opstati bez obostranog prijateljstva i poštovanja, zar ne?
Da ne ispadne da sam danas više pragmatičan nego mističan, gledat ću to popraviti stihovima.
Ljubav
Božanski puls,
Božanski ritam
mistično je skriven
u ritmu srca.
Da-dam, da-dam, da-dam…
Čuješ li?
Osjećaš li koliko si voljen?
Ritam Kozmosa
pulsira oko nevidljiva izvora
i nevidljive osi.
Prostire se i širi
koncentričnim krugovima
poput halja sufi plesača.
Zamisliš li Univerzum
kao krvožilni sustav,
Ljubav je krv
koja njime kola.
Osnov Univerzuma je Ljubav
Ustanovili smo – osnov Univerzuma je Ljubav. Boginja, Bog, štogod, naziv odaberite sami. Najviši ideal, najviša razina. Stopostotna otvorenost, prihvaćanje. Bez otpora, straha, bogobojazni, kažnjavanja…
Ispada jednostavno. Ali… Razina razvijenosti naše svijesti nije dosegla stopostotnu ljubavnu premreženost (dok u tome ne uspijemo). I tu nastaje problem.
Jezikom brojeva. Recimo da smo 50 posto ljubav, 50 posto nismo, dakle sebični. Kada smo sebični, naša se svijest odvaja od ljubavne mreže. Ako inzistiramo da tako i ostane, govoreći sebi ono poslovično ‘takav sam, što se tu može’, sve više gubimo uvide, degradiramo, dolazimo u raskorak s jezgrom.
Nesavršeno, sebično, personalizirano ‘ja’ u sukobu je sa savršenim, depersonaliziranim ‘ne-ja’. Neljubav napada ljubav. Personalno negira transpersonalno. Podjele, podjele, podjele… Sve više uma koji stvara nepregledne pretpostavke, sve manje ljubavi koja nudi direktne uvide…

Photo by Courtney Cook on Unsplash
Vibracija
Vjerojatno se mnogi pitaju zašto ima toliko nesreća, nasilja, sukoba u svijetu? Opet je igra brojki u pitanju. Događaji u svijetu uvjetovani su kolektivnim nesvjesnim (ili Akaša zapisima), mjestom gdje se vibracije pohranjuju, prikupljaju, nakupljaju.
Ako ogroman broj ljudi vibrira na niskim energetskim razinama sebičnosti, neznanja, to uvelike nadjačava dobro i ispravno pa su takvi i događaji.
Teozofi su opisivali Akaša zapise kao fotografski film kojem nema kraja i na kojem se utiskuju želje, vibracije, misli i iskustva planeta i njegovih stanovnika. Također su govorili da probuđeni, realizirani pojedinci automatski dobivaju sposobnost iščitavanja zapisa i to je karta na koju treba igrati.
Sve dok se na našem planetu zamjetan broj ljudi ne bude razvio do točke da vibrira pozitivnije, ne možemo se previše nadati da će događanja postati optimističnija. Kali Yuga, mračno doba čovječanstva u kojoj se nalazimo (srednji vijek je bio najmračniji) predstavlja razdoblje u kojem je čovjek najdublje pao u materiju i relativno, uz ideologije koje podržavaju takve nazore.
Ali nemojmo ‘mračiti’. Kažu da nakon 2023. kreću bolja vremena i da će omjer globalne vrline početi rasti. Neka tako i bude.

Zanimljivo je to s identifikacijskim pitanjima poput tko si, što si, gdje si, čime se baviš… Kako odgovoriti na njih? Hoćeš li početi nizati suhoparne, biografske etikete koje u biti ništa suštinski ne govore? Odgovor na pitanje tko sam ja, toliko je složeno da je na njega nemoguće dati odgovor s kojim možeš biti smireno zadovoljan. Mudri kažu, sve bliže i bliže prilaziš pravom odgovoru ako otkriješ što nisi. Tekstovi koje čitate, bave se upravo time.