Mislila sam da su naši muškarci postali čiste mlakonje, dok ponovo jučer nisam vidjela iskre u njihovim očima, pesnice u zraku, zajedništvo i busanje u junačka prsa. U svakodnevnom životu, pustili su da ih se potplaćuje, pravi budalama, iskorištava, zaglupljuje i ponižava.
Nisam jednom čula gdje zagovaraju poslodavca koji im ne daje plaću i političare koji ih podcjenjuju.
– Ma, nije dao plaću, ali znaš dobar je čovjek. A, kud da idem od njega, svagdje je isto!?
– Ma dobro, svi političari kradu jer mogu! Što se tu može?! Tako je to!
– Misliš da je drugdje bolje? Sve ti je to isto!
Mlakonja, eto!
Nije svagdje isto, nego nemaju volje i muda da se uhvate u koštac sa životom, da se riješe duboko usađenog straha od uspjeha, da žive s uključenim mozgom i da vrednuju sebe i svoje sposobnosti na realan i ispravan način.
Rade, ali od svog rada ne mogu pristojno živjeti, klone se obaveza, jer se boje neuspjeha, provlače se kroz vlastiti život kao sjena i nedostatak samopouzdanja prikrivaju bahatlukom.
Povremeno se ogledaju oko sebe i zaključe da je i drugima loše, pa nastave dalje sigurni da su na pravom putu.
Mlakonje na sve strane i posvuda!
Tako to rade mlakonje!
Imam ih pun klinac po cijeloj zemlji!
Rade za crkavicu, piju na dug, nemaju za režije, nemarno se oblače fol jer tako žele, a zapravo nemaju za bolje. Ponos im je atrofirao, mentalno zdravlje kontaminirano, emotivno umrli, svađaju se oko politike i domoljublja. Mlakonje!
Tako dugo dok se ne uzjebu oko nogometa, liče na ofucanu krpicu za brisanje poda!
Kad na teren istrči ekipa, tada iz njih izlaze sve one osobine koje su zatomili.
Iz očiju im frcaju iskre ljubavi za klub, iz prstiju i ramena izlazi podrška igračima, iz trbuha urlici koji osnažuju ekipu na terenu, a srce im ponovo pumpa krv po cijelom tijelu. Ožive na očigled! Dok si rekao keks, iz oronulih mlakonja, pretvore se u muškarce.
Nogomet je znači, to što ih vraća na muške postavke?
Lijepo je znati da u njima klica muškosti još uvijek postoji, pa makar samo zbog nogometa!
Ne zaboravite da se u sport ulaže svake godine sve manje novca i da naša djeca imaju sve manje prilika i mogućnosti da se razviju u te sportaše, koji vam vračaju iskre u oči.
Živio nogomet!
*Napomena: Stavovi izneseni u kolumnama i člancima objavljenim na portalu Aboutmen.hr izričiti su stav autora, te nisu nužno i stav redakcije portala.
Pišem jer mi je to najjeftinija psihoterapija, jer me veseli druženje s vama, jer mi je dosadno na semaforu ili u redu za blagajnu, jer me bocnuo netko kome sam morala ili htjela prešutjeti… pišem jer je to moj način da izrazim svoje mišljenje ili stavove, koji bi me žuljali da ne izađu iz mene. 🙂
Svakako zapamtite da je život lijep, da ljubav ne boli, da je smijeh ljekovit! Zloba je štetna za jetru, a patetika… patetika je tek tihi ubojica duše.
