Dođemo na kupanje, a tamo neka žena sjedi na rubu rive i tjera njemačke goste jer su došli sa psom na kupanje. Oko nje, po jugu, leti plastična vrećica, pa plastična čaša i brdo verbalnih šporkarija.
Čovjek joj ljubazno zaželi lijep dan, a ona nastavi uživati u vlastitom smeću koje je polako tonulo na dno Barbatskog kanala čineći ovaj svijet ”čišćim” od psa koji se htio rashladiti u moru u kojem sve više nestaje života, a nastaje praznina i pustoš kao u srcu dotične.
Rekli bi; svijet gori, a baba se sunča. I to je tek loša analogija svega što nam se događa u životu. Turska već desetak dana nestaje u požarima. Gore Grčka, Italija, SAD, Hrvatska. Gledaš sav taj dim u zraku i kretene kojima smeta slijetanje kanadera na ruti njihova plovnog hedonizma.
Što nam se to događa? Kud idemo?
Činjenica da se ljudi bezbrižno kupaju dok im se vatra približava nadomak iznajmljenih apartmana žalosna je analogija opće ekološke svjesnosti. Imaš onog ”Krampa” za predsjednika koji je tvrdio da nema globalnog zatopljenja, a s druge strane proćelava Amazonska prašuma, leda ni za viski, gori i Zemlja i nebo, a ljetni ugođaj podsjeća na tulum u mikrovalnoj pećnici. Uništili smo sve, sad preostaje da uništimo sami sebe.
U okrilju poplava, potresa, požara te inih elementarnih nepogoda, u Japanu imamo klaustrofobične Olimpijske igre koje svima sve znače no nitko ih ne gleda.
Priznajem, radije ću pogledati razglednice iz Japana autorice Martine Validžić nego izdvojiti pola sata gledanja nekog natjecanja uz monotone komentare sportskih novinara koji, vjerojatno, više ni ne vjeruju da ima nekog zanimljivog sporta na HRT-u.
Treće cijepljenje i početak apokalipse?
U slijedu nevera, munji i tornada, s ”oduševljenjem” je prihvaćena vijest da ćemo svi na treće cijepljenje. Nikako postati zdravima u ovom nezdravom svijetu.
Semantičkom logikom, oni cijepljeni s Johnsonom morat će lagati da su se uboli triput jer dvaput je, ipak, dvaput. Samo se nadam da tih cijepljenja neće biti koliko i koroninih valova. Kad sumiraš prošli tjedan, ispada da smo ušli u razdoblje apokalipse u kojoj nema četiri jahača apokalipse. Nema jer smo sami pokrenuli apokaliptičnu konjicu.
Zadnji trag apokalipse su galopirajuće cijene hrane u trgovinama. Da ne bi postali asocijalni, cijepili smo se. Što ćemo dobiti s trećim cijepljenjem? Preživjet ćemo da bismo mogli svjedočiti nestanku života na planetu. Kako na kopnu tako i u moru.
Bit ćemo u sorbulu, bez daha i na pragu kanibalizma. Sve dok ne pokrenu 6G. A onda ponovno na cijepljenje, jer, tko preživi, pričat će.
Foto: AlJazeera
rođen je 1973. godine u Zagrebu. Nakon završene srednje komercijalne škole upisuje Fakultet političkih znanosti u Zagrebu, gdje nakon nekoliko položenih ispita, zbog zdravstvenih problema (tetraplegija) zamrzava status studenta. Diplomirao je logoterapiju.
Od 1991. poeziju i prozu objavljuje u hrvatskim književnim časopisima. Kolumnist je, recenzent, tekstopisac za brojne glazbenike. Njegova poezija je 2003. ukoričena u zajedničkoj zbirci Svjetlost ognjišta, a zatim objavljuje i dvije vlastite zbirke poezije (Šetnja života, Naklada Uliks, Rijeka, 2004. i Krug dana, Art studio Hagall, Rab, 2012.) te pet romana za odrasle (Fifty-Fifty, Naklada Uliks, Rijeka, 2013. Kako si ga tražila, Naklada Uliks, Rijeka, 2017. Pukovnikova ljubav 2019. Naklada Uliks – Rijeka) te Molitelj, Funditus, Zagreb, 2014.) Žanin gambit (Funditus, Zagreb, 2016.) Izašla su mu i dva bestselera za djecu, avanturistički roman za djecu Bornin vremeplov (Funditus, Zagreb, 2016.) te nastavak istog, Borna na Rabu (Funditus, Zagreb, 2018.). 2020. godine objavljuje zvučni roman za djecu ”Modri zvjezdani vlak” na YouTube kanalu ”Naklada Uliks – Rijeka”. Iste godine svojim romanom “Bok Roko!” pobjednik je natječaja Zvonko kojeg je raspisalo Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade / Klub prvih pisaca. 2021. u nakladi ”Naklada Uliks, Rijeka) izlazi mu drugo izdanje njegovog autobiografskog bestselera ”Fifty-Fifty”. Član je DKH ogranak u Rijeci. Na Petrarca Festu 2015. osvaja treću nagradu za najbolji sonet.
