Svi smo uronjeni u more tajanstvenih zakonitosti, koje mogu biti protumačene samo onima čiji um nije zarobljen materijalnom tamom, već koračaju kroz vrtložne svjetove unutarnjeg, osvijetljeni luči spoznaje.
Raspravimo sljedeće riječi — “Sve što ti pripada, doći će. U protivnom proći će.”
Ta tema, duboko ukorijenjena u misticizmu i filozofskom promišljanju, nudi se kao ključ razumijevanja načina na koji sudbina kroji naša iskustva. Prihvatimo, stoga, ovaj postulat kao osovinu duhovnog azimuta:
“Za svako biće, sve stvari dolaze u njihovu pravomoćju; u trenutku kad je to određeno tajnovitim i vječnim zakonima kozmičke pravde, dharme i karme.”
Univerzalni zakon
Univerzalni zakon karme nagoviješta da sve naše radnje, bilo pozitivne ili negativne, stvaraju posljedice koje se vraćaju tvorcu savršenom preciznošću. Kao što zlatna nit povezuje unutarnju prirodu s vanjskim iskustvom, događa se da sve što nam pripada dolazi samo. Dok ono što nije istinska zasluga prolazi, ostavljajući tek sjenku iza sebe.
Ovaj kozmički poredak, čini se, nije ništa drugo nego nevidljiva i tanka granica između posvećenosti i punine života.
Mudrost svjedoči, snažnijim nagovještajem iz prošlosti, od strane glasnika duha prisutnog u obliku velikih učitelja i prosvijetljenih duša, da potraga za svime onim što dolazi izvan same biti, dovodi do zasićenosti te u konačnici – praznine.
Tek kada prestanemo juriti površinske plodove efemerne sreće i kad ostavimo mržnjom natopljen žamor iza nas, moguće je osjetiti nježni zagrljaj onog što nam doista pripada.
Savez uma i srca
Proročanstvo koje teži ispuniti budućnost, ukazujući na put, dolazi kroz novostvoreni savez uma i srca, tkanje koje presijeca mrežu svjetovnog, pružajući sigurno utočište u vječnom krugu sudbine.
Ta simbioza rasplesanih energija na tananoj savjesti, otvara vrata svjetovnog ustaljivanja mirnoće, gdje duhovno bogatstvo postaje cilj i nagrada.
Tao
U istočnom ezoterijskom nauku, Tao kaže da je put silaženja u prirodu stvari jednostavno i istovremeno najsloženije otkrovenje duhovne biti. Tao se događa kada se prestanemo truditi i umjesto toga upoznajemo neizmjernu mudrost bez napora, prepuštajući se rijeci života. Na kraj tog putovanja dočekuje nas znanje da, biti onakvim kakvi jesmo dok koračamo putem koji je za nas predodređen, ono je što omogućuje da nam dođe sve što doista zaslužujemo.
Možemo reći – čovjek duhovne mudrosti zna da, kad čini sve s pažnjom, bez da pohlepa i žudnja obmanjuju um, sve što istinski pripada njegovom osjećaju, vraća se k njemu.
U neizrečenom miru umirenog srca rađa se svjesnost – neuspjeh i prolaznost postepeno ustupaju mjesto pravim vrijednostima ljubavi, sreće i istine.
Zastanimo ovdje, gdje riječi nestaju, a misli postaju jedno s unutarnjim obzorjem spoznaje. Jer na ovom kristalnom prijelazu svjetlosti stvaranja, sve što ti pripada doći će, u protivnom proći će. Nepomućena istina iskrsnut će popraćena punim koloritom duhovne divote. Prepustimo se mudrosti, tu, gdje svjetovi i njihove kolizije rađaju slobodu.
Zanimljivo je to s identifikacijskim pitanjima poput tko si, što si, gdje si, čime se baviš… Kako odgovoriti na njih? Hoćeš li početi nizati suhoparne, biografske etikete koje u biti ništa suštinski ne govore? Odgovor na pitanje tko sam ja, toliko je složeno da je na njega nemoguće dati odgovor s kojim možeš biti smireno zadovoljan. Mudri kažu, sve bliže i bliže prilaziš pravom odgovoru ako otkriješ što nisi. Tekstovi koje čitate, bave se upravo time.
