Autentičnost

Ljudi se vole pozivati na jedinstvenost i autentičnost. To je pomalo smiješno jer nema načina da itko ima potvrdu da si ti ili bilo tko drugi autentičan u bilo čemu. Nema istinske potvrde. Nema dokaza. Postoji samo subjektivni izbor i osjećaj. Vjerovati ili ne. Pristati ili ne.

Gdje se autentičnost krije?

Iako dokaza nema, ljudi svakodnevno donose procjene o autentičnosti i iskrenosti drugih. Te procjene zasnivaju na nizu znakova, gesta i emocija koje očitavaju. Iako nijedan znak nije nedvosmislen i siguran dokaz, njihov skupni učinak može stvoriti relativno stabilan dojam.

Primjerice, kad osoba dosljedno pokazuje empatiju, ulijeva povjerenje postupcima ili riječima, drži se obećanja – sve su to tragovi autentičnosti. Iako ih se može glumiti ili krivotvoriti, za to je potreban izniman napor. Većini ljudi takva gluma nije održiva na duže vremensko razdoblje.

Neki baner

Dakle, iako apsolutne sigurnosti nema, postoje načini da steknemo razumno povjerenje u autentičnost drugih. Potrebno je uzeti u obzir cjelokupnu sliku, a ne tražiti pojedinačne i savršene dokaze. Percepcija autentičnosti je dinamična i podložna promjenama, kako se odnos s drugom osobom razvija.

No, procjena nije potpuna ni trajna. Uvijek postoji mogućnost iznenađenja, razočaranja, preokreta. Netko tko se činio savršeno autentičan, može se naknadno pokazati kao vješt manipulator. I obrnuto – osobe koje su nam se činile sumnjive, mogu s vremenom zaslužiti povjerenje.

Zapravo, što više razmišljaš o tome, postaje jasno da je lov na konačne dokaze autentičnosti uzaludan. Možda bi trebalo prihvatiti osjećaj nesigurnosti kao sastavni dio međuljudskih odnosa. Možda upravo ‘nemogućnost znanja’ otvara prostor za rast povjerenja, oprosta i empatije među ljudima.

Ezoterični pogled

Ezoteričari vjeruju da je autentičnost povezana s pronalaženjem i izražavanjem istinskog selfa. Smatraju da upravo to znači živjeti u skladu s dušom i istinskom svrhom.

Biti autentičan znači slijediti unutrašnji glas i intuiciju, umjesto vanjskih autoriteta i očekivanja okoline. To može podrazumijevati ponašanje suprotno od konvencija, ako je to ono što unutrašnji osjećaj traži.

Ignoriranje ili potiskivanje dijelova sebe s ciljem da se po svaku cijenu uklopimo, vodi k unutarnjim konfliktima i manjku autentičnosti. Da bi živjeli na pravi način, potrebno je integrirati sve aspekte.

Razni ezoterični alati, poput divinacijskih vještina, mogu biti korisni za bolje razumijevanje i izražavanje jedinstvenog i autentičnog selfa, kroz uvid u sklonosti i zablude. Kad istinski tragaš, svaka je pomoć poželjna. Kako intuicija raste, potreba za oslanjanjem na te alate postaje manja.

autentičnost

Photo by Kristijan Arsov

Spiritualne prakse poput meditacije, zasigurno pomažu da se pravilno integrira ego i jasnije čuje unutrašnji glas, nadilazeći kondicioniranja i očekivanja.

Zaključak

Iako apsolutne sigurnosti nema, moramo donositi procjene o autentičnosti kako bi funkcionirali, čak iako su procjene privremene i nepotpune. 

Uostalom, autentičnost nije toliko osobina pojedinca, koliko kvalitete odnosa. Ovisi o spremnosti da vidimo drugu osobu kakva jest, bez nametanja očekivanja. I o povjerenju da će drugi prihvatiti nas sa svim našim proturječnostima.

Autentičnost je put, nije odredište. Put ka dubljem razumijevanju sebe i drugih. I na tom putu, svi smo početnici. Svi katkad glumimo, projiciramo, racionaliziramo i nerado pokazujemo ranjivost. 

Ali ako ustrajemo biti otvorenog srca, naš će pravi self neupitno izaći na vidjelo. Tad ćemo shvatiti da je autentičnost u konačnici pitanje hrabrosti. Hrabrosti da volimo i prihvaćamo sebe kakvi jesmo. Hrabrosti da pružimo drugima priliku da učine isto.

Neki baner
No Comments Yet

Comments are closed