Muškarcima je seks samo seks? Gospodo, nemojte baš toliko podcjenjivati sami sebe

Kažu da je muškarcima seks samo seks. Ništa osobno, ništa duboko, ništa komplicirano. Dogodi se, čovjek zakopča hlače i nastavi dalje. A ako je pritom slučajno zaboravio da kod kuće ima partnericu, ne treba dramatizirati. Biologija, znate. Hormoni. Priroda. Gotovo da bi mu trebalo izraziti sućut.

Moram priznati da me ta teorija uvijek iznova fascinira. Ne zato što je posebno uvjerljiva, nego zato što se odraslog muškarca, koji inače sasvim uspješno upravlja automobilom, kreditom, poslovnim sastancima i daljinskim upravljačem, odjednom prikazuje kao potpuno nemoćnog pred vlastitim spolovilom.

I još se to predstavlja kao kompliment muškosti. Gospodo, pa ja bih se na vašem mjestu uvrijedila.

Čim spomenemo seks, razum ode na godišnji odmor?

Neki baner

Da odmah riješimo jednu stvar: seks može biti bez ljubavi. Bez zaljubljenosti, bez romantičnih osjećaja, bez planiranja zajedničkog života i bez biranja boje pločica za kupaonicu. Nitko razuman to ne osporava.

Ali od toga do tvrdnje da je seks ‘samo seks’ postoji popriličan put. Jer ljudi ne odlaze u krevet kao prazne posude kojima je netko pritisnuo tipku. U seksualno ponašanje unosimo želje, očekivanja, motive, iskustva, vlastitu sliku o sebi i, gle čuda, odluke.

Netko želi užitak. Netko bliskost. Netko avanturu. Netko potvrdu da je još uvijek poželjan. Netko bježi od dosade, a netko od osjećaja da nije dovoljno dobar. I ne, ne tvrdim da svaka avantura skriva traumu iz djetinjstva. Ponekad ljudi doista jednostavno žele uživati. Ali i to je motiv, a ne dokaz da psihologija prestaje postojati čim se ugasi svjetlo.

Zato, kad kažem da seks nikada nije samo seks, ne tvrdim da je svatko zaljubljen u osobu s kojom spava. Tvrdim da seksualno ponašanje nikada nije izvan ljudske psihologije. Velika razlika. Znam, manje je zgodna za izgovore.

Oksitocin, dežurni krivac za sve što ne želimo objasniti

Posebno volim onu podjelu prema kojoj muškarci imaju seks, a žene nakon seksa dobiju emocije. Navodno zbog oksitocina. I tako smo u dvije rečenice objasnili pola čovječanstva. Šteta što stvarni ljudi uporno odbijaju stati u tako uredne ladice.

Oksitocin imaju i muškarci i žene. Njegova uloga u povezivanju i seksualnosti postoji, ali nije čarobni napitak koji svaku ženu pretvara u zaljubljenu junakinju romantičnog filma. Niti muškarcima priroda dijeli potvrdu o emocionalnoj nedodirljivosti.

Neke se žene ne vežu nakon seksa. Neki se muškarci vežu. Neki ljudi žele ponoviti iskustvo, a neki žele da se više nikad ne sretnu. Hormoni djeluju u kontekstu, a individualne razlike nisu statistička pogreška koju smijemo ignorirati kad nam kvari teoriju.

Ali priznajem, ‘kriv je oksitocin’ zvuči puno elegantnije od ‘ljudi su različiti i situacija je složena’. Još samo čekam da ga netko navede kao svjedoka na brakorazvodnoj parnici.

A što ako nije stvar u seksu, nego u egu?

E sad dolazimo do dijela koji se nešto rjeđe spominje za stolom, pogotovo kad se priča o velikim zavodnicima.

Seksualna pažnja nekim ljudima nije samo užitak nego potvrda vrijednosti. Dokaz da su još poželjni, moćni, privlačni, da još mogu osvojiti nekoga. Nije to rezervirano za muškarce, naravno. Taština nema spol, samo različite kostime.

Netko osvoji novu osobu i na trenutak se osjeća kao pobjednik. Problem je što osjećaj pobjede često traje kraće od baterije na starijem mobitelu. Pa treba novi dokaz. I novi. I novi. A onda se cijela stvar prepričava kao ‘muška priroda’, jer zvuči mnogo dostojanstvenije nego ‘trebam stalnu potvrdu da vrijedim’.

Da se razumijemo: neobavezan seks sam po sebi nije znak nesigurnosti niti psihičkog problema. Ali ako netko neprestano traži potvrdu preko tuđih tijela, možda bi bilo korisno zapitati se što zapravo pokušava dokazati. I kome.

‘Sve ih je varao, ali mene nije.’ Kako romantično.

Postoji još jedna rečenica koja mi uvijek zaustavi pogled: ‘Varali su sve prije mene, ali mene nikada nisu.’

Možda je istina. Ljudi se mijenjaju. Netko može odrasti, preispitati postupke, naučiti nešto iz vlastitih pogrešaka i prestati ponavljati stare obrasce. Ne piše nam budućnost na čelu.

Ali ako je netko godinama varao različite partnerice, sasvim je legitimno pitati se što se u međuvremenu promijenilo. Ne je li nova partnerica dovoljno posebna da preokrene zakone svemira, nego je li se promijenio on. Njegove vrijednosti, odgovornost, odnos prema istini.

Još mi je zanimljivije kad uz ‘mene nikada nije prevario’ stigne i dodatak: ‘A i da jest, ne bih mu zamjerila, muškarcima je to samo seks.’

Pa sad, ako vam to doista ne smeta, sasvim u redu. Ljudi imaju različite dogovore i granice. Ali zanimljivo je koliko nam je ponekad važno naglasiti da smo baš mi iznimka od nečijeg dugogodišnjeg obrasca, dok istodobno objašnjavamo zašto taj obrazac zapravo nije problem.

Psihologija za takva moguća objašnjavanja ima riječ: racionalizacija. Ne tvrdim da znam što se događa u tuđoj vezi niti da mogu iz komentara zaključiti je li netko prevaren. Ali znam da ljudski um zna biti vrlo kreativan kad treba sačuvati sliku o vlastitom životu. Svi smo to barem jednom radili. Samo neki od toga naprave cijelu filozofiju.

Ako je samo seks, čemu onda laganje?

Ovo mi je ipak najdraže pitanje, jer tu izgovori počinju škripati.

Ako su se dvoje ljudi dogovorili za monogamnu vezu, a jedna osoba potajno ima seksualne odnose s drugima, problem nije u tome što je osjetila želju. Želja se može pojaviti i bez našeg poziva. Problem je u odluci da se prekrši dogovor i drugoj osobi uskrati istina.

Ako je to doista ‘samo seks’, zašto onda skrivati poruke? Zašto brisati tragove? Zašto izmišljati službeni put, prekovremene sate i iznenadne sastanke koji se, eto, baš uvijek održavaju navečer?

Ne kažem da svaka nevjera izgleda tako. Kažem da se nepoštenje ne pretvara u poštenje samo zato što smo mu dodali biološko objašnjenje.

Privlačnost nije prevara. Fantazija nije prevara. Nagon nije prevara. Ono što napravimo s njima može biti kršenje povjerenja. I tu prestaje predstava o bespomoćnom muškarcu kojega je testosteron oteo i odvezao u tuđi krevet.

Nemojte od muškaraca raditi karikature

Zapravo me najviše čudi što teoriju ‘muškarcima je seks samo seks’ ponekad najglasnije brane upravo ljudi koji tvrde da muškarce razumiju i cijene.

Pa kakva je to slika muškarca? Odrasla osoba koja može voditi firmu, odgajati djecu, graditi kuću i donositi ozbiljne odluke, ali kad vidi privlačnu osobu, odjednom joj se isključi sposobnost samokontrole?

Ne, hvala. Muškarci zaslužuju bolju reputaciju od one koju im dodjeljuju njihovi vlastiti izgovori. Kao i žene.

Nitko nije dužan živjeti monogamno. Nitko nije dužan željeti brak. Ljudi mogu dogovoriti drukčije oblike odnosa, a mogu i ne željeti odnos uopće. Ali poštenje prema drugoj osobi nije zastarjela društvena norma, nego minimum pristojnosti.

Seks može biti bez ljubavi. Može biti bez emocija prema partneru. Može biti spontan, neobavezan i ugodan. Ali nikad se ne događa izvan psihološkog konteksta, naših izbora i mogućih posljedica.

I zato, dragi moji, kad sljedeći put poželite objasniti nečiju nevjeru rečenicom ‘ma to je muškarcima samo seks’, razmislite činite li muškarcima uslugu ili ih upravo predstavljate kao bića koja nisu sposobna odgovarati za vlastite postupke.

Jer ako ćemo već govoriti o evoluciji, bilo bi lijepo priznati da je uz spolni nagon razvijen i mozak.

A hormoni? Hormoni ipak nisu odvjetnički ured. 😉

Čitaj još: Nije problem što žene imaju previsoke kriterije. Problem je što ih neki muškarci više ne zadovoljavaju.

Izdvojeno

Neki baner

Podržite rad portala AboutMen.hr

Naš sadržaj ostaje besplatno dostupan svim čitateljima. Ako želite podržati neovisno stvaranje sadržaja i daljnji razvoj portala, možete nas sponzorirati jednokratnom uplatom.

Sponzorirajte naš rad
No Comments Yet

Comments are closed