Ljubomora kao iskonska emocija, ne znači da si smijemo dozvoliti povratak u pećinu

Razmišljam o ljubomori. Gadna stvar u nas muškaraca. Učestalo opasna. Gajimo ju od pamtivijeka. Ono, odeš u lov nabavit neku srnetinu za blagdane, a žena sama u pećini s bradatim tipom koji je ostao jer ima žulj na peti. Tip fino vonja, okupao se pred dva tjedna, spreman za nove ljubavne avanture. Dok ti hodaš po goletima i gudurama, uživaš u kiši koja lijeva iz kabla, a lovna samoposluga s mesnim artiklima odmakla je par kilometara dalje.

Hodaš, a zapravo ništa ni ne vidiš jer ti je pred očima žena u kožnjaku i onaj tip koji ju osvaja pokazujući joj novi model oštrice koplja. I dok si ti stalno na poslovnom putu, brineš kako prehraniti obitelj, neki tamo zbitoglavi kamenorezac sjedi uz pucketanje vatre i priča tvojoj odabranici bajke o pećinama sa dvadeset soba i zvijezdama na nebu koje bi joj skinuo taj čas da ga nije uhvatio muskulfiber dok je obarao mamuta na pojilu.

I ajd sad ti nemoj bit ljubomoran. Odmah se sjetim one pjesme od Pušenja ”Ko te kara nek’ ti piše pjesme”. Samo, čim si došao do te faze zapravo si već popušio.

Je l’ ljubomora opravdana?

Naša stalna hiperrefleksija na osobu koju volimo postaje autodestruktivna no i destruktivna za okolinu. Ne bih htio ulaziti u one krajnosti gdje se ljubomora poistovjećuje s klasičnim zlostavljanjem ili rastrojstvom zbog koje je netko spreman ubiti ili ljubavnika svoje žene ili nju ili samog sebe. Kroz povijest je bilo i bit će Otela. No, što je s onim malim podbadajućim ljubomorama kojim partner/ica želi izazvati kod vas bilo kakvu reakciju ne bi li se uvjerila da vam je stalo? 

Naime, ukoliko se dovedemo u stanje da možemo osvijestiti svoju ljubomoru onda si otvaramo mogućnost spoznaje tko smo i što to na nas uistinu djeluje. Na što smo to reagirali? Koji je to istinski strah ili manjak samopouzdanja koji nas je doveo do takvog stanja impulzivnih reakcija ili opsesivnih praćenja i kontrola? Bi li voljeli da se netko tako odnosi i prema nama?

Onako, prati te u stopu, provjerava te mobitelom, dok si na WC-u prošvrlja ti mobom, pogleda koga si zvao, s kim se ti to dopisuješ, brani ti izlaske, druženja s prijateljima, oduzima ti pravo na osamu u kojoj ćeš zbrojiti svoje misli, isplakati dan, tjedan, mjesec, razmisliti kako spojiti kraj s krajem, kako dalje…

Naravno da si to nitko ne želi, ali, nažalost, nesvjesni toga činimo takav pritisak da drugoj strani, ma koliko nas voljela i željela, ne preostaje ništa drugo nego da pokupi stvari i ode.

Krajnji izlaz nakon kojeg mnogi od nas pucaju i ostaju povrijeđeni poput djeteta koje je naviklo dobivati svaku željenu igračku ili pažnju. Ovisnost o ugodi i ugađanju, ovisnost o vezi, kompleks da smo neprivlačni. Grozno. Dobar razlog da se razvije sumnja te da partneru/ici učinimo pakao od života.

Nametnuti osjećaj krivnje kako bi opravdali sebe

Poznajem ljude koji su se doveli do takvih paranoidnih stanja da su konstruirali takve nebulozne priče o prevari da je to graničilo s ludošću. Sjetim se i svjedočenja svojih prijateljica koje bi nakon mjeseci, godine, dvije, dobivale poruke s optužbama da su one krive jer su uništile život svom bivšem. 

Nametanje krivice kao izbavljenje iz vlastite odgovornosti u vezi.

U vezi bez osluškivanja ili pokušaja da se razgovara o problemima izazvanim šutnjom u komunikaciji krivica postaje obostrana. Ponekad nam se otvoreno govori no naš ego ne želi čuti. Zar ja, tako dobar, odan i predan nisam dovoljan da je zadržim uz sebe? Zadržim! Da, ta posesivnost imanja nekog je smrt za vezu, hladi ljubav, narušava odnose.

Istina, postoji signal duboko u nama, pomalo rudimentaran koji nas alarmira da je sve krenulo naopako i da je u naš svijet ušla treća osoba. Tu intuiciju imaju oba spola i ne treba nam neki veliki kvocijent inteligencije da bi se ta promjena odnosa osjetila.

Evo, smrznuh se sad od grozote jer sam se sjetio članka o prevarenoj Filipinki koja je odrezala penis svom nevjernom suprugu dok je spavao. Ljubomora djeluje na milijun načina i opisana je u milijunima knjiga, pjesama, studija. Snimljeni su filmovi, isklesani kipovi, naslikane slike. 

Izvuci pouku, budi bolji čovjek

Ljubomora je jedino ispravna onda kada iz nje učimo. Kad ju ne prenosimo u drugu vezu već iz nje učimo sve loše o sebi i ispravljamo prošle odnose darujući novom nekog novog i boljeg od sebe. Ispravljiva je dokle god se radi o racionalnoj osobi. Kad ona postane patologijom, nažalost, najčešće završava na stranicama Crne kronike.

U ljubomori razdvojite ljubav od more i uvijek se upitajte što ja to svojoj partnerici/partneru mogu dati više od sebe ne očekujući ništa zauzvrat, jer ljubav nije trgovina već potpuna predaja sebe u dubokoj intimi lišenoj strahova, kompleksa. Nema nepovrijeđenih, i nema apsolutnih krivaca. Pokažite karte, manje će boljeti i bit ćete sretniji.

Krešimir Butković