Na stolu ispred mene stoje tek pristigle knjige. Osho i njegov “Strah”, te Jay Shetty i njegovih “8 pravila ljubavi”. Stavila sam ih pokraj “Metačovjeka” Deepak Chopre koju upravo čitam, i koja tako slikovito govori o našem “Ja”. O tom uvaženom, nadobudnom, samodostatnom, samostojećem, velebnom i prenapuhanom “Ja” koje živi u svakome od nas. Za kojeg se borimo, zbog kojeg se busamo o prsa, ponekad ljuti ustajemo i odlazimo od stola, razgovora, poslova, odnosa… Ja. Zbog kojeg se veremo na planine i palimo mostove. Ja. Koje uopće nije naše. Ali mu robujemo. Ja a zapravo Ego.
Nisam egoist. – pomislit će mnogi od vas dok ovo čitaju i ja ću se osmjehnuti. Možda nisi, ali je to upravo iz tebe progovorilo tvoje “Ja”, tvoj ego, baš kao što se moj posprdno nasmijao. Gledam ga kako likuje, negdje u kutku mog uma. Svjesna sam ga i mirno ga promatram. Gledam kako se ponekad javlja i pokušava se upetljati u tuđe rasprave, komentirati nešto ili nekog piknuti. Vidim kako se ozlojedi kad napravim kontra od onog što bi želio i kako je sav nadobudan i nadima se poput balona od helija kad mi se dogodi nešto lijepo ili netko primijeti moj rad.
Na svako tuđe “Hvala” ili “Čestitam” taj moj ego sam sebi postane nebeska granica, vere se, nadima, raste i spreman si je aplaudirati. Ali ne uspije. Promotrim ga i ostavim po strani.
Identiteti s kojima smo srasli
“Ja” je jedan dio nas, jedan identitet s kojim smo nažalost morali srasti, suživjeti, prihvatiti ga kako bismo mogli živjeti na ovoj planeti, u ovo doba. U doba podjela, dualnosti, razlika i borbe.
Ljudi se bore za prevlast, za uspjeh, za resurse, za druge ljude i moć u odnosima, poslovima, obitelji… I na tronu svake te borbe sjedi ego. On uvijek gladuje i traži još, on uvijek prohtijeva više, traži nove lovorike, lajkove i odobravanje, komplimente i uplate na žiro račun. Njemu nikada nije dosta novaca, hvalospjeva i novih borbi.
Jedino tako može preživjeti.
A mi stradamo pod njegovom vladavinom jer se uporno borimo, dokazujemo, nadmećemo i raspravljamo. Kao u žrvnju, cijeli svoj život robujemo tom malom glasiću u svojoj glavi koji nas upozorava da je “svijet takav” i da samo tako “možemo preživjeti”. Opominje da nikome ne vjerujemo, podsjeća nas na razočaranja i poraze, bolna iskustva i emotivne krahove. Vrati nam slike podjela, strogih roditelja i familije koji nas nikad nisu odobravali, društva koje nas je provlačilo kroz svoje filtere i često ismijavalo, bivših partnera koji su nas lagali, uzimali zdravo za gotovo, povrijedili…
Ego želi osigurati svoj opstanak
Svime time ego nas bombardira kako bi osigurao svoj opstanak i potiče da u nama vlada tijelo boli, o kojem slikovito u svojim knjigama govori Eckhart Tolle.
Ne dozvoljava nam da živimo u sadašnjem trenutku i da budemo mirni sami sa sobom i svijetom oko sebe. Jer ako osjetimo taj mir, ego će nestati.
Ego vodi nerazumne ratove, između nas ljudi, između nacija, ali i unutar nas. I najveća je pošast koja vlada iz sjene. Najveća bolest za koju većina ljudi na ovoj planeti ne zna da od nje boluje.
Dok ovo pišem, vrtim kroz misli sve trenutke koje pamtim a u kojima je ego bio zaslužan za razočaranja i povrede, svađe i prekide. Za svaki osjećaj težine u prsima i svako ljutito marširanje što dalje od nekog.
Koliko bi stvari u mom svijetu bilo drugačije da ego nije vladao, da sam ga bila svjesna? Koliko bi odnosa preživjelo i možda izraslo u nešto lijepo?
Znam, sve je bilo točno tako kako je trebalo biti. Trebala su mi neka iskustva, kao što mi je i taj ego trebao ponekad – da me zaštititi kad druge nije bilo. I sve i da sam ga bila tad svjesna i da sam drugačije postupila, neke stvari drugačije izgovorila i objasnila, pitanje je bi li stvari ispale drugačije jer druga strana je također imala svoj ego.
Suživot s egom, mojim, tvojim, svačijim…
Čak i kad osvijestiš sve te identitete koje stvara unutarnje tijelo boli, kad svakodnevno meditiraš, osvještavaš i radiš na sebi, kad postaneš svjesni promatrač svojih misli, emocija i reakcija pa sve to niveliraš i reagiraš mirno ili ne reagiraš uopće, suočavaš se i dalje sa ostalih osam milijardi ega koji nesvjesni bauljaju planetom.
Gledaš kako testiraju tvoje granice, kako provociraju, kako spuštaju, svade se, uspoređuju, manipuliraju i osjećaš se često kao da voziš slalom između svih tih napada i pokušaja ugriza i sabotaže koji dolaze od ljudi, a zapravo od njihovih emotivnih povreda.
Od suza koje nisu isplakali kao djeca.
Od srama kojeg su osjećali u nekom trenutku jer ih je netko ponizio ili ismijao.
Od osjećaja manje vrijednosti.
Od nemoći jer su željeli nešto promijeniti a nisu mogli.
Od krivnje što nisu nešto učinili drugačije, nešto rekli ili što su prešutjeli.
Od ljubomore što je netko postigao nešto o čemu su sanjali.
Od strahova kojima su previše puta bili izloženi.
Od gubitaka s kojima se nisu pomirili.
I čežnje za zagrljajima u koje nikad nisu otrčali.
Od želje za razumijevanjem i podrškom koji im nisu pruženi.
Ego ujeda jer u svakoj nesvjesnoj, neprobuđenoj osobi koja hoda ovim svijetom vlada uragan. Uragan boli.
Možda je potisnuta ali je i dalje previše moćna.
Razumijevanje
Stoga, iako ne mogu utjecati na većinu vas koji ćete ovo čitati, mogu vas zamoliti da pokušate osvijestiti kako se ispred vas nalazi čovjek, sljedeći put kad vas netko kritizira, znajte da to nije on, ne zaista, to je njegova bol i njegova nesigurnost. Kad vrijeđa i omalovažava, to je njegov osjećaj manje vrijednosti.
Ne kažem da to treba tolerirati. Ne kažem da ljudima treba dopuštati da po nama gaze, ali vas želim uputiti u moć razumijevanja.
Zbog toga razumijevanja, vi ćete drugačije reagirati. Iz izazova koje život stavlja pred vas izlazit ćete lakše, s mnogo manje ogrebotina i ugriza.
Izlazit ćete mirniji i bit ćete blaži prema sebi.
Manje ćete si zamjerati, više ćete živjeti svjesno i prisutno i lakše ćete otpuštati svoje emotivne boli.
A to je i smisao. Osjetiti, od bolovati, isplakati, razumjeti i otpustiti.
Jer život je lakši kad prestaneš osuđivati prije svega sebe a zatim i druge. Kad ih gledaš kao duše koje lutaju i pokušavaju pronaći svoj put i svoj smisao.
Tad u sebi počneš osjećati mir, a tamo gdje vlada mir, ego ne može carevati i ne može te više mučiti.
Itekako se isplati dosegnuti to mjesto unutar vlastite duše i zbog toga živjeti smisleniji, ispunjeniji i sretniji život.
S ljubavlju,
M.
Kako biti žena sa stavom, prepoznati toksične obrasce ponašanja, vlastite nesigurnosti i izgraditi zdrave temelje vlastite ličnosti, opisala sam u svojim knjigama – Duologiji Beskraj: Tama i Svjetlo. Ove knjige i milijuni savjeta u njima pisanih iz osobnog iskustva, dat će ti odgovore na pitanja kako više nikad ne završiti u nekoj ljubavnoj zavrzlami.
Prijave za individualni coaching na temu odnosa putem maila info@marijaklasicek.com a detalji o coachingu, temama i cijenama putem weba marijaklasicek.com
