Dogme kao suvremene bolesti

Jedan dragi svećenik mi je ispričao vic kako je drugi svećenik doveo svoga prijatelja iz samostana svojim roditeljima. Ponosno ga je predstavio svojoj majci i rekao: „Majko, Matej je doktor dogmatike.“ Starica, naravno, nije razumjela koncept doktorata znanosti i spontano je rekla „Moj sinko, danas svakakvih boleščurina ima, triba i to ličiti.“

Gledala sam u svećenika i htjela mu reći da je starica u potpunosti bila u pravu. No, nisam ga htjela povrijediti iz poštovanja prema crkvenoj odanosti dogmama.

Hereza

Nekada sam i ja vjerovala u dogme, i ne samo crkvene, nego i društvene, školske, dogme iz komšiluka. Svaki standard sam gledala kao svetinju, bez imalo doze skeptičnosti. Sve dok me dogme nisu okrznule, pa ranile, pa sam krvarila i na kraju naučila lekciju. Vjerujem da nam se svima to događa da dogme prihvatimo kao apsolutne moralne vertikale i u toj strasti osuđujemo sve ostalo što se s tim ne poklapa.

Neki baner

Sve ostalo je hereza koja dolazi od đavla.

Zbog nepoštivanja dogmi ubijani su milijuni. Zato što se nisu slagali u pitanjima pričesti, celibata, odanosti papi. To je dovelo do crkvenih raskola, brojnih ratova na kojima su brojni profitirali na račun tuđe krvi, znoja i suza.

Ja sumnjam i propitkujem jer je zdravo

Kako mogu biti vjernica, kako mogu prihvatiti kršćanstvo, kada sumnjam, kada je moja misija da sumnjam? Parafraziram poznatu filozofkinju, matematičarku koja je poznavala astronomiju. To je bio njen odgovor kada su je nagovarali da se pridruži rimokatoličkoj vjeri koja je tada bila politički relevantna. Međutim, ona je vjerovala u filozofiju. Zbog svojih stavova je ubijena na vrlo okrutan način.

Čeznemo za nježnosti

Danas vidimo vrijeđanja i javni medijski linč usmjeren protiv onih koji se odupiru dogmama, koji razmišljaju, čitaju i donose vlastite zaključke. Vidimo fanatične pokrete ljudi koji javno mole da se žene počnu čednije oblačiti i tako pridonesu svetosti obitelji.

Vidimo iskrivljenje vrijednosti i društvo na rubu ludila. Sve zbog nekih dogmi. Sve zbog toga što je previše ideologija, religija, a malo istinske posvećenosti i duhovnosti. Tako je malo nježnosti, prihvaćanja, uvažavanja i učenja jedni od drugih. Mislimo da sve znamo i da je samo naše najbolja životna verzija.

Želimo da naša dogma postane apsolutni zakon.

Vraćam se na staricu s početka priče i stavu da je podložnost dogmama bez propitivanja zašto je to tako, kako je došlo do te dogme, kakvi su životni uvjeti bili, besmislena. Dovodi do indoktrinacije uma i bolesne strasti.

Stoga, dopustimo sebi prostor za sumnju, za pitanja i pronalazak odgovora. Mudraci su rekli da je traganje za odgovorima uzbudljive putovanje od samih odgovora.

Neki baner
No Comments Yet

Comments are closed