U narativima današnjih diskursa često se osuđuju prirodna vjerovanja, povezanost čovjeka s prirodom i potraga za duhovnosti u alternativnom smislu. Takvi ljudi nose epitete krivovjernika, heretika, otpadnika od kulture i religije ako mole na drugačiji način. Nazivamo ih poganima. No, što to zapravo znači biti poganin ili preciznije paganin?
Prema Jezikoslovcu značenje paganizma je religija mistika, a mističari su ljudi koji primaju, razumiju i interpretiraju različite tajne spoznaje ili tajna znanja. Oni su zapravo ljudi s velikim talentom i potencijalom za duhovnost, koji čitav život tragaju za znanjem, spoznajom i prosvjetljenjem. Neumorno tragaju za smislom i otkrivanjem božanskog unutar sebe.
O teoriji i praksi paganizma su pisali brojni ezoterični autori. Oni su označeni kao heretici i promotori opasnih ideja i koketiranja s demonologijom i sotonizmom. Dakle sve što nije u skladu s dogmatskim vjerovanjima, unaprijed je osuđeno bez objektivne kritične analize. Uvijek sa subjektivnim stavom da je samo njihovo vjerovanje jedini i ispravni put do Boga i spasenja.
Obredi i rituali
Pagani protok ljudskog života doživljavaju kao mikrokozmičku presliku prirodnog ciklusa, upravo onako kako su ga doživljavali i naši pradavni preci. Rođenje i smrt predstavljaju dva glavna „međaša“ ljudskog života, koji u svim religijama i vjerovanjima predstavlja puno više od pesimistične usporedbe s crticom između dva datuma. Prijelazi iz jedne faze života u drugu, ali i početak te kraj života obilježeni su „obredima prijelaza“. Njima pagani obilježavaju osam ključnih trenutaka ljudskog života.
Prema knjizi ‘Paganizam u teoriji i praksi’ osam neopaganskih obreda prijelaza: su prvoblagoslov, omlada, samoposvećenje, inicijacija, vjenčanje, razdruženje, starješenje. Posljednji obred je, ispraćaj duše pokojnika u Samerlend. U navedenoj knjizi je naglašena vrijednost usporedbe neopaganskih obreda s obredima drugih vjera i religija koje u sebi sadrže povijesnu komponentu koju u drugim radovima teško nalazimo komparativno jasno predočenu. Stoga su važne kritičke analize i razborita razumijevanje vlastitih vjerovanja i usporedba s drugima.
Protiv predrasuda uz uvažavanje i poštovanje drugačijeg
Poštovati različito vidjeti slično i učiti od drugih u pozitivnim primjerima daje istinsku smisao našoj potrazi za dobrotom. Naprimjer moguće da će nama neki ritual izgledati na prvi pogled čudno i bizarno, ali trebamo biti svjesni da bi, možda nekima bilo čudno primanje pričesti, škropljenje, obredi s tamjanom, naricanje žena za vrijeme sprovoda, klanjanje, post ili glorifikacija patnje.
Kulturološki smo različiti, ispod kože smo različiti i jedinstveni i naše individualne percepcije mogu biti duhovni kolektivni kapital ako nas sukobi izgrađeni na predrasudama u tome ne spriječe.
Vasco da Gama
Jedan od pozitivnih primjera je portugalski moreplovac Vasco da Gama. On se na prijelazu s 15. na 16. stoljeće, prvi put susreo s hinduizmom, ušao u hram i ugledao kipove Brahme, Višnua i Šive, To ga je asociralo na Presveto Trojstvo. Odnosno Boga Oca, Boga Sina i Duha Svetoga.
Dakle, on je ovu sliku sebi interpretirao viđenje Svetoga Trojstva. On nije zamislio druge bogove, već je u njima vidio svoje. To nas treba impresionirati jer je u srcu nosio njegovo iskreno vjerovanje da postoji samo jedan Bog te da se sve na svijetu može dovesti u vezu s njegovom manifestacijom.
Dakle, upoznavanje s drugim kulturama, religijama, sektama, pokretima i ostalim ideološkim usmjeravanjima nam neće štetiti. Ne ako, imamo formiranu osobnost, izgrađen identitet i zdravo promišljanje prema životu i svijetu.
Razumijevanjem podrijetla simbola možemo puno toga doznati o podrijetlu naših vjerovanja, tradicija. Ako znamo da su to naši preci prakticirali, ne trebamo se toga stidjeti, ako taj običaj ne predstavlja nasilje i mržnju. Stoga treba dubinski promatrati, ne samo očima, nego i srcem i otvorenim umom kako značenje pojedinog simbola djeluje na nas.
Čitaj još – Dogme kao suvremene bolesti
rođena u Tomislavgradu, u Bosni i Hercegovini 28. 11. 1990 godine.
2015 sam završila studij novinarstva i odnosa s javnošču na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Doktorantica na PDS doktorskom studiju Jezici i kulture u kontaktu, Informacijske i komunikacijske znanosti, smjer OSJ.
Autorica i koautorica nekoliko znanstvenih i istraživačkih radova. Radno iskustvo rad na dvije lokalne radiopostaje, lokalne portale. Od 2020 sam novinarka i autorica članaka i tekstova o feminizmu, rodnoj ravnopravnosti i rodno zasnovanom nasilju.
U slobodno vrijeme čitam, pišem, provodim u prirodi i usavršavam svoje kvalifikacije i sposobnosti.
