I umjesto da to bude lijepo iskustvo, ono je često napadnuto jer netko drugi uporno pokušava ugušiti nečiju autentičnost i njegovo iskustvo Boga i nametnuti svoje.
Kad drugo mišljenje postane hereza
Oni idu u crkvu, sjede u prvim redovima, citiraju Bibliju, drugi se kunu u proroka Muhameda, treći vjeruju u reinkarnaciju i iskupljenje tijekom nekoliko života, četvrti se pitaju postoji li život poslije smrti. Oni su različiti, a ono što im je zajedničko, da nitko od njih sa stopostotnom sigurnosti ne zna. Čovječe, ne znaš, što te čeka. Ne znaš istinu o smislu života, o patnji, o fundamentalnim stvarima o kojima su diskutirali najveći umovi svijeta. Ali si sklon osuđivanju.
Namećeš dogme svoje religije i sudiš onima koji ne misle kao ti, koji ne dijele iste stavove. I ne pitaš ti, voli li drugi čovjek sebe i ostale. Pati li on? Je li i njemu teško? Možda imate mnogo toga zajedničkog u ovom kaotičnom svijetu. Ali ti već držiš u ruci kamen. Spreman si da ga baciš. I da ubiješ taj njegov stav koji ti toliko smeta.
Zvuči poznato, zar ne?
Ovo je bila iskra koja je palila tolike požare, uzrokovala progone, inkvizicije, ubojstva. Zbog religije. Jer to nije vjera. Nije vjera, jer u tom činu nema ljubavi, empatije, poštovanja, potrage za istinom. Nema srca. To je sluđeni um koji i dalje osuđuje. I nastavlja.
Postati bolji čovjek
Ne znam jeste li vjernici, agnostici, ateisti, sumnjate li ili pokušavate pronaći odgovore, U suštini, vaša deklaracija o pripadnosti nekoj religiji i nije toliko važna. Važan je vaš bistar um i čisto i otvoreno srce. Važno je da ne osuđujete.
Mnoge religije danas imaju hijerarhijski sustav i mnogo pravila i njihovi vođe su veoma utjecajni ali su i sami skloni osuđivanju. Dakako ima i loših ali i onih dobrih. Međutim, netko ne dopušta da se ovi dobri čuju i da prenose istinu. Njihovi glasovi su često sabotirani.
Ne dopustite da vam podjele zamrače um i posiju mržnju. Svaka potraga za istinom ima smisla. Ponekad je potraga za istinom često uzbudljivija kao proces. Saznamo mnogo toga. Čitamo. Razvijamo se. Rastemo. Napredujemo. Ponekad padnemo, ali naučimo lekciju. I postanemo bolji. Zar to ne bi trebala biti poanta vjere? Da postanemo bolji ljudi.
rođena u Tomislavgradu, u Bosni i Hercegovini 28. 11. 1990 godine.
2015 sam završila studij novinarstva i odnosa s javnošču na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Doktorantica na PDS doktorskom studiju Jezici i kulture u kontaktu, Informacijske i komunikacijske znanosti, smjer OSJ.
Autorica i koautorica nekoliko znanstvenih i istraživačkih radova. Radno iskustvo rad na dvije lokalne radiopostaje, lokalne portale. Od 2020 sam novinarka i autorica članaka i tekstova o feminizmu, rodnoj ravnopravnosti i rodno zasnovanom nasilju.
U slobodno vrijeme čitam, pišem, provodim u prirodi i usavršavam svoje kvalifikacije i sposobnosti.