Mislim da smo zadnjih dana svi primijetili vijest o malenoj djevojčici, koja ima samo 2.5 godine i primjena je u bolnicu s teškim ozljedama glave. Djevojčica je operirana, nalazi se na respiratoru i trenutno se bori za život. Događa se, rekli bi? Možda je i moguće, ali teško.
Priča ove djevojčice je malo drugačija. Otac malene već je prije bio kažnjavan i prijavljivan za obiteljski naselje. Majka je dovela djevojčicu u bolnicu i rekla da je pala. Doktorima je odmah bilo vidljivo da se takve ozljede pri padu ne mogu dogoditi i na tijelu su pronašli tragove nasilja.
Curica je ubrzo nakon rođenja smještena u udomiteljsku obitelj. Na zahtjev roditelja prošle godine je vraćena roditeljima.
I sad dolazimo do nekih većih pitanja? Gdje je u svemu tome centar za socijalnu skrb?
Ravnatelj centra za socijalnu skrb govori kako je dijete možda samo sebi to uradilo jer je bilo sklono agresiji. Smijenjen je, i rekla bih da je to najbolje što su u ovom trenutku napravili. Ako ga za par mjeseci opet ne vrate na njegovu funkciju.
Obično to u našoj državi tako funkcionira. Kad se malo smiri situacija nekako se oni svi vrate na visoke funkcije. Rekla bih da nas ponekad prave budalama. I ne osvrćući se.
Ako je dijete i bilo sklono samo-agresiji, gdje je u svemu tome centar za socijalnu skrb koji dijete vraća u obitelj koja je već poznata po tome što provodi nasilje. Gdje su u svemu tome ti roditelji koji su djetetu dopustili da samo sebe tako ozljedi, ako je već u pitanju samoagresija? I kako jedan ravnatelj centra za socijalnu skrb u situaciji kad se mala djevojčica bori za život uopće ima hrabrosti tako nešto izjaviti?
Nije on jedini na takvoj funkciji. Ima ih u Hrvatskoj još.
Za neke se zna, za neke ne. Važno da se nama svaki dan plasira nova brojka zaraženih koronom. Važno da nas bombardiraju s tim da ne smijemo ići u posjet kod naše obitelji, da se ne smijemo družiti jer ćemo zaraziti jedni druge, da ne smijemo biti u zatvorenom prostoru itd.
Smijemo li premlatiti malo dijete i reći da je samo palo? Smijemo li kao voditelji centra koji bi trebao paziti na obitelj reći da je to dijete samo sebi uradilo? Da opravdaju to što su dijete vratili u obitelj koja je sklona nasilju.
Ne kažem da se ne trebamo obazirati na pandemiju. Kažem samo da bi stožer koji se tako žarko bori protiv korone mogao tu snagu usmjeriti u nekom drugom pravcu. Ne ide im baš u borbi protiv korone.
Njihove mjere donose svaki dan sve više zaraženih, a oni i dalje krive nas. Nikad im ne padne na pamet za nešto okriviti sebe. Bolje da osnuju stožer koji obilazi institucije koje vode brigu o djeci, obiteljima, ženama, muškarcima. O zdravom životu. Bolje da obrate pažnju na to da policajac meni koja dođe prijaviti nasilje ne smije reći kako je to normalno ako je netko bio pijan. Bolje da obrate pažnju na to da nije normalno da dijete od 2.5 godine smrskane glave završi u bolnici.
Mogla bih o ovome do sutra. Ima li smisla?
Možda nema, možda ne. Ali ako nas samo malo sličnije razmišlja, mislim da se može dosta toga učiniti. Osnovali su stožer za borbu protiv pandemije, pokazali nam da ista pravila ne vrijede za nas i za njih.
Osnovali su stožer za borbu protiv pandemije i veliki su kad treba naplatiti kaznu čovjeku koji nema razmak između stolova koliko su oni odredili. A nisu se sjetili osnovati stožer koji bi provjerio izjavu jednog ravnatelja centra za socijalnu skrb. Jer nije on jedini takav, u to sam sigurna. Nisu se sjetili osnovati stožer koji bi bio pomoć onima koji se razočaraju u državne institucije. Možda jednom hoće.
Nadam se da će se ova djevojčica izvući. Kao čovjeka ova me vijest jako pogodila, a vjerujem da nisam jedina. Isto tako, nadam se da će se država nakon ovoga malo više osvrnuti na neke potrebnije stvari.
Za ono što nam je normalno za život. Da imamo ljude kojima se možemo obratiti bez okolišanja, a ne “preko veze”. Da imamo ljude koji su na svojim funkcijama zato što su to zaslužili, a ne zato što ih je “netko ubacio”. Zato i imamo probleme tamo gdje ih ne bi trebali imati. Zato što je netko nekoga ubacio… A vjerojatno nekoga sposobnijeg izbacio. I do kad tako?
Andrea Milinković
Stavovi izneseni u članku su stav autora, te nisu nužno stav redakcije portala Aboutmen.hr
