Razmišljam tim svojim ženskim mozgom, jer drugog nemam, i pitam se kako ste?
Kako ste zapravo?
Je li vam teško biti muško u ovom čudnom društvu?
Znam koliko je teško biti žena, pa pretpostavljam da ni vama ne cvate cvijeće u ovom čudno postavljenom društvu i naopakom svijetu.
Nije uvijek lako biti ispravan, fer i korektan, ako su stvari postavljene neispravno, a nekorektnost i nepoštovanje opće prihvatljivo ponašanje. Kako se nosite s tim?
Kako ste doživjeli svoju prvu plaću u eurima?
Jeste se pitali hoćete li moći s tim novcem nahraniti obitelj? Da li vas ljuti ako puno radite, a svejedno nemate novaca?
Da li dijelite svoje probleme i zabrinutost s prijateljima?
Jeste li zabrinuti za društvo u kojem odrastaju vaše kćeri i sinovi?

Kako se osjećate gledajući muškarce na koljenima na glavnom gradskom trgu?
Oni mole za čednost vaših kćeri, a zapravo poručuju da su vam sinovi idioti koji se ne mogu obuzdati.
Vidi li to tako i vaš muški mozak?
Dozvolite li sebi da razmišljate o stvarima koje je teško promijeniti ili radije turite glavu u pijesak i ostavite dupe na vjetrometini, pa što bude?!
I mislila sam, jer da nije tako već bi se potrudili nekog vraga promijeniti u tom džumbusu koji vlada svukud oko nas!
Ali još možete, još stignete, pa dajte onda, krenite.

Pišem jer mi je to najjeftinija psihoterapija, jer me veseli druženje s vama, jer mi je dosadno na semaforu ili u redu za blagajnu, jer me bocnuo netko kome sam morala ili htjela prešutjeti… pišem jer je to moj način da izrazim svoje mišljenje ili stavove, koji bi me žuljali da ne izađu iz mene. 🙂
Svakako zapamtite da je život lijep, da ljubav ne boli, da je smijeh ljekovit! Zloba je štetna za jetru, a patetika… patetika je tek tihi ubojica duše.