Poimanje ljubavi iz muškog kuta

”Ljubav nema jamstva i vrijedi riskirati za nju.” – konkluzija je filma kojeg sam odgledao kasno u noći. Jeftin, predvidljiv, kičasti, romantičan film kakvog većina muškaraca izbjegava jer u njemu nema barem pedesetak mrtvih, nema scena nasilja i seksa.

Zadnjih desetak godina, opterećen istraživanjima za kolumnu, zasićen političkim podvalama, općem kriminalu, lažima i pronevjerama, pribjegavam ovakvom filmskom odmaku od stvarnosti s jeftinim parolama i poznatim twist zapletom pred kraj gdje se on ili ona udaljavaju od ljubavi svog života, a onda se dogodi ”redateljsko čudo” pa se tri minuta prije kraja vrate jedno drugom u strastvenom poljupcu.

Imaginarni twist koji nam vraća željeno

I ta pitka i plitka disrefleksija liječi me gotovo svakodnevno. Ljudi jednostavno vjeruju da postoji taj ”twist” koji nam vraća izgubljenu ljubav, nepotrošenu, snažniju, neponovljivu. Budući da i u svojim romanima naginjem takvom sretnom završetku, mnogi me prijatelji pitaju je li se takvo nešto dogodilo, postoji li takva ljubav?

Postoji ono u što vjerujemo. – probam se izvući. Činjenica da je netko romantičan, podudaran u tisuću stvari, navika i interesa s partnerom/icom ne jamči Ljubav. Dogodi se ta eksplozija, predivno razdoblje zaljubljenosti, strasti, požude, međusobnog upoznavanja i postepenih otkrivanja tajni.

Ali, koliko god se trudili i vjerovali da je sve savršeno, koliko god razgovarali i ispravljali greške, Ljubav ima svoje zakonitosti i što odgovara jednom ne ispunjava drugog. Uslijedi taj nesretni ”twist” nakon kojeg se jedna strana osjeća odbačeno, a druga slobodno.

Pitam frenda kako se osjeća nakon što je prekinuo dugogodišnju vezu. Veli, super. Napokon bez grča. I djeca su mu mirnija bez te konstantne napetosti. Pitam i za taj ”twist”, mogućnost povratka. Naime, logoterapeuti se uvijek bore za Ljubav, tako da sam se i sam ponadao da je ovo možda tek odmak te da će se vratiti nazad. ”Nema šanse!” – odgovara mi.

Šamar realnosti

Udara ta realnost u kojoj shvatiš da samo tvoj ego ne prihvaća rastanak i prekid emocionalne ali i tjelesne ugode koju si doživio. Želiš taj opijum nazad no stvarnost gasi te zajedničke plamene otvarajući put k nekim novim odnosima ili konačnim rastancima. Kako pomiriti to u sebi? Svatko ima svoje vrijeme čišćenja. Netko napravi brzi transfer i pronađe novog partnera/icu kojom ”liječi” bol prijašnjeg prekida.

Ponekad se to izjalovi i postane još bolnije, a ponekad urodi Ljubavlju koja nadrasta sve prijašnje strahove i dopušta rizik neke dubine koju ne možeš ni slutiti da postoji. Bilo kako bilo, ni kao pisac ni kao pjesnik niti kao tekstopisac ne odustajem od tog holivudskog klišeja. Kako u knjizi i filmu, tako i u životu trebamo taj ”twist”, taj jedan trenutak preokreta koji mnogima ne postoji, ali svaki put kad se dogodi kraj vjerujemo da će ipak osvanuti obrat kao svjetlo na kraju tunela.

No, kao što tražimo mir i slobodu za sebe, treba osjetiti tu bespovratnost u biću koje smo neizmjerno voljeli i upravo iz tog mjesta dopustiti da ode jer taj dio priče u nje/g više ne postoji.

Poimanje ljubavi iz muškog kuta


photo of man looking at sophisticated woman
Photo by cottonbro on Pexels.com

Hoće li nekome trebati 6 mjeseci, godina dana ili tri tjedna da pronađe novog partnera/icu to zapravo ”napuštenoj” strani više ne bi trebalo imati ikakvo značenje. U tom periodu neće se ništa dogoditi. Niti će se obnoviti Ljubav niti ćemo si dati priliku za totalno čišćenje. Ne vjerujem ni u holivudsko: ”Ajmo si dat malo vremena, odmaknut se jedno od drugog, pa da vidimo što će biti…” To je tek manje bolan uzmak iz nečeg što drugu stranu više ne ispunjava i stvara mučninu.

Treba prihvatiti kad je kraj

Bitno je da kad smo u vezi osluškujemo praznine između riječi, uvjetovane odgovore na naše izjave ljubavi, na udaljavanje, pa i svojevrsni sram u intimi kod druge strane. Ako primijetimo te znakove možda nam bude lakše prihvatiti nadolazeći prekid ma koliko god inzistirali na spašavanju veze.

Nažalost, nije se dogodio ”twist” no omogućilo nam je da naučimo neke nove istine o sebi, svojoj krhkosti i pogledima na vezu. Glede mene, ostajem romantik koji usprkos ”twistu” vjeruje u one 3 minute na kraju kad se dogodi dugo očekivani poljubac. Uostalom, svi smo mi pisci koji ispisujemo svoju stvarnost vjerujući u najbolji scenarij. Barem se nadam da je tako.

Krešimir Butković

No Comments Yet

Comments are closed