Od Tesle do Vuce i Jelusića ili kako cvjeta dokoni hrvatski jal

Nekoć je jedan rimski kroničar upisao podatak o pohodu Rimljana na Hrvate. Navodno je ekipa u oklopu proaktala kako su hrvatska plemena u zavadi te se svi međusobno mlate i kolju pa je odličan trenutak uletjeti među njih i zauzet teritorij. Krenuše Rimljani, no kad su Hrvati čuli tko im gostuje na domaćem terenu, brže bolje se okupiše i zajednički rasturiše legionare. Poražena vojska još nije ni stigla do svojih granica, a naša plemena su već opet međusobno ratovala.

Hrvatska posla, rekli bi. No, taj naš hrvatski jal i nevjerica da netko svojim talentom može uspjeti sada bjesomučno puni naslovnice hrvatskih i regionalnih glasila.

Naravno, riječ je o srazu Dine Jelusića i Siniše Vuce. Vjerujem da Vuco ni u ovaj čas ne vjeruje kako je Dino postao aktivni član Whitesnakea. Iako ne komentiram glazbenu scenu, jer ne pljujem po pjatu iz kojeg jedem, ovaj sraz mi je nekako postao poveznicom ili presjekom hrvatske pučke logike.

Jedan Goran Ivanišević koji je poznat po svojoj skromnosti i jakim izjavama izrekao je onomad da bi bio k… od ovce da se nije rodio u Splitu. Čini se da bi svi bili k… od ovce da se nismo rodili u Hrvatskoj.

Glede falusnih izjava, Vucina da će si odrezat k… ako Jelusić zapiva u Whitesneaku kruna je svih falusnih obećanja koja frcaju po hrvatskim medijima. Istina je da Vuco nije postao eunuhom u Jelusićevom haremu, te da Mamić ni jedno mučko đubre nije nabio na svoj k… od ovce.

Hrvatska kvaliteta tek kad postaneš svjetska klasa

Obećanje ludom radovanje. Nu, kako nitko nije prorok u vlastitom selu, tako ni Dinu nije bilo dovoljno što je pobijedio vlastitom pjesmom na dječjem Eurosongu, što je odabrao teži, nekomercijalni put bavljenja čvrstim rockom, i što su njegov vokal priznavali bendovi iz cijelog svijeta. Čovjek jednostavno mora uspjeti vani da bi dobio znak ”hrvatske kvalitete”. Slično je sa sportašima, znanstvenicima, umjetnicima, gastarbajterima.

I opet, kad se vratiš na prag doma svoga, instantno ti se brišu svi krediti uspjeha i krećeš od nule. Jer, zašto bi se vratio ako si dobar. Da vrijediš bio bi vani, a ne ovdje, u toru prepunom k… od ovaca.

I tako, mi smo svi spremni blejati o nečijoj vrijednosti osim svojoj. Blejao je narod na Teslu, blejao je na Rimca, blejao je na svakog tko je odlučio uspjeti. Čim se netko uzdigne iz učmalosti krenu glasine, podmetanja, jal.

Živo se sjećam kad je krajem devedesetih jedan naš sportaš trebao prijeći u elitni klub za velike novce. Nije prošlo ni dva sata od objave već su krenuli pozivi prema novom klubu, olajavanja i rušenje transfera. Vuco je, u ovom slučaju, samo jedan od nas od stoljeća sedmog. Sprdat ćemo se sa svim i svačim, stranac će nam biti svetinja, a svoga ćemo utopiti u žlici vode samo da ne uspije. Više i nije bitno hoće li i što će tko odrezat na sebi jer mentalitet nismo ni nećemo.

Eto, Hajduk je ispao od nekog tamo kluba. Trenira ga stranac, igraju stranci, upravljaju stranci jer smo mi sami sebe promovirali u k…e od ovce i ne valjamo ništa.

Naša estrada ogledalo naroda

Vuco se posuo pepelom jer se gadno izletio. Obojica imaju svojih glazbenih kvaliteta i svoju publiku te uspjeh. Oduvijek je, otkad je estrade, bilo podmetanja i jala, samo što je danas taj proces vrijeđanja i mirenja po ubrzanom postupku. Dino će zasigurno ostvariti veliku i uspješnu svjetsku karijeru.

Budući da sam čuo od kolega koliko je jednostavan i pristupačan, on je svoj san već ostvario. Vuco, za sada, vodi za ”bocu” među nogama, i spašenu dekapitaciju ega. Iskreno se nadam da će i on na stare putove slave jer je kreativno neiscrpan. Najgore je kad se pažnja privlači ekscesima. Nikome to ne treba. Premali smo k…i od ovce da bi se mjerili sa svjetskima. Ako i koji naš ispliva, trebali bi ga svi zdušno podržati da i neki k…c od ovce i postigne u ova teška vremena te tako otvori vrata i drugim glazbenicima.

Ovako, ostat ćemo pijani k… od ovce što bleje jedni na druge jer ne znaju više na koga bi.

Kao rezime, jedan vic:

Stigao Nijemac u pakao. Dočeka ga sam Lucifer i voda ga po njegovom novom domu. Gleda Nijemac sve u strahu. – Ovdje su Vam Talijani, vidite kako se krčkaju u kotlu. Tu je i njihov čuvar vražić koji ih, u slučaju da netko želi pobjeći, ugura trozupcem nazad. – objasni capo od pakla.

Slična situacija je bila i kod kotla s Englezima, Francuzima, Česima… Najednom, Nijemac zastane sav u čudu kraj kotla kraj kojeg nije bilo čuvara. Upitno pogleda Lucifera na što mu ovaj će: – Ma, tu ne trebamo čuvara. Tu se kuhaju Hrvati. Ako koji i ispliva, ovi unutra ga odmah povuku nazad.

Pametnom dosta, a Dinu neka uspješno plovi svjetskim estradnim oceanima, jer, da nije Hrvatske, bio bi k… od ovce. 😉