Ako žene ne žele biti objektivizirane, ni na radnom mjestu, ni na društvenim mrežama a ni na ulici, trebale bi poći od sebe i prestati se pretvarati u objekt. I ovo kažem kao žena.
Ponekad pomislim kako vama muškarcima zaista nije lako, jer smo mi žene zaista dvolična stvorenja. Jesmo, ja to priznam. S jedne strane volimo biti lijepe i provokativne, s druge ne želimo biti tretirane kao objekti i ljutimo se zbog pažnje kakvu dobivamo s muške strane, a koja nije uvijek onakva kakvu bismo željele.
I ne, to ne znači da odobravam uvrede, proganjanje, spamanje i sve moguće moderne bolesti koje neki tipovi koriste pri “udvaranju” online ili u stvarnom svijetu, ali preuzimam odgovornost koju smo mi žene često nespremne preuzeti, a to je da objekte najčešće prvo napravimo same od sebe.
Budimo realni, sve što se objavljuje po društvenim mrežama ne bi trebalo nužno biti online, isto tako ne bi baš svakakve trebale šetati cestom, ali svejedno šetamo, jer “Neće nama nitko ništa zabraniti!”
I okej, prva kao žena kažem, budi što jesi, oblači se kako želiš, hodaj gola ako ti paše, ali draga moja, onda budi spremna na sve ono što ide u paketu s tim.
Definiraju nas naši vlastiti izbori
Kad na svom Facebook ili Instagram profilu objavim selfie, znam da ću dobiti i mnogo neželjene muške pažnje. Svjesna sam toga. Stoga su moji selfiji decentni i u fokusu je moje lice.
Dok sam bila mlađa znala sam objaviti i neku fotku s dekolteom i znala sam se ljutiti što su mi u inbox ulijetali muškarci sa svakakvim porukama. Moje slike nikad nisu bile niti ekstremno provokativne a osobito ne vulgarne ali su na neki način smatrane pozivom s muške strane. Iako to nisu bile, trebalo je zrelosti da se naučim nositi i sa svojim postupcima i s posljedicama istih. Sada znam što bi se dogodilo da objavim sliku s dekolteom, ali to nemam potrebe raditi, ne treba mi takva pažnja.
Ako pak, u nekoj situaciji trebam odraditi kampanju gdje će moje tijelo biti malo više izloženo, odradit ću to profesionalno i ponovno neću dozvoliti da to bude neukusno ili da pokažem dio sebe koji ne želim izlagati pogledima. Brendovi s kojima radim to znaju i tako nešto ni ne traže od mene, a kada bi tražili ja bih mirne duše okončala našu suradnju jer su mi moje moralne i ljudske vrednote kao i moj osobni mir, važniji od bilo koje zarade.
Pazim da moje fotografije budu decentne, no svejedno dobivam mnoštvo poruka, jer je to nešto što ide u rok službe, što poznatija postajem to više sam svojevrsna meta kojekakvih ljudi. No, znam se postaviti. Kad je netko bezobrazan udaljim ga sa svojih stranica, lascivne poruke ne čitam niti ulazim u rasprave s njihovim pošiljateljima, pa takve poruke i komentare dobivam sve rjeđe jer osobe koje ih pišu, s vremenom shvate da nisu zanimljive i da ih zapravo nitko ne doživljava, pa ili odustanu i odu dalje, ili pošalju neku glupost pa završe na blocku ili se unormale.
Do mene je, ne reagiram, ne potičem ih, ne doživljavam ih i ne odobravam takvo ponašanje.
Biti “objekt” je osobni odabir
Mi žene stigmatiziramo se i objektiviziramo same. S jedne strane smo jedva dočekale tu slobodu koju sada imamo, s druge ju zloupotrebljavamo i tako same sebe sabotiramo u pokušajima da budemo ravnopravne i poštovane.
Iako smo civilizirano društvo, u nama su još uvijek oni primitivni instinkti, koji omogućavaju preživljavanje vrste.
Kada odjeneš nešto zbog čega izgledaš kao da si zapravo gola, potičeš kod muškaraca taj primarni hunter gen i potrebu za razmnožavanjem. I znaš to, pa čemu čuđenje na njegove primitivne reakcije? Očekuješ od njega da bude gospodin, pa jesi li ti u svakom trenutku dama?
Znam da mnogim ženama sada skače tlak dok ovo čitaju a muškarci zadovoljno kimaju glavama, no odgovornost je obostrana.
Je li u redu da te muškarac gleda kao komad mesa? Nije.
Bi li trebala moći gola potrčati ulicom bez straha da te netko ne napastuje? Bi.
Ali nažalost, to što u našim umovima postoji utopija i što znamo da nešto nije u redu, ne znači da svi drugi razmišljaju na isti način.
Je li ovo opravdanje za napade i silovanje? Nije. Nema opravdanja za takav monstruozan čin.
Ali postoji dio populacije koji će objeručke zaštititi i pravdati nasilnika upirući prstom u nju, zbog njene odjeće, pojave, ekspresije sebe. Reći će “Izazivala je”. Možda i je, možda je pokazivala “previše”, možda je koketirala, možda nije bila nimalo dama, to svejedno njega ne opravdava.
Jer NE je uvijek i neupitno NE. I tu rasprave nema, ne postoje varijacije na temu i “slobodoumna” tumačenja.
Društvene mreže kao najveća ženska pozornica
No, kad se pomaknemo s ulice i preselimo u urede i na društvene mreže, vidimo “procvat” ženske provokativnosti i golotinje. Nikad kao sada nije žensko tijelo bilo toliko eksponirano, a ironično, eksponiramo ga same.
Je li u redu u poslovnim krugovima biti ona koja nema granicu, ni u odijevanju ni u ponašanju? Je li to u redu online, osobito ako želiš da te se shvaća ozbiljno? Gdje je zapravo granica između nečeg što je sexy look i nečeg što je vulgarno?
Iskoristile smo društvene mreže i moć koju nam daju naša tijela da na tome izgradimo ogromne auditorije i zarađujemo novac, ali smo u nekim sferama postale i nakaradne. Od ekstremnih trendova “ljepote” i raznih estetskih zahvata, do prezentacije neke nerealne slike nas, koja u stvarnosti ne postoji, a kojom opet dajemo slobodu industrijama da od nas rade lutke koje stalno treba popravljati, paleta je široka, teatar apsurda. Kao da smo igrica koja konstantno ima novi level i treba nadogradnju “vještina uljepšavanja”.
Sve ono što nam društvo radi napravile smo same sebi
U eri prije no što se pojavila Kim Kardashian i proslavila svoje obline te tako nametnula neke nove trendove i prije no što je Ashley Graham kao najpoznatiji plus size model ikad, dospjela na naslovnice modnih magazina kao imperativ ljepote, mogle smo krivnju svaliti na modnu industriju i na nerealne standarde mršavosti koje su dizajneri nametali a mi im robovale. Ali sada više ne možemo.
Sada si sve to radimo same a Instagram je svjedok koliko smo u tome postale radikalne.
Kroz povijest, žene su se borile za mogućnost da se školuju, da napreduju, da rade, da imaju pravo glasa, da budu emancipirane i ravnopravne muškarcima u poslovnoj sferi.
Mi danas, odlučile smo biti ropkinje lajkova, odobravanja, pažnje i trendova. Potpisale smo to i potpisujemo to svakodnevno kad biramo filter, fotošop ali i provokativne fotografije kojima privlačimo pažnju. Ne samo na Instagramu, već i na poslovnim mrežama poput LinkedIna gdje bismo apsolutno trebale prije svega biti osobe i gdje bi naše vrijednosti, znanja, iskustvo i talenti trebali biti u fokusu.
Ne. I na takvim mjestima počele smo robovati egu i potrebi za samodokazivanjem ili biranjem “lakšeg puta”. Jer zašto ne?
Privlačenje pažnje izgledom i oskudnim odijevanjem, nije pažnja kakvu zapravo želimo, ali mnoge žene to svejedno rade. Kada drugačije ne ide, onda kratka suknja ili dublji dekolte i citat nekog grčkog mislioca. I eto objava i lajkovi, a nakon toga?
Općenito ako nisi influencer ili model, (a ni tad ako nije promo kampanja badića) ne trebaš društvenim mrežama šetati polu gola. Jer vjeruj mi, nitko te neće shvaćati ozbiljno. I naravno da će te zatrpavati kojekakvim porukama jer je to slika i vibra koju šalješ. S druge strane svojim pristupom šalješ poruku da je u redu da žena bude objekt, i da bude kao objekt tretirana.
Ne samo od strane muškaraca već i drugih žena, ali i modne i beauty industrije. Nitko nam ne radi ono što si ne radimo same.
Stav i seksepil
Stoga, ako to radiš, to je tvoj izbor i na to apsolutno imaš pravo ali… nemoj se žaliti da si objekt. Nemoj. Jer si to sama od sebe napravila. Sama si potaknula slijed događaja.
Smatram da je na ženi stav ionako najatraktivniji. Žena koja ima istinski stav znat će nositi sama sebe, bilo u toaleti bilo u toplesu. U oba slučaja podjednako će znati gdje, kada i kako se prezentirati. Znat će od reagirati kad ju netko ne tretira kao damu, jer je ona dama.
Možda će žene ovo osuditi ali do nas je. Nitko ne kaže da moramo biti zakopčane do nosa, ali u poslu fokus treba biti na znanju, iskustvu i vještinama a ne atributima. I to nije stvar osude nečije ljepote ili slobode, već je stvar dobrog ukusa.
Privatno? I to je tvoj izbor. Živi ga i budi odgovorna za ono što šalješ u svijet i kakvu sebe daješ tom svijetu. Osobno, smatram da svijet ne treba vidjeti cijelu mene, čak ni moje dijelove, jer sam žena a ne izložbeni primjerak. Žena a ne objekt.
