Što je najbolje za čovjeka, ostvarenje u smislu partnerstva i obiteljske zajednice ili pak druga krajnost, svjesni izbor da život provedemo sami? Sve više ljudi svjesno bira ovo drugo. Radikalno i grubo. Po cijenu očuvanja vlastite autonomije i slobode. Drugim riječima, nismo spremni nikoga trpjeti.
Trpljenje je postalo sinonim odnosa u kojem ljudi, da ne budu sami, trpe zlostavljanje, manipulacije, vrijeđanje i ponižavanje, opraštaju prevare. Prešute kad se naljute ili prihvate odgovor drugog partnera kao konačno rješenje.
Gubitak slobode kao cijena zajedništva
Mnogi ljudi su svjesni da brak zahtijeva žrtvu. Nisu spremni odustati od svoje slobode da bi se prilagodili onome drugome. Ne samo muškarci, nego i sve više žena. Samostalan život postaje trend uz povlasticu mijenjanja partnera. S druge strane, oni koji su u braku, odabiru brak iz pogrešnih razloga. Vide to od drugih. Uvjetuje ih tradicija, patrijarhat, roditelji.
Ožene se ili udaju da ispune normu. Pomalo su nesvjesni da će možda dijeliti život s nekim tko im ne odgovora. Mnogi ljudi u svoj brak dovlače neizliječene traume, rana, komplekse i frustracije. Začarani krug se produžava kada dođu djeca.
Djeca, nažalost odrastaju uz nesretne roditelje. Njihovi roditelji nisu naučili lekciju. Ta lekcija glasi, ako ne zavoliš sebe, ne možeš voljeti onog drugoga. Uistinu, ako ne prihvatiš sebe, svoju negativnu energiju projiciraš na partnera/icu i na vlastitu djecu.
S druge strane, je li sloboda biti sam? Dolazimo li tako u opasnost da se u potpunosti otuđimo, prepustimo sebi i intenzivnom overthinkingu? I sloboda u individualnosti ima svoju cijenu. Nemamo s kim podijeliti dobra i loša iskustva. Nemamo koga pitati za mišljenje, savjet, pomoć. Konačno, nemamo se u koga pouzdati kada zagusti. Da bude tu, s nama u dobru i zlu. Zdravlju i bolesti. Mnogo tih ljudi, zbog prošlih iskustava, smatra da je bezuvjetna ljubav postala neostvareni mit.

Uloge koje nas stežu
Što je idealan muškarac? Što je idealna žena? Postali smo opterećeni masom kriterija. Zahtijevamo savršenstvo od druge osobe, istodobno kritizirajući sebe da nismo dovoljno savršeni u odnosu na ono drugo. Inatimo se. Prkosimo. Žalimo. Gubimo sebe.
Što je to sloboda, a što idealno partnerstvo. Na kraju dolazimo do zaključka da jedino zajednica slobodnih i samoostvarenih ljudi može rasti kao kvalitetna i zdrava zajednica. Jedino takvi ljudi mogu ispuniti sebe i sudjelovati u ispunjenu onog drugog. Dva slobodna bića u paru. To je zaista, vrijedno potrage i odricanja od otuđenja.

rođena u Tomislavgradu, u Bosni i Hercegovini 28. 11. 1990 godine.
2015 sam završila studij novinarstva i odnosa s javnošču na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Doktorantica na PDS doktorskom studiju Jezici i kulture u kontaktu, Informacijske i komunikacijske znanosti, smjer OSJ.
Autorica i koautorica nekoliko znanstvenih i istraživačkih radova. Radno iskustvo rad na dvije lokalne radiopostaje, lokalne portale. Od 2020 sam novinarka i autorica članaka i tekstova o feminizmu, rodnoj ravnopravnosti i rodno zasnovanom nasilju.
U slobodno vrijeme čitam, pišem, provodim u prirodi i usavršavam svoje kvalifikacije i sposobnosti.