Domagoj Zelenika je svestrani mladi književnik, po struci magistar odnosa s javnošću. Njegova marljivost, trud i zalaganje je nagrađena rektorovom i dekanovom nagradom Sveučilišta u Mostaru. Domagoj je postao poznat široj javnosti nakon što je objavio svoju prvu knjigu ‘Izabrani’, a uskoro planira dovršiti i objaviti novu knjigu ‘Umrijet ćeš na jesen’.
Za naš portal se prisjetio početaka ranog stvaralaštva i igranja s riječima, profesionalnog pisanja te pitanja ljudi što misle o njegovim radovima. Otkrio je kako ne voli forsiranje u pisanju nego kako čeka istinske trenutke koji ga nadahnjuju za pisanje. Sebe opisuje kao zaljubljenika u fotografiju, ploče i prirodu.
Kada ste počeli pisati, tko je prvi primijetio vaš talent i potencijal za književnu karijeru?
Pišem otkad znam za sebe. Rečenice su mi se oduvijek vrtjele po glavi pa bih to zapisivao. Ništa od toga u početku nije bilo ozbiljno, čak nije ni imalo nekog smisla jer nije bilo ni početka ni kraja – samo sredina. Više sam htio provoditi vrijeme igrajući se, a ne za papirom tako da je sve to uvijek ostalo nedovršeno. U osnovnoj školi mi je taj talent prvo donio probleme jer sam uvijek morao objašnjavati da sam svoje radove pisao sam. Poslije toga su već krenuli komplimenti koji su me samo tjerali da nastavim s tim.

Izdali ste knjigu ‘Izabrani’ koja je osvojila Rektorovu i dekanovu nagradu, što vas je najviše inspiriralo za vašu prvu knjigu, koja je suština knjige i kome ste je posvetili?
Sjećam se da sam dosta vremena provodio okolo ispitujući ljude što misle o tome jesam li ja uopće sposoban napisati knjigu i onda mi je odjednom to postalo dosadno i krenuo sam pisati. Ideju sam imao odmah, znao sam kojom putanjom bi radnja trebala ići i držao sam se toga. Htio sam napisati knjigu koja je pitka za čitanje i u kojoj će se naći milijun rečenica za podvući. Ne mogu ni opisati koliko sam zadovoljan čitavim rezultatom.
Jeste li ponosni što je vaš književni prvijenac imao uspješan odjek kod publike i kritike, jeste li to očekivali?
Da, jako. Nisam imao nikakva očekivanja pa me to maksimalno iznenadilo.
Vaš roman se može naći i na policama Washingtona. Pariza, Londona, na koliko jezika je knjiga do sada prevedena?
Knjigu nismo prevodili, nazvali su me i rekli da trebam dostaviti primjerke knjige jer idu dalje. Iznenadilo me i oduševilo. Nekako je bilo, kako kažu, kao grom iz vedra neba.

Najavili ste da radite na novom romanu koji se zove ‘Umrijet ćeš na jesen’, koliko će se razlikovati od prethodnog romana i po čemu će biti poseban?
Tako je. Novi roman će se dosta razlikovati od prethodnog jer mislim da nije dobro ponavljati stvari. Ja ću se potruditi uraditi ga najbolje moguće, a to po čemu je poseban neka odgovore čitatelji nakon što pročitaju o čemu se radi. Jedva čekam čuti recenzije i komentare.
Pišete li samo u inspirativnim trenutcima ili radite kontinuirano, postoje li trenuci zasićenja ili nedostatka motivacije?
Moji trenutci nedostatka motivacije i inspiracije su dosta česti. Nekada jednostavno ne ide i ne volim forsirati. Rezultat će ispasti puno bolji kada pišete s voljom nego kada pišete samo zato što mislite da danas trebate napisati nešto. Ovaj posao je jedan od onih gdje vas forsiranje može puno koštati. Bar ja to tako vidim, ne kažem da svi trebaju raditi kao ja.
Koje žanrove najviše volite čitati i koji su autori najviše utjecali na vaše pisanje?
Volim napete radnje, pa koji god žanr da je, ne volim ništa mlako. Kada se govori o utjecaju – nema ih. Mislim da to nije zdravo jer se može izgubiti originalnost. Mada, to ne znači da ne volim tuđe radove. Slobodno mogu reći da je oko nas toliko mladih ljudi koji su jako talentirani i siguran sam da će biti jako uspješni.
S obzirom da ste vrlo mladi, vjerojatno imate mnogo ambicija, u kojim smjerovima namjeravate nastaviti vašu karijeru?
Jedino u što sam siguran jeste da ne želim ograničavati svoje pisanje. Ne želim pisati samo romane ili samo knjige. Već sam u nekoliko navrata spominjao da je karijera tekstopisca moja najveća želja. Htio bih napisati scenarij za film ili seriju. Napisao sam i jednu predstavu, ali želim je prepraviti ili možda napisati nešto sasvim novo. Vidjet ćemo.
Tko vam pruža najviše potpore u vašem radu?
Obitelj i prijatelji.

Što vas ispunjava osim pisanja i kako provodite slobodno vrijeme?
Jako volim prirodu, biljke, ploče i fotografiju. Uživam u tome i nikada me ne može umoriti, mada moram još jako puno učiti o svim tim stvarima.

rođena u Tomislavgradu, u Bosni i Hercegovini 28. 11. 1990 godine.
2015 sam završila studij novinarstva i odnosa s javnošču na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Doktorantica na PDS doktorskom studiju Jezici i kulture u kontaktu, Informacijske i komunikacijske znanosti, smjer OSJ.
Autorica i koautorica nekoliko znanstvenih i istraživačkih radova. Radno iskustvo rad na dvije lokalne radiopostaje, lokalne portale. Od 2020 sam novinarka i autorica članaka i tekstova o feminizmu, rodnoj ravnopravnosti i rodno zasnovanom nasilju.
U slobodno vrijeme čitam, pišem, provodim u prirodi i usavršavam svoje kvalifikacije i sposobnosti.