Interview: Dr. sc. Zlatan Hrnčić i kampanja #boljevako

Zaboravljamo da je i ta majka koja rađa nečije dijete, te da trebamo kao društvo kreirati sigurno okruženje za trudnice, naše majke, sestre, supruge i našu kćerke.

Zlatan Hrnčić

Dr. sc. Zlatan Hrnčić je autor više znanstvenih radova, publikacija, različitih istraživanja, evaluacija te edukativnih i promotivnih programa. Rođen je u Sanskom mostu u Bosni i Hercegovini gdje je završio osnovno obrazovanje i Nižu muzičku školu. Pohađao je gimnaziju u Hamburgu, gdje je i maturirao.

Diplomirao je Njemački jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu i stekao zvanje profesora njemačkog jezika i književnosti, magistrirao na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu i stekao zvanje magistra znanosti u području poslovne ekonomije, te doktorirao na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu i stekao zvanje doktora socioloških nauka.

Povod našega razgovora je njegova knjiga“ “Nasilje nad trudnicama u Bosni i Hercegovini – porodica, zdravstveni sistem i radni odnosi” u kojem je otvorio mnoge pitanja i probleme koje muče žene koje su zarobljene patrijarhalnim okovima. Podijelio je svoje spoznaje o zdravstvenom sustavu, ginekološkim uslugama, trudnoći, porođaju, korupciji i tradicionalnim stavovima.

Nedavno ste javnosti predstavili svoju knjigu koja je temeljena na sociološkom istraživanju na uzorku od 518 ispitanica? Što vas je najviše potaklo da istražujete problematiku nasilja na porodu, lošim ginekološkim uslugama i korupciji u zdravstvenom sustavu?

S obzirom na to da u okviru svog profesionalnog rada pretežno radim na poslovima implementacije strateških dokumenata u oblasti prevencije nasilja u porodici, primijetio sam da postoje specifični problemi koji ostaju na marginama društvene spoznaje. Kažu: „Bolje ne znati!“, međutim to što ne znamo se ipak dešava nekome, često nama bliskom, a na kraju, zadesi i nas same.

Knjiga je nastala iz potrebe da se našim majkama, suprugama, sestrama i kćerkama da glas, da se čuju problemi s kojima se one suočavaju u porodici, u okviru zdravstvenog sistema i radnih odnosa u periodu 12 mjeseci prije trudnoće, tijekom trudnoće i 12 mjeseci nakon trudnoće, a u vezi nasilnih ponašanja koja se mogu svrstati pod fizičko, psihičko, seksualno i ekonomsko nasilje.

Koje su važe najvažnije znanstvene spoznaje i zaključci?

Trudnoća predstavlja značajan faktor rizika za pojavu nasilja, kako u okviru intimnih partnerskih odnosa, tako i u okviru zdravstvenog sistema i radnih odnosa. S tim u vezi, u periodu 12 mjeseci prije trudnoće, tijekom trudnoće i 12 mjeseci nakon trudnoće 16,02% žena doživjelo je intimno partnersko nasilje, 59,50% je doživjelo nasilje u okviru zdravstvenog sistema i 21,04% nasilje u okviru radnih odnosa.

Žene su zbog činjenice da mogu ostati u drugom stanju pod dodatnim strahom od ostanka bez posla, otežano im je napredovanje na poslu, te često odgađaju planiranje trudnoće zbog nemogućnosti zaposlenja ili straha od gubitka posla. Sam status žrtve nasilja i okolnosti koje prate žrtve nasilja dodatno otežava ženama konkurentnost na tržištu rada.

S tim u vezi, trudnoća predstavlja faktor rizika za razvoj karijere i gubitka radnog mjesta, odnosno nemogućnosti zasnivanja radnog odnosa. Poseban problem predstavljaju situacije koje se ženama dešavaju tijekom poroda. Gotovo trećina žena je doživjela pucanje međice prilikom poroda, te skoro isti broj ubrzavanje poroda bez suglasnosti, epiziotomiju i šivanje bez anestezije. Skoro desetina žena je doživjela kasno šivanje, te u nešto manjem broju slučajeva nije udovoljeno zahtjevu za epiduralnu anesteziju.

Posebno se ovdje kao problem ističe činjenica da su ovo veoma bolni procesi i procesi koji za sobom ostavljaju brojne posljedice, kako na psihičko i fizičko zdravlje žene, tako i na njene reproduktivne sposobnosti. Ovdje se posebno ističu krajnje bolni obrasci koje zdravstveni sistem može prevenirati, a to je šivanje bez anestezije i kasno šivanje.

Kome je knjiga namijenjena i koliko ona može promijeniti trenutno stanje sve većeg broja nasilja nad ženama?

Knjiga je namijenjena stručnjacima, naučnicima, ali i široj zainteresiranoj javnosti. Osnova za knjigu je bila moja doktorska disertacija koju sam obradio tako da bude čitka i razumljiva široj javnosti, te obuhvata teoretski okvir nasilja, braka, porodice, trudnoće, sadrži pregled istraživanja o nasilju, te sažeti pregled istraživanja o nasilju nad trudnicama i kulturi rađanja u Bosni i Hercegovini.

Ovo je istraživanje rađeno na uzorku od 518 ispitancija, a obrađeno je oko 1.200 trudnoća. Dodatno, knjiga sadrži i pregled kvalitativnog istraživanja, 11 obrađenih priča trudnica, odnosno obrađena iskustva 33 trudnoće. Pričama se daje pregled situacija koje su trudnice doživjele u periodu prije, tokom i nakon trudnoće.

Koliko je patrijarhalni ustroj društva odgovoran za poziciju žene na rubovima margina i koliko se on širi unatoč tehnološkom napretku čovječanstva?

Tradicionalni stavovi patrijarhalnih društava u određenoj mjeri toleriraju nasilje u porodici, kao sastavnog dijela partnerskih odnosa, koje ostaje nevidljivo zahvaljujući privatnosti doma. Patrijarhalni terorizam predstavlja učestalo nasilje koje povremeno eskalira i kao posljedicu ima ozbiljne povrede pri čemu su počinioci isključivo muškarci. Određene teorije predstavljaju intimno partnersko nasilje i kao rezultat historijske nejednakosti muškaraca i žena i njihovih podijeljenih uloga u kojima muškarci dominiraju nad ženama.

Ovdje se može istaći dominantnost muškaraca koji imaju pristup određenim resursima za razliku od žena koje su inferiorne zbog otežanog pristupa resursima, te je intimno partnersko nasilje često dio svakodnevnog porodičnog života, u kojem žene ne nalaze mogućnosti da doprinesu promjenama. U patrijarhalnim porodicama nasilje predstavlja prirodni oblik dominacije i kontrole žene od strane muškarca.

U ovakvim vezama muškarac smatra da je to njegovo pravo, a korištenje nasilja u takvim zajednicama je društveno prihvatljivo. Međutim, u našem društvu učinjeni su značajni koraci kojima se ide ka razvoju ravnopravnog društva. Ovo međutim zahtijeva vrijeme, jer transgeneracijski prenosivi obrasci ponašanja, ali i inače promjene navika ne mogu se desiti preko noći, te učinak takvih promjena nije odmah vidljiv.

Možete li izdvojiti neko iskustvo iz vaše knjige koje bi moglo biti presudno za utjecaj na javno mnijenje?

Društvene promjene dolaze kroz promjenu individualnih obrazaca ponašanja. S tim u vezi, potrebno je da svako od nas napravi određene korake, kako unutar svoje porodice, tako i u okviru radnog mjesta, ali i svih drugih segmenata društvenog života da učinimo nužne promjene. Društvo od žena očekuje rađanje kao mehanizam održavanja postojanosti jedne društvene zajednice. Potrebno je osigurati okruženje koje neće nepotrebno trudnice izlagati poteškoćama i stvarati im prepreke koje će im otežati period planiranja trudnoće, trudnoću, porod i postporođajni period. Ova aktivnost predstavlja značajan posao i zahtijeva angažiranje različitih resursa koji obuhvaćaju više sektora, a ovaj rad bi trebao činiti jedan mali, ali prijeko potreban korak u tom procesu.

Možete li objasniti zašto još uvijek prevladava stav da je važniji život djeteta od života majke, i koliko je tu uloga žena zapravo samo kao sredstva za rađanje, rađalice, nitko ne razmišlja, da je ona osoba, nečija sestra, prijateljica?

Tijekom istraživanja sam nailazio na izreku:“Ma nek’ je s djetetom sve u redu“, međutim, zaboravljamo da je i ta majka koja rađa nečije dijete, te da trebamo kao društvo kreirati sigurno okruženje za trudnice, naše majke, sestre, supruge i našu kćerke. Naravno, ovo se može povezati i s činjenicom da smo na djecu svi slabi, te da na svaki način pokušavamo prvenstveno njih da zaštitimo. Stoga je i razumljivo, da sve ostalo u poređenju sa zdravom bebom je relativno nevažno, barem u tom trenutku radosti.

Međutim, posljedice neodgovarajućih uvjeta se spoznaju tek nekad kasnije, bilo da je riječ o odgađanju trudnoće zbog straha od gubitka radnog mjesta, ili koruptivnih aktivnosti u okviru zdravstvenog sistema i slično. Većina praksi koje trudnice doživljavaju kao nasilne se mogu prevenirati. Naime, poštivanje trudnica od strane zdravstvenih radnika, davanje potrebnih informacija, pregled nakon poroda, pravovremeno šivanje uz anesteziju i slično su prakse koje se mogu prevenirati. Problem koji se veže za troškove plaćanja je nešto što se sistemski može riješiti, kako se neuređenost zdravstvenog sistema ne bi prenosila na same trudnice.

Koliki je razmjer licemjerstva u okviru nasilja na porodu i patrijarhalne politike povećanja nataliteta, koliko su kontradiktorne jedna drugoj i koliko nasilje može utjecati na žene da „odustaju“ od ideje udaje i majčinstva ?

Populaciona politika jedne zemlje obuhvata mjere planiranja porodice, kontrolu rađanja i reproduktivne zdravstvene prakse, kao i praćenje pojedinih faktora, te treba sadržavati mjere socijalne zaštite, ekonomske i socijalne sigurnosti žena, osigurati stvaranje mogućnosti za slobodno odlučivanje i podršku roditeljstvu i zdravstvenoj zaštiti kroz podršku reproduktivnom zdravlju.

Reprodukcija ne treba biti žrtvovanje, nego se treba bazirati na principima osiguranja kvaliteta života. Kada je u pitanju kultura rađanja, populaciona politika u Bosni i Hercegovini bi trebala sadržavati kvalitativne i kvantitativne mjere, biti ekspanzivna i redistributivna, sadržavati socijalne mjere, mjere fiskalne politike, mjere koje olakšavaju materinstvo, te regulirati primjenu kontracepcije. Brak je forma iz koje se rađa najveći broj djece, što je bitan faktor i treba biti osnova za populacionu politiku u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu navedeno, kada je u pitanju kultura rađanja u Bosni i Hercegovini formalna bračna zajednica igra značajnu ulogu i predstavlja uvjet za razvoj demografske politike. Stoga je isticanje važnosti povećanja nataliteta bez stvaranja formalnih uvjeta koji će osigurati odgovarajuće funkcioniranje porodice i porodičnih odnosa sigurno licemjerno.

U knjizi ste otvorili i pitanje staklenog plafona, naime koliko porođaj negativno utječe na žene u smislu otkaza i smanjenja plaće?

U istraživanju sam uveo jedan novi pojam koji sam nazvao „odgađanje planiranja trudnoće“. Odgađanje planiranja trudnoće predstavlja konkretnu želju ispitanice da zatrudni, ali zbog utjecaja određenih faktora ona ne čini taj korak. Najveći utjecaj na odgađanje planiranja trudnoće ima radni status (38,3%), zatim zdravstvene sposobnosti (14,1%), ali i partner (8,6%) i porodica (7,8%), te imovinsko stanje (7%).

Ovdje vidimo prvi problem koji se javlja, a to je sama odluka da jedan bračni par ima djecu, te se ova odluka odgađa do perioda kada je ostajanje u drugom stanju problematično zbog nekih drugih faktora, kao što je na primjer starost. Nadalje, drugi problem su nasilni obrasci ponašanja koji se vežu za radne odnose.

Ispitanice u okviru radnog odnosa najčešće doživljavaju ekonomsko nasilje (18,3%), zatim psihičko nasilje (7,5%), a dosta rjeđe seksualno nasilje (2,9%) i fizičko nasilje (0,8%). Ekonomsko nasilje u ovom istraživanju obuhvata: strah od gubitka posla, gubitak posla, smanjenje plate, postavljane pitanja o trudnoći prilikom razgovora za posao, nemogućnost zaposlenja i slično. Također, žene u Bosni i Hercegovini i kad su upoznate sa svojim pravima, često ne prave korake kako bi dobile pravu zaštitu, a u vezi otkaza, smanjenja plate ili nemogućnosti napredovanja na radnom mjestu upravo zbog trudnoće.

Kakve su reakcije muškaraca na vaša istraživanja, jesu li vam ispitanice dijelile stavove njihovih supruga, koliko su oni bili upućeni u situaciju?

Reakcije muškaraca na ovo istraživanje, moju doktorsku disertaciju s ovom specifičnom temom, a na kraju i na samu knjigu su bile krajnje pozitivne. Čak i nakon prvobitnog nerazumijevanja, veoma brzo su shvaćali da se ova tema i ovaj problem itekako i njih tiče, jer izložene osobe su na kraju krajeva njihove supruge.

Također, u okviru kvalitativnog istraživanja, odnosno provedbe polustrukturiranih intervjua, ispitanice su govorile i o uključenosti njihovih bračnih partnera u sam tok trudnoće, ali i o obrascima ponašanja koja se mogu interpretirati kao nasilna. One su itekako dijelile tijekom intervjua navedena iskustva.

Možete li nam nešto više reći o vašoj kampanji bolje ovako, koja se može pratiti na društvenim mrežama i YouTube kanalu, koji je njen cilj i kome namjeravate pomoći?

S obzirom na to da je nasilje u porodici najčešće transgeneracijski prenosiv obrazac ponašanja koji prate određeni faktori rizika, društvene promjene zahtijevaju promjene individualnih obrazaca ponašanja.

Tako je i nastala kampanja Bolje’vako čiji je moto „Jačajmo međupartnerske odnose i komunikaciju s djecom. Budimo primjer drugima. Promijenimo društvo, promjenom sebe.“ S tim u vezi, osmislio sam scenarija za osam video spotova kojima se obrađuju faktori rizika za nasilje i na pozitivan način pokazuje da porodica može funkcionirati drugačije.

Upravo na ovaj način možemo pokrenuti društvene promjene, spoznajom problema i promjenom individualnih navika. Autor sam kampanje i scenarija, a samu kampanju provodi Gender Centar Federacije Bosne i Hercegovine koji je putem različitih donatorskih sredstava osigurao snimanje spotova. Do sada imamo oko 7.500.000 impresija na Facebook i YouTube kanalu i pretežno pozitivne reakcije na samu kampanju #boljevako.

Koji su vaši planovi u daljnjim istraživanjima i osvještavanju građana?

U okviru strateškog i sveobuhvatnog djelovanja prepoznata je važnost uvezivanja akademskog djelovanja, iskustava stručnjaka i senzibilnost donosioca odluka u oblasti prevencije nasilja. S tim u vezi, važno je provođenje empirijskih istraživanja, kako bi se na osnovu saznanja mogle donositi odgovarajuće politike. Osim ovog istraživanja provedena su i druga važna istraživanja, te je nužno da u kontinuitetu nastavimo da radimo na rješavanju prepoznatih problemskih pitanja.

Osim navedenog, posebno važnu ulogu u jačanju svijesti imaju mediji, stoga je i osvještavanje medijskih radnika ključno, kako bi ova problematika našla svoje mjesto u medijskom prostoru. U ovoj oblasti su primjetne značajne pozitivne promjene, s jedne strane o temi nasilja se sve više govori, a i sami mediji su sve češće uključeni u rad multisektorskih tijela za prevenciju nasilja koji su formirani na svim nivoima organizacije vlasti u Bosni i Hercegovini.

Želite nešto istaknuti, a da nisam pitala?

Vaše interesiranje za ovu temu i interesantna pitanja koja ste mi postavili upravo pokazuje da je naše društvo na dobrom putu. Nasilje je prisutno u svim zemljama svijeta bez obzira na njihovu demokratsku tradiciju, ekonomsku snagu, stupanj obrazovanosti ili kulturu.

Ono što pojedine zemlje razlikuje je rasprostranjenost i vrste doživljenog nasilja, kao i reakcija društva u slučajevima kada se nasilje desi. Upravo činjenica da razgovaramo o specifičnim oblicima nasilja, u ovom slučaju o nasilju nad trudnicama, pokazuje da u našem društvu nasilje u porodici nije više privatni problem, te je vrijeme da nasilni oblici ponašanja koje doživljavaju trudnice ne bude više problem koji se tiče samo tih žena, nego cjelokupne društvene zajednice. A trebalo bi da nam je stalo!

Foto: privatna arhiva Dr. sc. Zlatan Hrnčić