1982. godine talijanski pekar Arnaldo Cavallari stvorio je nisku štrucu za žvakanje prkoseći kruhu u stilu bageta za koji je vidio kako preuzima rimske pekarnice. Bio je to prijelomni trenutak u povratku zanatskih kruhova koji vuče korijene iz 1960-ih I 1970-ih protiv reakcije sve jače industrijske proizvodnje kruha.
Što je to uopće kruh?
Vjerojatno ne morate dugo razmišljati, a bez obzira jeste li gladni za kriškom kiselog tijesta ili žudite za tortiljama ono što zamišljate puno govori o tome odakle ste.
Povjesničar William Rubel tvrdi da je stvaranje stroge definicije kruha nepotrebno čak i kontraproduktivno. Kruh je u osnovi ono što vaša kultura kaže da jest, tvrdi Rubel autor knjige “Kruh: Globalna povijest”.
Umjesto toga valja se usredotočiti na ono što kruh radi: pretvara osnovne žitarice poput pšenice, raži ili kukuruza u trajnu hranu koja se može nositi u polja, koristiti za prehranu vojske ili pohraniti za zimu.
Čak i prije nego što su se prva poljoprivredna društva formirala oko 10 tisuća godina prije nove ere, lovci – sakupljači u jordanskoj Crnoj pustinji pekli su kruh od gomolja i domaćeg žita.
Danas, kruh se radi na mali milijun načina, a zadnjih godina svjedoci smo I prave pomame za craft pekarama i pekarskim proizvodima tako da kruh ima svjetlu budućnost. A kad je već tako vrijeme je da vam predstavim neke od najpoznatijih kruhova na svijetu.
Bolani – Afganistan
Zlatni mjehurići prhkog tijesta šaraju savršeno napravljen bolani, ali pravo blago omiljenog somuna u Afganistanu skriveno je unutra. Nakon što se dizano tijesto razvalja u tanki list, afganistanski pekari slažu bolani s izdašnim nadjevom od krumpira, špinata i leće.
Svježe začinsko bilje i mladi luk dodaju blistav okus ovom laganom, ugodnom jelu koje dobiva hrskavu koricu kada se prži u svjetlucavo vrelom ulju.
Libba – Egipat
Beduinska plemena lako putuju nepreglednim pustinjama Egipta noseći vreće pšeničnog brašna kako bi svaki dan napravili kruh na logorskoj vatri. Dok se neki beduinski kruhovi peku na vrućim limovima libba se baca izravno u žeravicu.
Na taj način nastaje hrskava, zapečena korica na mekom tijestu ostavljajući unutrašnjost vlažnom.
Baget – Francuska
Francuzi se možda mršte kad vide nekog da jede u pokretu, ali postoji neslužbena iznimka za “le quignom”, hrskavi zapečeni kraj tankog bageta. Ovaj kruh možete žvakati dok hodate ulicom – možda zato što baget ima počasno mjesto kao simbol francuske kulture.
Ali kao i neke od najvećih tradicija riječ je o relativno novoj stvari. Prema pariškom povjesničaru hrane Jimu Chevallieru dugi, uski kruhovi slični modernim bagetima postali su popularni u 19. stoljeću, a prvi službeni spomen nalazi se u cjeniku iz 1920. godine.
Ipak u Francuskoj je itekako na cijeni. Čak i predsjednik Macron tvrdi kako se baget zasluženo nalazi na popisu UNESCO – a.
Hačapuri – Gruzija
Napunjen svježim sirom, hačapuri bi mogao biti najomiljenija grickalica u Gruziji. Slani somun ima oblik čamca, a peče se s izdašnim nadjevom od jaja sira.
Izduženi oblik povećava kontrast u teksturi, od nježne unutrašnjosti do oštrih, smeđih vrhova. Stručnjaci za hačapuri znaju odlomiti krajeve kruha I toćati ih u umak koji curi sa strane.
Koliko je bitan govori i činjenica kako je hačapuri indeks jedna od mjera koja pokazuje ekonomsko stanje u zemlji. I da, ovaj kruh se našao na UNESCO – ovom popisu nematerijalne baštine.
Ciabatta – Italija
Kako se kruh neprestano razvija nema boljeg primjera o dove kultne talijanske “štruce” koja je izumljena tek 1980 – ih . Godine 1982. talijanski pekar Arnaldo Cavallari stvorio je “nisku” štrucu za žvakanje prkoseći kruhu u stilu bageta za koji je vidio kako preuzima rimske pekarnice.
Bio je to prijelomni trenutak u povratku zanatskih kruhova koji vuče korijene iz 1960 – ih i 1970 – ih, protiv reakcije sve jače industrijske proizvodnje kruha.
Tortilje – Meksiko
Tanki krugovi kukuruznog tijesta postaju prošarani “mjehurićima” i potamnjuju na vrućem komalu, tradicionalnim roštiljima koji se koriste u Meksiku od najmanje 700 godina prije nove ere. Bilo da se presavijaju u tacos ili jedu iz ruke kukuruzne tortilje jedna su od najomiljenijih namirnica u zemlji.
Tijesto od mljevenog kukuruza je jednostavno, pa iako je napravljeno od svega par sastojaka pokazuje svu raskoš kulinarske dosjetljivosti.
Arepa – Venezuela
Zlatni kolutići kukuruznog tijesta stavljaju se na vruće rešetke kako bi puni somuni dobili ukusno zapečenu koricu i nježnu unutrašnjost koja se kuha na pari. Arepe su se proizvodile u Venezueli i okolnim regijama mnogo prije dolaska Europljana u Južnu Ameriku.
Hranjivi kukuruzni kruhovi mogu varirati od jednostavnih do složenih. Za doručak probajte namazane maslacem. Punjene slanim nadjevima, kremastim umacima i vatrenom salsom, arepe mogu postati izvrstan obrok za sebe.
Ivana Matas, rođena u Splitu, gdje odrasta i školuje se, po struci diplomirana pravnica, voli pisati, voli životinje, voli zdrav život i kvalitetnu zdravu prehranu te je svoju ljubav prema zdravom životu spojila u jedno i krenula pisati članke na temu zdravlja.
