Odgoj nije nasilje, granice nisu trauma, a roditeljstvo nije natjecanje u tome tko će vlastitom djetetu više puta reći da je savršeno.
Nisu sva djeca divna, pristojna, empatična i dobro odgojena. Neka su bezobrazna. Neka su bahata. Neka nemaju nikakvog poštovanja prema drugim ljudima. I ne, to ne znači da su loša ljudska bića. Znači da ih netko treba odgojiti.
U društvu u kojem je svako dijete proglašeno posebnim, svaki roditelj stručnjakom za psihologiju, a svaka zabrana potencijalnom traumom, odgoj je postao nešto zbog čega se odrasli moraju opravdavati.
Dijete vrišti u restoranu, baca stvari, udara drugu djecu, vrijeđa odrasle, a roditelj objašnjava kako ono izražava emocije. Naravno da izražava. I odrasla osoba koja zbog toga ne može pojesti ručak izražavala bi emocije kada bi ustala i počela urlati nasred restorana. Samo što bismo njoj vrlo brzo objasnili da se tako ne ponaša u javnosti.
Dijete nije centar svemira. Čak ni kada je centar vašeg.
Vaše dijete može biti najvažnija osoba u vašem životu. Možete ga voljeti više od svega i smatrati najposebnijim bićem koje je ikada hodalo Zemljom. To je vaše pravo. Ali ostatak svijeta nema obvezu dijeliti vaše oduševljenje.
Učitelj nije dužan tolerirati bezobrazluk zato što vi kod kuće njegujete slobodno izražavanje. Konobar nije dužan čistiti razbijene čaše zato što vaš mališan istražuje okolinu. Druga djeca nisu dužna trpjeti udarce zato što vaše dijete tek uči regulirati emocije.
A društvo nije dužno prilagođavati svoja pravila činjenici da vi ne želite izgovoriti riječ „ne”. To nije nedostatak empatije prema djeci. To je razumijevanje da i drugi ljudi imaju prava.
Roditelj nije djetetov osobni PR stručnjak
Jedna od najvećih zabluda suvremenog roditeljstva jest ideja da roditelj mora biti djetetov najbolji prijatelj, odvjetnik, glasnogovornik i služba za krizno komuniciranje. Po mogućnosti sve odjednom, osobito kada dijete napravi nešto za što bi se trebalo ispričati.
Dijete može imati prijatelje. Roditelja ima zato da ga voli, štiti, usmjerava i nauči živjeti među ljudima. A to ponekad znači donijeti odluku koja mu se neće svidjeti.
Znači ugasiti ekran. Odbiti kupiti igračku. Zahtijevati ispriku. Objasniti da se tuđe stvari ne uzimaju bez pitanja i da se ljude ne vrijeđa samo zato što nam nešto nije po volji. Znači izdržati dječje nezadovoljstvo bez paničnog pokušaja da ga odmah uklonimo.
Jer dijete koje nikada nije čulo „ne” neće odrasti u svijetu koji će mu neprestano govoriti „da”. Odrast će u svijetu odbijanja, obveza, posljedica i drugih ljudi s vlastitim potrebama.
Nije svaka nelagoda trauma
Da budemo jasni: djeca ne trebaju batine, ponižavanje, zastrašivanje ni emocionalno ucjenjivanje. Nasilje nije odgoj. Ali nije ni svako nezadovoljstvo dokaz da je dijete povrijeđeno.
Nije trauma kada mora pospremiti sobu. Nije trauma kada izgubi u društvenoj igri. Nije trauma kada mu učitelj kaže da je pogriješilo. Nije trauma kada mora čekati svoj red. I nije emocionalno zlostavljanje kada roditelj postavi razumnu granicu i dosljedno je se drži.
Ponekad je to jednostavno život. Problem nastaje kada odrasli, u silnoj želji da djecu zaštite od svake neugodne emocije, počnu uklanjati svaku prepreku s njihova puta. A onda se čude kada dijete ne zna prihvatiti poraz, odbijanje ili činjenicu da netko drugi ima drukčije mišljenje.
Samopouzdanje nije uvjerenje da smo uvijek najbolji. Samopouzdanje je sposobnost da preživimo i trenutke kada nismo.
Za sve je kriva škola. Osim kada nije.
Kada dijete vrijeđa učitelja, roditelj prvo želi znati čime ga je učitelj izazvao. Kada dobije lošu ocjenu, problem je u kriterijima. Kada se sukobi s vršnjacima, kriva su druga djeca. Kada ga netko upozori na nepristojno ponašanje, taj netko očito ne razumije suvremeni odgoj.
Ponekad je kritika škole ili odraslih potpuno opravdana. Učitelji nisu nepogrešivi i nisu svi dječji sukobi jednostavni. Ali ako je za baš svaki sukob vašeg djeteta odgovoran netko drugi, možda bi bilo korisno postaviti jedno neugodno pitanje: što ako je ponekad problem i u vašem djetetu?
I još neugodnije: što ako ste dio problema vi?
Roditelj koji nikada ne dopušta da njegovo dijete snosi posljedice vlastitog ponašanja ne štiti ga od nepravde. Štiti ga od odgovornosti. A odgovornost je jedna od najvažnijih stvari koje dijete mora naučiti prije nego što odraste.
Ljubav nije isto što i popustljivost
Možete voljeti svoje dijete bezuvjetno i istodobno mu reći da se ponaša neprihvatljivo. Možete razumjeti njegov bijes i ne dopustiti mu da udara druge. Možete poštovati njegove osjećaje i svejedno zahtijevati da poštuje tuđe granice.
To nisu suprotnosti. To je odgoj.
Djeca trebaju sigurnost, nježnost, razumijevanje i prostor da razviju vlastitu osobnost. Ali trebaju i odrasle koji se neće raspasti svaki put kada dijete zaplače jer nije dobilo ono što želi. Trebaju roditelje koji razlikuju potrebu od prohtjeva.
Pročitajte i prethodnu kolumnu: Nije problem što žene imaju previsoke kriterije. Problem je što ih neki muškarci više ne zadovoljavaju.
Svijet vašem djetetu ne duguje divljenje
Vaše dijete nije manje vrijedno ako nije najbolje u razredu. Nije neuspješno ako nema poseban talent. Nije manje voljeno ako mu netko kaže da je pogriješilo. I ne mora biti iznimno da bi zasluživalo ljubav.
Ali mora naučiti da postoje drugi ljudi. Ljudi koji imaju svoje granice, svoje potrebe, svoje vrijeme i svoje dostojanstvo. Ljudi koji neće uvijek popustiti. Ljudi koji mu neće pljeskati samo zato što se pojavilo.
A ako ga tome ne naučite vi, prije ili poslije naučit će ga život. Samo što život, za razliku od roditelja, nema obvezu biti nježan dok objašnjava posljedice.
Jer nije najveći problem kada dijete misli da se svijet vrti oko njega. Problem je kada njegovi roditelji od ostatka svijeta zahtijevaju da se ponaša kao da je to istina.
Pišem o odnosima, identitetu i onome što žene rijetko izgovaraju naglas.Gradim prostor za žene koje su prestale čekati dopuštenje.
Radim s onima koje žele više – u životu i ljubavi. I koje žele najbolje, sebi.
Detalji i upiti: marijaklasicek.com
Izdvojeno
Tjedni horoskop od 12. do 18. listopada: vrijeme je da neke stvari konačno pomaknemo s mrtve točke
Zašto vam plaća nestane prije kraja mjeseca? Pet financijskih navika koje vrijedi preispitati
Tjedni horoskop od 14. do 20. rujna: vrijeme je za odluke koje više nema smisla odgađati
Njoki s rajčicom i bosiljkom: kremasti ručak za 20 minuta
Kako začiniti svoju vezu i svoj seksualni život?
Sladoled od kokosa i badema
Kako prepoznati prijateljstvo koje vas emocionalno iscrpljuje?
Kako naučiti reći „NE“ bez osjećaja krivnje ili nepristojnog tona?Podržite rad portala AboutMen.hr
Naš sadržaj ostaje besplatno dostupan svim čitateljima. Ako želite podržati neovisno stvaranje sadržaja i daljnji razvoj portala, možete nas sponzorirati jednokratnom uplatom.
Sponzorirajte naš rad
