Jutros sam, sjedeći u kafiću s knjigom o epistemologiji, primijetio kako me konobarica gleda sa smiješkom koji je u isto vrijeme bio poziv i upozorenje. Moj zdrav razum – ta navodno spontana mentalna sposobnost o kojoj upravo čitam – odmah mi je šapnuo: “Ovo je prilika!” A moja sklonost kompliciranju dodala je: “Ali kakva točno prilika i za što?”
Analitička paraliza
Aristotel bi rekao da je to praktična mudrost. Međutim, što se događa kad praktična mudrost susreće neurotičnu analizu svake ljudske interakcije? Nastaje ono što zovem “analitička paraliza” – stanje u kojem se toliko duboko zakopavam u razumijevanje situacije da propustim živjeti je.
“Želite još kave?” upitala je, a ja sam, umjesto da jednostavno odgovorim, počeo analizirati semantičke slojeve njezina pitanja. Možda pita o kavi jer je profesionalno dužna. Možda je to način da provjeri jesam li zainteresiran za razgovor. A možda – i ovo je bilo najgore – možda je to test moje sposobnosti dekodiranja društvenih signala.
“Da, molim,” odgovorio sam konačno, dodajući: “Ali samo ako vam se čini da izgledam kao netko tko zaslužuje još jednu šansu za kofein.”
Čudni humor
Zašto to govorim? Kojom logikom moj mozak koristi čudni humor kao obrambeni mehanizam? Freud bi rekao da je to sublimacija anksioznosti, ali Freud nikad nije bio u situaciji da objašnjava psihoanalizu konobarici u deset ujutro.
Ona se nasmijala – autentičan smijeh koji me potpuno zbunio jer sam očekivao uljudnu toleranciju. Tu sam shvatio da možda, samo možda, prečesto podcjenjujem sposobnost drugih da razumiju moje nekonvencionalne načine komunikacije.
“Vi ste onaj tip koji previše razmišlja, zar ne?” rekla je, donoseći kavu.
“Kako to mislite?” upitao sam, iako sam točno znao što misli.
“Pa, gledam vas kako čitate tu knjigu, a izraz lica vam se mijenja kao da vodite unutarnji dijalog s autorom. To je ili znak duboke intelektualne angažiranosti ili neurotične potrebe da sve analizirate.”
Dijagnoza u trideset sekundi
Ostao sam bez teksta. Ova žena je u trideset sekundi dijagnosticirala ono što psihijatri ne uspiju godinama. Moj zdrav razum konačno je progovorio jasno: “Ona te razumije bolje nego što se ti razumiješ.”
“Oboje,” odgovorio sam iskreno. “Duboka intelektualna angažiranost je često samo eufemizam za neurotičnu potrebu analiziranja.”
Sjedila je nasuprot mene – što je bilo potpuno protiv protokola kafića, ali to sam odlučio ne komentirati.
“Znate što je vaš problem?” rekla je. “Vi mislite da je zdrav razum nešto što možete analizirati umjesto nešto što trebate koristiti.”
Pokušao sam formulirati pametan odgovor o kulturnoj uvjetovanosti kognitivnih procesa, ali ona je nastavila:
“Gledajte, nitko ne ide u kino da bi analizirao kinematografiju cijelo vrijeme. Ponekad jednostavno trebate uživati u filmu.”
Lekcija
Bio je to jedan od onih trenutaka kad univerzum savršeno diktira lekciju. Tu sam, čitajući o tome kako zdrav razum funkcionira spontano i efikasno, a upravo mi žena koju poznajem pet minuta objašnjava da previše analiziram da bih ga mogao koristiti.
“Imate pravo,” rekao sam. “Ali što ako je moja priroda da analiziram? Što ako je moj način uživanja upravo kroz razumijevanje?”
“Onda trebate naći nekoga tko može podnijeti vaše analize i još uvijek vas htjeti poljubiti na kraju večeri.”
I tu je moj zdrav razum, konačno oslobođen analitičkih okova, tiho rekao: “Pita li te možda za spoj?”
“Pitate li me možda za spoj?” upitao sam naglas.
“Ne,” odgovorila je s osmijehom. “Ali ako prestanete analizirati zašto vas to zanima i jednostavno me pitate hoću li s vama na kavu nakon smjene, možda ću reći da.”
Ponekad je najbolja filozofija jednostavna: prestani misliti, počni djelovati. Čak i ako to znači riskirati da te neka pametna konobarica odbaci jer si previše analitičan za vlastito dobro.
Zanimljivo je to s identifikacijskim pitanjima poput tko si, što si, gdje si, čime se baviš… Kako odgovoriti na njih? Hoćeš li početi nizati suhoparne, biografske etikete koje u biti ništa suštinski ne govore? Odgovor na pitanje tko sam ja, toliko je složeno da je na njega nemoguće dati odgovor s kojim možeš biti smireno zadovoljan. Mudri kažu, sve bliže i bliže prilaziš pravom odgovoru ako otkriješ što nisi. Tekstovi koje čitate, bave se upravo time.
