Godišnji odmor u našoj glavi obično izgleda ovako: Spavat ćemo osam sati. Ujutro ćemo polako piti kavu. Čitati. Kupat ćemo se. Šetati. Nećemo razmišljati o poslu. Negdje oko sedmog dana naše će se baterije napuniti na 100 posto i na posao ćemo se vratiti kao potpuno nova osoba. A onda dođe stvarnost. Na godišnjem smo lijegali u dva ujutro. Ustajali u devet. Vozili šest sati do mora. Svaki drugi dan nekamo išli…
Jednu večer ostali vani do tri.
Pokušali vidjeti sve ljude koje nismo vidjeli cijele godine.
Vratili se kući u nedjelju u 22:40.
U ponedjeljak ujutro zvoni alarm.
I prva misao glasi: Treba mi godišnji.
Ako vam je ovaj scenarij poznat, niste jedini.
Umor nakon godišnjeg odmora nije toliko neobičan koliko zvuči. Slobodni dani mogu nam donijeti psihološki odmak od posla i puno lijepih iskustava, ali to ne znači da smo tijekom njih nužno fizički odmarali.
Ponekad smo napravili upravo suprotno.
Prvo trebamo razjasniti jednu stvar: putovanje i odmor nisu isto
Ovo je možda najvažnija razlika.
Možete biti na godišnjem odmoru, a da se gotovo uopće ne odmarate.
Ako ste tijekom deset dana promijenili tri grada, svaki dan nešto obilazili, vozili, plivali, planinarili, izlazili, rano ustajali i kasno odlazili na spavanje, imali ste možda fantastično putovanje.
Ali niste nužno imali deset dana fizičkog odmora.
I to nije problem.
Godišnji ne mora biti deset dana ležanja na kauču.
Nova iskustva, putovanja, druženja i aktivnosti mogu imati veliku vrijednost.
Samo trebamo prestati očekivati da će se tijelo nakon vrlo aktivnog odmora ponašati kao da je upravo završilo desetodnevni wellness program.
Na odmoru potpuno razbijemo ritam spavanja
Tijelo voli određenu predvidljivost.
Tijekom radnog tjedna mnogi ustaju približno u isto vrijeme, jedu u sličnim terminima i imaju relativno stabilan raspored odlaska na spavanje.
A onda počne godišnji.
Alarm?
Ugasiti.
Doručak?
Kad se probudimo.
Ručak?
Negdje između plaže i sladoleda.
Spavanje?
Kad završimo seriju.
Takva sloboda jedan je od najljepših dijelova odmora, ali velika promjena rasporeda spavanja može poremetiti naš unutarnji ritam.
Ako dva tjedna odlazite spavati nekoliko sati kasnije i budite se kasnije nego tijekom radnih dana, povratak na alarm u 6:30 ili 7:00 može biti prilično neugodan.
Čak i ako ste tijekom godišnjeg ukupno spavali dovoljno.
Možemo si napraviti nešto nalik „socijalnom jet lagu“
Za jet lag ne morate nužno odletjeti na drugi kontinent.
Postoji pojam socijalnog jet laga, kojim se opisuje nesklad između našeg biološkog ritma i rasporeda koji od nas zahtijevaju društvene ili poslovne obaveze.
Primjerice, na odmoru prirodno počnete lijegati u jedan ujutro i buditi se u devet.
Tijelo se privikne.
A onda se vratite na posao i alarm ponovno zvoni u šest.
Niste promijenili vremensku zonu.
Ali vaš raspored jest.
Zato prvih nekoliko jutara može izgledati kao da ste se upravo vratili iz Tokija, iako ste bili 120 kilometara od kuće.
Pokušavamo u dva tjedna ugurati sve što nismo stigli cijele godine
Godišnji nosi još jedan problem.
Očekivanja.
Konačno ćemo pročitati onu knjigu.
Posjetiti prijatelje.
Otići na izlet.
Srediti fotografije.
Napraviti roštilj.
Vidjeti rodbinu.
Otići na koncert.
Plivati svaki dan.
Posjetiti tri restorana koja smo spremili na Google Maps.
I još se, naravno, odmoriti.
Drugim riječima, uzmemo godišnji kako bismo pobjegli od rasporeda.
A onda napravimo novi raspored.
Samo s boljim pogledom.
Čak i ugodne aktivnosti troše energiju. Ako je svaki dan ispunjen od jutra do večeri, mozgu i tijelu može nedostajati ono najjednostavnije:
Vrijeme u kojem se ništa ne događa.
I druženje može biti naporno
To ne znači da ne volimo ljude.
Ali ako tijekom radne godine rijetko imamo vremena za druženje, godišnji ponekad pretvorimo u društveni maraton.
Ručak s jednima.
Kava s drugima.
Večera s trećima.
Sutra rodbina.
Prekosutra prijatelji koje nismo vidjeli od prošlog ljeta.
Za ljude kojima društvena interakcija troši dosta mentalne energije takav raspored može biti posebno iscrpljujući.
Možemo se vratiti kući s lijepim uspomenama i istodobno biti potpuno iscrpljeni.
Te dvije stvari nisu kontradikcija.
Putovanje samo po sebi troši energiju
Postoji nešto fascinantno u našoj sposobnosti da šest sati vožnje autocestom nazovemo „zadnjim danom odmora“.
Pakiranje.
Provjeravanje apartmana.
Utovar automobila.
Gužva.
Stajanje.
Promet.
Istovar.
Raspakiravanje.
Pranje tri perilice rublja.
Odlazak u trgovinu jer hladnjak izgleda kao napuštena nekretnina.
A sutra posao.
Kod putovanja avionom dodajte odlazak do aerodroma, sigurnosne kontrole, čekanje, eventualna kašnjenja i prijevoz do kuće.
Ako putujete kroz više vremenskih zona, stvar postaje još izraženija jer se pojavljuje pravi jet lag.
Nije čudno da tijelo u ponedjeljak nije impresionirano činjenicom da smo službeno bili „na odmoru“.
Povratak na posao mentalni je šok
A onda otvorite inbox.
147 nepročitanih poruka.
Dvadeset sedam možda je važno.
Četrdeset nije.
Netko vas je stavio u CC na raspravu koja je počela dok ste još jeli lubenicu na plaži.
Tri zadatka čekaju.
Kalendar je pun.
Netko prilazi stolu s legendarnom rečenicom:
„Kad se malo uhodaš, trebamo nešto proći.“
Niste još ni otvorili računalo.
Tijekom godišnjeg imali ste puno veću kontrolu nad vlastitim vremenom. Povratkom na posao ponovno se pojavljuju rokovi, obaveze, odluke i zahtjevi drugih ljudi.
Mozak se mora ponovno prilagoditi.
Zato umor koji osjećamo prvih dana nakon povratka nije nužno samo fizički.
Može biti i mentalni.
Postoji i emocionalni kontrast
Jučer:
More.
Sunce.
Kava u deset.
„Gdje ćemo večeras jesti?“
Danas:
Alarm.
Promet.
Excel.
„Jesi vidio onaj mail?“
Čak i ako volite svoj posao, kontrast može biti prilično velik.
Povratak strukturi nakon razdoblja slobode može privremeno smanjiti raspoloženje i motivaciju.
To ne mora automatski značiti da mrzite posao ili da morate dati otkaz i otvoriti beach bar.
Možda se samo ponovno prilagođavate.
Zašto jedan dan kod kuće prije posla može napraviti veliku razliku?
Ako imate mogućnost, povratak s putovanja dan prije završetka godišnjeg može biti jedna od boljih odluka.
Da, znamo.
To znači jedan dan manje na moru.
Ali pogledajte alternativu.
Vratite se u nedjelju navečer.
Raspakirate pola stvari.
Ujutro ustajete u šest.
Ne znate gdje vam je radna torba.
Nemate ništa za doručak.
A kupaći kostim još se suši preko kofera u hodniku.
Jedan mirniji dan kod kuće omogućuje vam da raspakirate stvari, kupite hranu, operete što treba, ranije odete spavati i mentalno se pripremite za povratak rutini.
To nije izgubljeni dan godišnjeg.
To je tampon-zona između dva potpuno različita načina života.
Vratite ritam spavanja prije prvog radnog jutra
Ako ste tijekom godišnjeg značajno pomaknuli vrijeme spavanja, pokušajte ga nekoliko dana prije povratka postupno približiti radnom rasporedu.
Ne morate zadnju večer godišnjeg odjednom leći u 21:30 ako ste prethodnih deset dana bili budni do dva.
Pomicanje rasporeda može biti postupno.
I pokušajte prvo radno jutro ne započeti nakon pet sati sna.
Kava ima mnoge talente.
Pretvaranje pet sati sna u osam nije jedan od njih.
Prvog dana nemojte pokušati riješiti cijeli svijet
Ako priroda posla to dopušta, prvi dan nakon godišnjeg ne mora biti dan u kojem ćete riješiti sve što se dogodilo tijekom vašeg odsustva.
Prvo pregledajte što je stvarno hitno.
Odvojite važno od onoga što samo izgleda važno zato što je označeno crvenim uskličnikom.
Napravite prioritete.
Vratite kontekst.
I onda krenite.
Pokušaj da u prvih nekoliko sati „nadoknadite dva tjedna“ može vas samo dodatno iscrpiti.
Niste bili u vremenskom stroju.
Posao koji je nastao tijekom deset dana ne mora nestati do ručka.
Nemojte pokušavati izliječiti umor s pet kava
Prvih dana nakon povratka vrlo je primamljivo problem riješiti kofeinom.
Jedna ujutro.
Druga nakon doručka.
Treća poslije ručka.
Četvrta jer sad već moramo završiti dan.
Problem nastaje ako velika količina kofeina kasnije tijekom dana dodatno oteža uspavljivanje.
Onda ponovno loše spavate.
Sutradan ste umorni.
Pa popijete još više kave.
Čestitamo, upravo smo napravili mali začarani krug.
Kava može pomoći budnosti, ali ne može zamijeniti oporavak i san.
Godišnji nije propao samo zato što se niste vratili puni energije
Ovo je možda najvažniji dio.
Odmor ne mora završiti time da se osjećate kao da ste prošli kompletnu tvorničku obnovu.
Možda ste fizički umorni jer ste puno plivali, hodali i putovali.
Ali ste se mentalno odmaknuli od posla.
Možda ste spavali manje, ali ste proveli vrijeme s ljudima koje volite.
Možda ste se vratili umorni, ali s dvjesto fotografija i osjećajem da ste napokon malo živjeli izvan rasporeda.
I to je također vrijednost odmora.
Problem nije nužno u tome što se nakon godišnjeg osjećamo malo umorno.
Problem nastaje kada od deset slobodnih dana očekujemo da ponište mjesece kroničnog manjka sna, stresa i preopterećenosti.
Godišnji odmor nije servis automobila.
Ne možemo se jednom godišnje ostaviti dva tjedna na popravku i očekivati da će to riješiti sve.
Možda nam ne treba bolji godišnji nego bolja svakodnevica
Ako se svaki put s odmora vraćate s osjećajem da biste najradije odmah ponovno pobjegli, možda vrijedi pogledati što se događa između dva godišnja.
Imate li dovoljno sna?
Postoji li tijekom tjedna vrijeme u kojem ništa ne morate?
Radite li stalno?
Jesu li vikendi samo produžetak popisa obaveza?
Imate li ikakav prostor za stvari koje vas vesele?
Godišnji može pomoći da se odmaknemo od stresa.
Ali dugoročno ne može nadoknaditi život u kojem smo ostatak godine stalno iscrpljeni.
I možda je to najbolja stvar koju možemo ponijeti s odmora.
Ne magnet za hladnjak.
Ne 600 fotografija zalaska sunca.
Nego ideju da odmor ne bi trebao postojati samo nekoliko tjedana godišnje.
Ponekad nam treba i sasvim obična srijeda navečer u kojoj nemamo nikakav plan.
Napomena: Povremeni umor nakon putovanja ili promjene rutine čest je i obično prolazan. Ako je umor izrazit, traje dulje vrijeme, ometa svakodnevno funkcioniranje ili je praćen drugim simptomima, razgovarajte s liječnikom jer uzrok ne mora biti povezan samo s godišnjim odmorom ili nedostatkom sna.
Još zanimljivih članaka za tebe:
Ljetni umor – Zašto smo ljeti tako iscrpljeni?
Zašto muškarci danas sve više žele “nestati na vikend”?
Stigao je kraj ljeta, ali krpelji nisu nestali: Evo gdje se najčešće skrivaju oko kuće i u prirodi
Ivana Matas, rođena u Splitu, gdje odrasta i školuje se, po struci diplomirana pravnica, voli pisati, voli životinje, voli zdrav život i kvalitetnu zdravu prehranu te je svoju ljubav prema zdravom životu spojila u jedno i krenula pisati članke na temu zdravlja.
