Štedjeti novac u teoriji zvuči vrlo jednostavno. Trošite manje nego što zarađujete i dio razlike ostavite sa strane. Odlično. Problem riješen. Samo što stvarni život uključuje stanarinu ili kredit, režije, hranu, automobil, djecu, mobitel, godišnji odmor, pokvarenu perilicu rublja i onu jednu dostavu hrane koju smo naručili jer nakon deset sati posla stvarno nismo bili raspoloženi kuhati.
A onda postoji još jedna zanimljiva stvar: ne doživljavaju sve generacije štednju na isti način.
Nekome je štedljivost nositi isti kaput petnaest godina jer mu ništa ne nedostaje.
Drugome je potrošiti 500 eura na kvalitetan predmet koji će koristiti godinama.
Trećemu je pronaći gotovo identičnu stvar za 80 eura nakon dva sata istraživanja interneta.
A četvrti će zaključiti da mu taj predmet zapravo uopće ne treba i novac radije potrošiti na putovanje.
Na naš odnos prema novcu utječu prihodi, obitelj, obrazovanje, mjesto u kojem živimo i osobne vrijednosti, ali i vrijeme u kojem smo odrasli.
Zato nije neobično da boomeri, generacija X, milenijalci i generacija Z imaju prilično različite ideje o tome što znači biti dobar s novcem.
Baby boomeri: Ako još radi, zašto bismo kupovali novo?
Kod starijih generacija često postoji jedna vrlo jednostavna financijska filozofija:
Koristi dok se više ne može koristiti.
Hladnjak radi?
Ne treba novi.
Automobil je star, ali pouzdan?
Vozi dalje.
Jakna je kupljena prije dvanaest godina, ali još uvijek izgleda sasvim pristojno?
U čemu je problem?
Baby boomeri odrastali su u drukčijoj potrošačkoj kulturi od današnje, kada nije bilo normalno svake godine zamijeniti mobitel, naručiti pet komada odjeće preko aplikacije ili baciti uređaj zato što je izašao ljepši model.
Zbog toga se štedljivost kod dijela te generacije često povezuje s dugim korištenjem stvari, popravljanjem i stvaranjem zaliha.
Tu su i klasici.
Akcije.
Veća pakiranja.
Uspoređivanje cijena.
Kupnja unaprijed kada je nešto povoljno.
I, naravno, čuveno spremanje stvari „jer će jednom trebati“.
Ponekad stvarno zatrebaju.
Ponekad nakon 23 godine pronađete kutiju punu kablova za uređaje koji više ne postoje.
Ali namjera je ista: ne bacaj nešto što još ima vrijednost.
Generacija X: Platit ću više – ali samo ako vrijedi
Generacija X nalazi se na zanimljivom mjestu.
Dovoljno su stari da pamte život prije internetske kupovine i aplikacija za uspoređivanje cijena, ali dovoljno mladi da su se potpuno prilagodili digitalnom svijetu.
Njihov odnos prema novcu zato je često izrazito pragmatičan.
Nije nužno cilj kupiti najjeftiniju stvar.
Cilj je kupiti onu koja se isplati.
Ako će kvalitetnije cipele trajati pet godina, možda ima smisla platiti više.
Ako skuplji televizor nudi dvije funkcije koje nikada neće koristiti, nema smisla.
Ako automobil pouzdano obavlja posao, novi model samo zbog statusa možda neće biti dovoljno dobar razlog za zaduživanje.
Drugim riječima, često se pojavljuje logika vrijednosti za novac.
Na jednoj stvari će potrošiti ozbiljan iznos.
Na drugoj neće dati ni euro više nego što smatraju potrebnim.
Milenijalci: Dobro, ali mogu li za isti novac dobiti više?
Milenijalci su u odraslu dob ulazili kroz prilično zanimljiva ekonomska razdoblja.
Globalna financijska kriza, problemi s dostupnošću stanovanja, rast cijena nekretnina, pandemija, inflacija i povećanje svakodnevnih životnih troškova obilježili su velik dio njihovih radnih godina.
Zato kod mnogih postoji snažna potreba za optimizacijom.
Nije samo pitanje:
Koliko ovo košta?
Nego:
Što točno dobivam za taj novac?
Prije kupnje pročitat će recenzije.
Otvoriti pet kartica.
Usporediti cijene.
Provjeriti postoji li kod za popust.
Pogledati nudi li druga trgovina besplatnu dostavu.
I onda možda tri dana kasnije ipak zaključiti da im proizvod ne treba.
Milenijalci su također prihvatili kupnju rabljene robe, programe vjernosti, povrate dijela potrošenog iznosa, digitalne kupone i aplikacije za praćenje cijena.
Milenijalci su spremni potrošiti na iskustvo
Generacija kojoj se godinama prigovaralo zbog kave za van istodobno je promijenila način na koji gledamo potrošnju.
Umjesto da novac nužno usmjeravaju samo prema stvarima, mnogi milenijalci spremni su značajnije trošiti na putovanja, restorane, koncerte, wellness, hobije i iskustva.
To ne znači da su manje odgovorni s novcem.
Samo drukčije definiraju vrijednost.
Ako nešto stvara uspomenu ili poboljšava kvalitetu života, za njih može imati veću vrijednost od još jednog predmeta u stanu.
I tu se lako sudare dvije generacijske filozofije.
„Za te novce mogao si kupiti nešto konkretno.“
„Jesam. Kartu za Portugal.“
Obje strane misle da su pobijedile u raspravi.
Generacija Z: Zašto platiti više ako postoji dobra povoljnija alternativa?
Ako milenijalci uspoređuju cijene, Gen Z je tu praksu podigao na novu razinu.
Jer imaju alat koji prethodne generacije nisu imale u njihovim godinama – praktički neograničenu količinu informacija dostupnu u nekoliko sekundi.
Želite određenu kremu?
Netko je već pronašao povoljniju alternativu.
Tenisice?
Postoji kod za popust.
Namještaj?
Netko na društvenim mrežama upravo pokazuje kako postići sličan izgled za trećinu cijene.
Hotel?
Tri aplikacije nude tri različite cijene.
Zašto onda platiti prvu cijenu koju vidite?
Povoljnije alternative postale su potpuno normalne
Posebno zanimljiv fenomen među mlađim potrošačima jest popularnost povoljnijih alternativa poznatim i skupljim proizvodima koje nude sličan izgled, funkciju ili iskustvo.
Naravno, alternativa nije uvijek jednaka originalu i treba razlikovati legalnu alternativu od krivotvorenog proizvoda koji se lažno predstavlja kao original.
Ali sama ideja da skuplje ne znači automatski bolje postala je vrlo snažna.
Gen Z često nema problem reći:
Da, mogao bih kupiti original.
Ali zašto bih ako mi povoljniji proizvod jednako dobro služi?
Status više nije nužno u cijeni.
Ponekad je veći uspjeh pronaći odličnu stvar za iznenađujuće mali iznos.
Second hand više nije znak da si nešto ne možete priuštiti
Ovdje se dogodila jedna od najvećih promjena.
Nekada je rabljena roba često nosila određenu stigmu.
Danas?
Vintage Levi’s može biti zanimljiviji od potpuno novog para.
Rabljeni namještaj može biti dizajnerski detalj.
Obnovljeni mobitel može biti racionalna kupnja.
Platforme za prodaju rabljene odjeće i drugih predmeta pretvorile su second hand u potpuno normalan dio potrošnje.
Posebno među mlađim generacijama.
Razlog nije samo novac.
Tu su održivost, želja za nečim drukčijim i jednostavno činjenica da nema puno smisla platiti punu cijenu za predmet koji netko drugi prodaje gotovo nekorišten.
Ali postoji nešto na što mlađe generacije troše puno više – pretplate
Svaka generacija ima svoje financijske slijepe točke.
Starija generacija možda čuva tri stara televizora „za rezervu“.
Mlađa možda svakog mjeseca plaća 7,99 eura aplikaciju koju nije otvorila od veljače.
Streaming.
Glazba.
Cloud.
Aplikacije.
Gaming.
Fitness.
Dostava.
Premium verzija nečega čega se više ni ne sjećamo.
Problem s pretplatama jest upravo to što pojedinačno djeluju bezazleno.
Osam eura.
Pet eura.
Jedanaest eura.
I onda jednoga dana zbrojite sve automatske naplate i shvatite da godišnje ostavljate nekoliko stotina eura na servisima koje jedva koristite.
Digitalna generacija zato ima potpuno novu kategoriju financijskog čišćenja: otkazivanje pretplata.
Razlikuje se i ono za što štedimo
Možda je još zanimljivije pitanje od načina štednje – zašto uopće štedimo?
Starijim generacijama vlasništvo nad nekretninom često je bilo jedan od ključnih simbola financijske sigurnosti.
Kod mlađih generacija taj je cilj i dalje vrlo važan, ali u mnogim sredinama postao je znatno teže ostvariv zbog odnosa cijena nekretnina i prihoda.
Zbog toga se mijenjaju i prioriteti.
Netko štedi za polog za stan.
Netko za sigurnosni fond.
Netko za automobil.
Netko za putovanje.
Netko ulaže.
Netko pokušava prije svega doći do kraja mjeseca bez minusa.
I tu je važno reći nešto što se u pričama o štednji često potpuno zanemaruje.
Nije svaka „loša štednja“ zapravo loša financijska disciplina
Lako je nekome reći:
„Samo troši manje.“
Ali ako najveći dio prihoda odlazi na stanovanje, hranu, režije i prijevoz, problem možda nije u kavi od dva eura.
Osobne financije ne ovise samo o disciplini.
Ovise i o prihodima, troškovima života, obiteljskim okolnostima, zdravlju, dugovima i čitavom nizu stvari koje se ne mogu riješiti kuponom za popust.
Zato uspoređivanje generacija ima smisla samo dok ga koristimo za razumijevanje različitih navika – ne za zaključak da je jedna generacija „dobra“, a druga „loša“ s novcem.
Što možemo naučiti od svake generacije?
Zapravo – ponešto od svih.
Od boomera možemo preuzeti jednostavno pitanje:
Moram li stvarno zamijeniti nešto što još uvijek dobro radi?
Od generacije X:
Vrijedi li ovo novca koji traže za to?
Od milenijalaca:
Jesam li provjerio postoji li bolja ponuda?
A od generacije Z:
Postoji li povoljnija alternativa koja mi daje ono što trebam?
I možda još jedno pitanje koje vrijedi dodati bez obzira na godinu rođenja:
Hoće li mi ovo biti važno i mjesec dana nakon što ga kupim?
Ako je odgovor ne, možda ste upravo pronašli najjednostavniji način štednje.
Ne kupiti.
Najbolja metoda štednje možda nema veze s generacijom
Možemo se smijati boomerima koji čuvaju vrećicu punu drugih vrećica.
Milenijalcima koji imaju Excel tablicu za godišnji odmor.
Generaciji X koja će tri godine govoriti da „još nije vrijeme za novi auto“.
I generaciji Z koja neće ništa naručiti prije nego što provjeri postoji li bolja cijena negdje drugdje.
Ali na kraju dobra osobna financijska navika nema godinu rođenja.
Trošiti svjesno.
Imati rezervu kada je to moguće.
Ne zaduživati se bez potrebe.
Uspoređivati cijenu i stvarnu vrijednost.
Povremeno provjeriti kamo novac zapravo odlazi.
I trošiti na ono što nam je stvarno važno, umjesto na ono što nam netko drugi pokušava prodati kao važno.
Možda najbolja strategija nije štedjeti kao boomer, pripadnik generacije X, milenijalac ili Gen Z.
Možda je najbolja strategija uzeti najbolju financijsku naviku od svakoga od njih.
Napomena: Generacijske kategorije obuhvaćaju vrlo velike i raznolike skupine ljudi, pa opisani obrasci predstavljaju opće potrošačke trendove, a ne pravila koja vrijede za svakog pripadnika pojedine generacije. Članak je informativnog karaktera i ne predstavlja individualni financijski ili investicijski savjet.
Mora li povratak na posao biti stresan?
Financijsko planiranje – put do slobode i uspjeha
Sreća – stvari i pojave koje je donose po narodnom vjerovanju
Ivana Matas, rođena u Splitu, gdje odrasta i školuje se, po struci diplomirana pravnica, voli pisati, voli životinje, voli zdrav život i kvalitetnu zdravu prehranu te je svoju ljubav prema zdravom životu spojila u jedno i krenula pisati članke na temu zdravlja.
