Izvještaj ginekologa stigao je kao PDF attachment u srijedu poslijepodne, između potvrde o servisu automobila i obavijesti o isteku pretplate na streaming servis.
Dokument ima četiri strane. Na trećoj, pod stavkom “preporuke”, stoji niz medicinskih termina koje sam guglao redom i čije sam definicije pročitao s pažnjom s kojom čovjek čita klauzule ugovora koji je obavezan potpisati.
Večeras sjedim u dnevnom boravku i gledam je kako čita. Svjetiljka uz fotelju baca onaj specifičan, topli krug svjetla koji interijer dizajneri zovu “intimnim osvjetljenjem”. Kupili smo je zajedno, u šoping centru, na katu između kućanskih aparata i posteljine. Bila je na sniženju dvadeset i dva posto.
Ona okreće stranicu. Zvuk papira u tišini ima preciznost medicinskog instrumenta.
Tišina mehanizma
Mehanizam u meni registrira njezin profil, liniju ramena, način na koji drži knjigu. Registrira i odsutnost – onu specifičnu, funkcionalnu odsutnost koja je sad tehnički klasificirana i ima svoje latinsko ime i svoju stranicu u medicinskoj literaturi.
Nisam siguran od kada točno. Nije bilo trenutka. Bilo je postupno gašenje jedne funkcije koju nisam svjesno pratio sve dok nije prestala raditi.
– Hoćeš čaj? – pita ona, ne dižući pogled s knjige.
– Hvala, ne – odgovara moj vokalni aparat s odmjerenom blagošću koja ne zahtijeva nastavak razgovora.
U onom tihom prostoru iza čeonog režnja postoji jedna spoznaja koju nisam arhivirao ni pod kojom oznakom jer ne postoji obrazac koji bi je primio: da sam čitav sustav izgradio oko nečega što se sada nalazi u kategoriji “trajno nedostupno”. Ne zbog volje niti zbog odluke, već zbog četvrte stranice PDF dokumenta i niza latinskih termina.
Sistemska nekompatibilnost
Navečer ležimo u krevetu koji smo zajedno odabrali iz kataloga s tristotinjak opcija. Madrac je označen pod “ortopedski premium”, presvlaka je od sedamdeset posto pamuka i trideset posto poliestera, a garancija traje pet godina. Ona zaspi brzo, kao i uvijek, s lakoćom tijela koje nema nikakav neriješeni tehnički problem.
Ja ležim u mraku i slušam njezino disanje.
Negdje u stambenoj zgradi nasuprot, u stanu na četvrtom katu, još uvijek gori svjetlo. Netko tamo sjedi budan u ponoć i ne znam zašto i to mi se, iz nekog razloga koji ne mogu klasificirati, čini kao jedina relevantna informacija ovog dana.
Ona se u snu lagano okreće prema meni. Ruka joj klizi po madracu i staje nekoliko centimetara od moje. Blizina je precizna i nenamjerna istovremeno, kao koordinate unesene u sustav koji više ne zna što s njima.
Ne znam bi li moj dodir za nju još uvijek bio samo dodir ili bi u njemu prepoznala nešto čega više nema.
Ostavljam ruku gdje jest.
Čitaj još: Klasifikacija rizika: Zašto je onaj koji ostaje uvijek samo prijatelj?
Zanimljivo je to s identifikacijskim pitanjima poput tko si, što si, gdje si, čime se baviš… Kako odgovoriti na njih? Hoćeš li početi nizati suhoparne, biografske etikete koje u biti ništa suštinski ne govore? Odgovor na pitanje tko sam ja, toliko je složeno da je na njega nemoguće dati odgovor s kojim možeš biti smireno zadovoljan. Mudri kažu, sve bliže i bliže prilaziš pravom odgovoru ako otkriješ što nisi. Tekstovi koje čitate, bave se upravo time.
Izdvojeno
Sendvič od sira i luka
Mesna štruca s pire krumpirom iz pećnice: Zasitan ručak za cijelu obitelj
Na današnji dan: kako je Sebastian Vettel 27. listopada 2013. ispisao povijest Formule 1
Stigao je kraj ljeta, ali krpelji nisu nestali: Evo gdje se najčešće skrivaju oko kuće i u prirodi
Tjedni horoskop od 9. do 15. studenoga 2026.: Tjedan u kojem male odluke mijenjaju velike planove
Kupujete novi mobitel? Pet stvari važnijih od broja megapiksela
Kometi dolaze i prolaze, ali ljudska je glupost vječna
Njoki s rajčicom i bosiljkom: kremasti ručak za 20 minutaPodržite rad portala AboutMen.hr
Naš sadržaj ostaje besplatno dostupan svim čitateljima. Ako želite podržati neovisno stvaranje sadržaja i daljnji razvoj portala, možete nas sponzorirati jednokratnom uplatom.
Sponzorirajte naš rad
