Blještavi je neprijatelj (čitaj; sunce) danas ponovno svom silinom odlučio udariti. Nadam se da mu je to jedan od zadnjih udaraca ove godine.
Te me proklete žege i vrućine podsjećaju na jedan nedavni događaj kojem sam zbog prirode mog posla morao prisustvovati.
Naime, zapalo me novinarenje žetvenih svečanosti u obližnjoj općini.
Drag je to i simpatičan način održavanja starih običaja, pogotovo onih koji se tiču upravo tog segmenta poljoprivrednih poslova. No, tom sam se prilikom sjetio jednog stvorenja iz panslavenske mitologije koje je jedno od rijetkih aktivnih tijekom dana. Štoviše, taj stvor napadao je žeteoce i ostale radnike na poljima i njivama po najvećoj vrućini, gotovo redom u podnevnim satima.
Još ne tako davno mnogi su žeteoci ali i svi koji bi se našli točno u podne na svojim poljima, zastali – shvativši da su u krivo vrijeme na krivom mjestu, jer nisu bili sigurni iz kojeg će djela bogatog žitnog polja izaći…
Poludnica
Čini se vilinske prirode, Poludnica bi se prema starim pripovijetkama i svjedočenjima preživjelih, redom pojavljivala u ljetnim mjesecima, točno u podne. Njezin bi dolazak ponekad najavljivali maleni kovitlajući oblaci prašine i zemlje. Tek bi nakon toga nesretnici ugledali prekrasnu djevojku, odjevenu u bijelu, gotovo prozirnu haljinu kako mirno leluja prema njima. U rukama je uvijek imala srp ili nešto nalik na ogromne škare, siguran sam ne ovaj današnji moderniji tip škara već nešto što je služilo za rad u polju.
Bilo kao bilo, ovo bi oku ugodno stvorenje dolepršalo do vas i započelo komunikaciju, postavljajući razna pitanja. Prema mitologiji – preporučljivo je odgovarati joj na pitanja ne skrećući s teme. U suprotnom svaki neposluh bi je razljutio, a onda bi pokazala pravo lice te vas napala, što srpom, što golim rukama. Po drugoj strani – svaki razgovor s Poludnicom ostavljao bi sugovornika nijemim do kraja života, a mnogi od njih su i poludjeli. Sve u svemu nije bilo pametno biti točno u podne usred polja jer na ovaj ili onaj bi način izvukli deblji kraj.
Tek u rijetkim slučajevima kad bi Poludnica bila nešto bolje volje, kao znak upozorenja da se nalazite usred usjeva u krivo vrijeme, povukla bi vas za kosu i oborila na zemlju – što je svakako bolje nego da vas rastrganog nađu usred polja. Također je voljela i djecu. Poludnicu su znali kriviti za svaki nestanak djeteta.
Polevoj
Poludnica je imala i svoju mušku verziju.
Polevoj je bio strah i trepet među ruskim i ukrajinskim poljoprivrednicima. Mladić, također odjeven u bijelu nošnju lelujao bi poljima točno u podne. Očevici su često isticali kako Polevoju umjesto kose na glavi raste trava. Sve u svemu i njega nije bilo preporučljivo ugledati. Ponekad bi uzimao izgled malenog patuljka iznimno ružnog izgleda i kože boje zemlje – što mu je služilo kao svojevrsna mimikrija. Tako prikriven i potpuno gol znao je napadati ljude i nemilosrdno ih ubijati.
Čini se da se Poludnica pojavljivala i u mitologijama ostalih naroda. Anglosaksonci su je zvali ‘Lady Midday’, a Germani – ‘Mittagsfrau’.
Ova je dama, nedvojbeno poslužila kao žrtveni jarac za mnoge smrti tijekom radova na polju. Moždani, srčani pa i toplinski udari svakako mogu pojasniti zašto su stari Slaveni okrivili upravo Poludnicu. No, rastrgana tijela pronalažena usred polja žita ili neke druge kulture svakako nisu djelo visokih temperatura i vrućina.
…i tako
Dok sam stajao u hladovini obližnjeg drveta čija mi je raskošna krošnja pružala kakav-takav hlad, gledao sam ljude odjevene u narodne nošnje kako rade u pripremljenom polju. Pomislio sam što bi se dogodilo kad bi se baš sad pojavila Poludnica….ili više njih.
No, bilo je 17.15.
Mi smo redakcija portala Aboutmen.hr – regionalnog online magazina za modernog muškarca, a Vi trenutno čitate članak s našom 5+ preporukom! 🙂 Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja ali rado saslušamo i Vaša! Svoje radove, upite i prijedloge suradnji možete nam poslati na mail info@aboutmen.hr .
