Prošlo je već neko vrijeme od kad sam čitao pokoji grimorij od kojih sam i sam vlasnik nekolicine njih. Zaboravio sam s kojom lakoćom te upravo ti obrednici uvuku među svoje stranice na kojima vrebaju prilično zli, negativni entiteti. Vrativši se u svijet tih zlokobnih knjiga, sjetio sam se zašto su neke od njih koštale razuma njihovih vlasnika, a poneki put i glave.
Za ovaj ću put izdvojiti jedan grimorij koji je nedvojbeno bio najkorišteniji u povijesti, najutjecajniji za kasnije pojavljivanje brojnih ostalih grimorija, a čiji se tekstovi baziraju na ovom.
Riječ je o Claviculi Solomonis – ili Ključu kralja Salomona.
Sam povijest ovog teksta, kasnije i knjige prilično je teško odrediti. Najstarije verzije rukopisa datiraju iz 15. st. iako se zna kako su tekstovi na kojima je bazirana ova knjiga, podijeljena na dva dijela, bili poznati i prije tog razdoblja. Fascinantna je činjenica kako magijske rukopise pripisane kralju Izraela – Salomonu, spominje i izvjesni rimski povjesničar – Jospehus Flavius.
Kralj Salomon ili na hebrejskom – Sh’elomoh, prema biblijskom tekstu je bio treći kralj Izraela i Židova. Ne slavi ga samo biblijska tradicija, spominje se i u ostalim povijesnim tekstovima koji se svi od reda slažu kako se radilo o iznimno mudrom čovjeku koji je vladao od 970. do 931. godine p.n.e. ili bi možda u ovom kontekstu bilo ipak primjerenije napisati pr. k.
Izvor njegove moći bio je demonskog a ne božanskog podrijetla?
Poznat po svojoj mudrosti, ovog su vladar hvalili i kao astronoma i pjesnika, a pripisuje mu se i izgradnja prvog hrama u Jeruzalemu u kojem se prema legendi čuvao ‘Kovčeg saveza’ a u kojem su se pak nalazili od Božje ruke ispisanih – deset zapovijedi.
No, kako stvari stoje u izgradnji hrama ali i u svojim ostalim pothvatima imao je pomoć.
I to ne bio kakvu već – demonsku.
Legendaran već za života, kralju Solomonu su se pripisivale svakojake moći, a jedna od onih koja je potaknula pisanje raznih obrednika ili grimorija je bila ona vezana uz zarobljavanje demona koji su mu služili za razne rabote i od kojih je dobivao sve znanje tadašnjeg svijeta. Čak 72 demona uspio je zarobiti u bakrenu posudu, pomoću svog, na magičan način izrađenog prstena. Ti su mu entiteti bili podložni, a sam je Salomon njima kontrolirao kako mu se prohtjelo. Prvi kojeg je prizvao i podložio ga svojoj volji bio je već tada poznati negativac – Ashmedai ili kako ga zovemo danas – Asmodej, koji se spominje i u Starozavjetnoj knjizi o Tobiji. U toj priči ovaj je entitet opsjeo Saru i ubio svih njenih 7 supruga, kako bi je imao samo za sebe.
Jedan od mitova nam govori i kako je Asmodej uspio na prevaru ukrasti Salomonov magični prsten te je kralju preoteo prijestolje. No, već prilično iskusan s demonima Salomon uz pomoć ostatka demonske vojske svrgava uzurpatora. Naime, demoni nisu baš poznati po kolegijalnosti pa ih je prilično lako nahuškati jedne protiv drugih.
Kako stvari stoje, Salomon je vladao sve do svoje smrti, a sve je svoje znanje na papirusu, sve češćem materijalu na kojeg se dokumentiralo, zapisao sve što je znao o demonima ali i ostalim tajnama te ih predao svome sinu – Rehoboamu, kojem naređuje da ispoštuje njegovu posljednju volju, odnosno da sav tekst nakon što Salomon umre ima s njim biti pokopan u kriptu. Rehoboam čini kako mu je naloženo. No, ni on ni itko drugi nije mogao znati kako će tekst sa svim njegovim tajnama ponovno isplivati na svjetlo dana.
Pronalazak teksta
Podosta godina nakon Salomonove smrti, Babilonski filozofi i tadašnji učenjaci odlučuju urediti Solomonovu grobnicu, kako bi mu odali počast. Tom prilikom pronalaze tekst, što samo znači kako su ili pretpostavljali da se nešto nalazi s kraljem u kripti ili su iz puke znatiželje otvarali njegovo posljednje počivalište.
Iako s tekstom u rukama, nisu znali što bi s njim jer ga nisu znali pročitati. Ali su znali nešto drugo. Prema predanju tijekom mnogih obraćanja Yahveu kako bi im pomogao u dešifriranju tekstova, pred učenjacima se pojavljuje anđeo Raziel koji prevodi sve što piše, ostalo je povijest.
Ključ kralja Salomona sastoji se od dva dijela. Prvi dio sadrži inkantacije, prizive i prokletstva. Također ispisani su načini kako podložiti demonske entitete svojoj volji te kako ih prognati. Ima nešto i o prizivanju pokojnika, kako pronaći skrivena blaga, kako postati nevidljiv te kako zadobiti nečije simpatije, probuditi ljubav kod voljene osobe. Druga knjiga opisuje obrede koje prizivatelj mora odraditi, a kako bi invokacija bila uspješna, koji se predmeti smiju koristiti, u kojem dijelu dana ili položaju planeta i zvijezda se što može prizvati, kako pravilno iscrtati krug u kojem prizivatelj stoji pa čak i kako se propisno odjenuti te koju životinju treba, ovisno o demonu, žrtvovati.
Calvicula Salomonis – tj. Salomonov testament
Tekst je svoj život započeo kao ‘Salomonov Testament’, nakon toga je prepisan u Clavicula Salomonis, nedugo potom pojavljuju se razne i brojne varijante tekstova i svakom novom pojavom original je sve zlokobniji. Ispisuju se konkretan imena demonskih entiteta, njihove kvalitete točnije za što su sve zaduženi i na kojima poljima najbolje funkcioniraju….
Naučit će vas svemu što znaju jer im je tako naređeno. Od matematike, govorništva, sviranja instrumenata, filozofije, povijesti, prirodnih znanosti općenito. Učinit će vas nevidljivim, sveznajućim, omiljenim, popularnim i bogatim – ovisno što tražite.
No, Baal, Paimon, Beleth, Balam, Eligos i ostala ‘ekipa’, čekaju samo jedan trenutak vaše nepažnje kojeg oni neće propustiti… a tada šansi za popravak nema. O promašenim invokacijama ali i o ostalim knjigama zbog kojih su mnogi poludjeli ili završili na lomači, uskoro na predavanju: Librorum Malum – povijest grimorija.
