Pad bespilotne letjelice sovjetske proizvodnje TU-141 srećom pa je prošao bez žrtava. Nakon što je otkriven razlog snažne eksplozije kraj Studentskog doma ‘Stjepan Radić’ svima nam se sledila krv u žilama. Dron, za koji su svi mislili da je neka mala sitna lebdjelica, postala je grdosija od 14 metara teška 6 tona. Ne želimo ni zamisliti što bi se dogodilo da je taj ”leteći autobus” pogodio dom prepun mladih ljudi. Okolo su i stambene zgrade.
Pad drona proizvedenog u prošlom stoljeću otkrio je sav jad i bijedu lažne unutrašnje i međunarodne sigurnosti. Dok ovo pišem opet je krenulo prepucavanje između predsjednika i premijera.
Egzaktnih podataka nema, no ministar obrane Banožić izašao je u medije sa svojim informacijama bez prethodnog dogovora s premijerom no i s vrhovnim zapovjednikom oružanih snaga RH predsjednikom Milanovićem. Ustvrdivši da je letjelica bila opremljena bombom postao je glavnom vijesti u stranim medijima. Svi ga citiraju i dižu tenzije.
Naravno, predsjednikova primjedba o naslikavanju vladajuće vrhuške oko ”grabe” dva dana nakon pada letjelice itekako stoji. Žalosna je činjenica da se ovakve situacije koriste u samopromotivne svrhe. No, nije to naš izum. Amerikancima je to k’o ”dobar dan”. Nažalost, nama nikako da svane ”dobar dan”. Razgovaram s mladim ljudima i osjećam kako pucaju. Mi smo se na ova ”s**nja” navikavali godinama.
Jede nas pandemija-potres-rat situacija
Od potresa šezdesetih, pandemije i recesije sedamdesetih, od nestašica potrepština i goriva osamdesetih do rata 90-tih. Mladima je danas puno teže. Otvorene granice ponudile su izobilje, kredite koje ne ”jede” inflacija, nezaposlenost, besparica i uz sve to paket aranžman u dvije godine pandemija-potres-rat. Još jedna izgubljena generacija koja ne zna kamo bi se svrstala. Mnogi bez prijatelja, osamljeni, uplašeni i s brojnim psihosomatskim poremećajima i bolestima.
Stoga i ne čudi zabrinjavajući sociološki krah koji rezultira polarizacijom. Pad drona nas je opet pretvorio u rusofile i ”slavaukrajince”. Prvo smo bili seizmolozi, potom ratni stratezi, a sad smo i balističari. Još letjelica nije bila ni izvađena iz ”grabe”, a mrežom je krenulo osuđivanje onih koji se boje ruske odmazde zbog hrvatskog svrstavanja na stranu Ukrajine.
Već su krenule teorije da će nas sada Rusi bombardirati i napraviti invaziju na Hrvatsku. Drugi dan, ovisno o izjavama stručnjaka i političara, teorija je bila da su nas Ukrajinci namjerno gađali ne bi li uvukli NATO u sukob i brzinski ”zatvorili” nebo nad Ukrajinom. Dok i Rusi i Ukrajinci negiraju lansiranje letjelice koja je ”greškom” preletjela tri NATO države,
Hrvatska je samoj sebi dokazala koliko je, zapravo, slaba i uljuljkana u lažnu sigurnost vojne alijanse. Rupa je na sve strane, a domovina se ne može braniti PlayStationom i praćkama. Trebat će itekako strateški proučiti manjkavosti naših obrambenih mogućnosti te donijeti brze i važne odluke da bi se barem malo mogli osjećati sigurnima. Pritisnuti teškom ekonomskom situacijom u nas i u svijetu,
Dolaze nam teški dani
Hrvatska će se morati odlučiti za prioritetnu alokaciju državnog novca te potpora. Posebice vezano uz sve grane poljoprivrede, voćarstva, stočarstva. Pandemijski test samodostatnosti otvorio nam je širom oči.
Dolaze još teži dani. Nedostajat će goriva. Bit će teško. Svima. Sada više nego ikad treba predvidjeti moguće katastrofalne posljedice izazvane manjkom potrepština te na vrijeme reagirati. Reakcija NATO-a daje naslutiti da će mnogi biti prepušteni sebi samima.
U takvoj konstelaciji odnosa postajemo sami kovači svoje sreće. Između teških društvenih uzdaha sve više je ”teorija zavjere”. U kakofoniji informacija svi su u pravu. Činjenica je da od svih, najviše profitira posustala ekonomija SAD-a.
Izvozit će hranu, oružje, municiju, naftu, plin k’o i u Drugom svjetskom ratu. No apologija Putinova ”oranja” Ukrajine te masovno ubojstvo civila graniči s ludošću. Svatko normalan stao bi na stranu mira, a ne rata. Pitanje je; kome od taštih, iskompleksiranih lidera mir uopće treba i koristi?
rođen je 1973. godine u Zagrebu. Nakon završene srednje komercijalne škole upisuje Fakultet političkih znanosti u Zagrebu, gdje nakon nekoliko položenih ispita, zbog zdravstvenih problema (tetraplegija) zamrzava status studenta. Diplomirao je logoterapiju.
Od 1991. poeziju i prozu objavljuje u hrvatskim književnim časopisima. Kolumnist je, recenzent, tekstopisac za brojne glazbenike. Njegova poezija je 2003. ukoričena u zajedničkoj zbirci Svjetlost ognjišta, a zatim objavljuje i dvije vlastite zbirke poezije (Šetnja života, Naklada Uliks, Rijeka, 2004. i Krug dana, Art studio Hagall, Rab, 2012.) te pet romana za odrasle (Fifty-Fifty, Naklada Uliks, Rijeka, 2013. Kako si ga tražila, Naklada Uliks, Rijeka, 2017. Pukovnikova ljubav 2019. Naklada Uliks – Rijeka) te Molitelj, Funditus, Zagreb, 2014.) Žanin gambit (Funditus, Zagreb, 2016.) Izašla su mu i dva bestselera za djecu, avanturistički roman za djecu Bornin vremeplov (Funditus, Zagreb, 2016.) te nastavak istog, Borna na Rabu (Funditus, Zagreb, 2018.). 2020. godine objavljuje zvučni roman za djecu ”Modri zvjezdani vlak” na YouTube kanalu ”Naklada Uliks – Rijeka”. Iste godine svojim romanom “Bok Roko!” pobjednik je natječaja Zvonko kojeg je raspisalo Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade / Klub prvih pisaca. 2021. u nakladi ”Naklada Uliks, Rijeka) izlazi mu drugo izdanje njegovog autobiografskog bestselera ”Fifty-Fifty”. Član je DKH ogranak u Rijeci. Na Petrarca Festu 2015. osvaja treću nagradu za najbolji sonet.
