”Prosječni muškarac bolje vidi nego što misli” – samo je jedan od memova s obratnim šovinizmom. No, smijemo li se kao muškarci vrijeđati na ovu generaliziranu ”istinu”?
Činjenica jest da su društvene mreže preplavljene nagim ženskim tijelima. Da na račun svoje seksipilnosti imaju stotine tisuća pratitelja, većinom muškaraca. Istina, i žene će popratiti takve profile te težiti idealu ili figure ili osobnosti. Često čujem od frendova da kad gledaju neke spotove na YouTubeu isključe ton i gledaju komade. Taj termin ”komad” koji se već desetljećima rabi u žargonu sveo nas je sve na ”trice” i ”desetke” po raznoraznim natjecanjima ljepote.
Predatori dobrih sisa i guzica koji se vrijeđaju kad im se to spomene
I ta natjecanja postoje od početka prošlog stoljeća. Definirali smo se kao predatori na dobre sise i guzice. Nažalost, teško je poreći tu našu površnost. Naime, inboksi profila virtualnih ljepotica prepuni su lascivnih poruka i slika penisa.
Sad, jesu li to penisi prosječnih muškaraca ili njihov negdje skinuti željeni model, tko će ga znati. Zapravo, većina žena se žali kako su zlostavljane putem poruka.
Ponekad, ukoliko i odbiju ovaj moderan flert, kreću napadi, prijetnje, mobbing. Današnji površni prosječan muškarac u pravilu ima nekoliko profila. Službeni za suprugu i bliske prijatelje te nekoliko njih za barenje žena i političke komentare na nekim portalima. U svakom slučaju ispada lažan i jadan.
Nekima i uspije. Poklope se površni afiniteti i apetiti. A neki i nasjednu na lažne profile silikonskih ljepotica iza kojih stoji tek ”tvrdi disk” hakera koji mu u trenu pokupi šifre i ucjenjuje ga do materijalnog balčaka.
Pišući kolumnu o retro muškarcima, izgubljenoj generaciji đentlmena, još poneke preživjele ptice Dodo, javio mi se jedan čitatelj s eksplicitnom matematičkom razradom žena i muškaraca. Sve se svodilo na to da će 80% žena izabrati macho nabildanog muškarca, s dobrim autom i sigurnim primanjima. Onih 20% ”normalnih žena izabrat će nekog iz kvantitativnog škarta koji slobodno baulja ulicama u potrazi za preostalom ženom. Opet površnost, zar ne? Naime, Ecclestone nit je nabildan, nit je mlad. Reklo bi se da je…šarmantan.
Nemojmo si lagati svi mi volimo bit i pogledat nekaj “Lepo”
Ali, tko ne želi biti privlačan? Mediji su nas sekvencirali poput znanstvenika na ”uporabljive” i ”neuporabljive” jedinke. Prvi prikaz, pivski sferična statura, odbacivanje na prvu. ”Ziher smrdi i ne brine o svom tijelu, a nokti na nogama mu na dnevnoj bazi bužaju čarape i imaju plužnu crninu pod njima.” Dakle, svi, ali svi se ubijamo nekim dijetama i vježbanjima, više ili manje uspješno.
Žene mjesecima jedu salatu, pokoju maramicu namočenu s limunom, i mrvicu Sacher torte kad s ekipom cura ide u izlazak pa se želi prikazati kao ”ne debljajući” materijal za potencijalnog partnera, ali i da nabije komplekse curama koje se već mjesecima trude skinut par kila pred more.
Svi smo mi u suštini površni
I što se onda događa? Površnost stvara površnost. Iz površnog svjetonazora tražimo nekog tko će nam odgovarati svojim površnim izgledom. Pa krene strast, zaljubljivanje sve dok, sve dok nas višak kilograma ne rastavi. A sadržaj? S kim razgovarati? Sa sisama i guzicom? S tim se izguštaš vrlo brzo. Jer, čovjek nije ambalaža, ima i neki sadržaj, a on ispliva na površinu samo tako. Kao masne naslage na potrbušnici. Tad možeš vježbati koliko god želiš, držati dijetu, osvajati no ne pomaže.
Površnost ima snažnu privlačnost i još snažniju odbojnost. Stoga je itekako bitan razlog zbog kojeg smo ušli u neku vezu i jesmo li se definirali u njoj. Inače ostavljamo kaos iza sebe, prazninu i devastirana srca koja se godinama nakon prekida još uvijek oporavljaju.
Srećom, ona statistika iz kolumne je tek statistika. Vjerojatno je riječ o početnoj reakciji inače bi u svijetu bilo tek 20% parova. Kako ulazimo u veze i kakvi smo u njima definirat će nas same, a ne partnere. Bio netko savršen ili ne, površan, plitak, dubok veza ili uspije ili se raspadne. Ovisno o tome koliko nam je uopće stalo do nje.
A statusi na mrežama, oni su tu da nas zabave ili zamisle. Bez osobne uvrede, jer površnost je imanentna svakom ljudskom biću, nekom na par sekundi, nekom za čitav život.
rođen je 1973. godine u Zagrebu. Nakon završene srednje komercijalne škole upisuje Fakultet političkih znanosti u Zagrebu, gdje nakon nekoliko položenih ispita, zbog zdravstvenih problema (tetraplegija) zamrzava status studenta. Diplomirao je logoterapiju.
Od 1991. poeziju i prozu objavljuje u hrvatskim književnim časopisima. Kolumnist je, recenzent, tekstopisac za brojne glazbenike. Njegova poezija je 2003. ukoričena u zajedničkoj zbirci Svjetlost ognjišta, a zatim objavljuje i dvije vlastite zbirke poezije (Šetnja života, Naklada Uliks, Rijeka, 2004. i Krug dana, Art studio Hagall, Rab, 2012.) te pet romana za odrasle (Fifty-Fifty, Naklada Uliks, Rijeka, 2013. Kako si ga tražila, Naklada Uliks, Rijeka, 2017. Pukovnikova ljubav 2019. Naklada Uliks – Rijeka) te Molitelj, Funditus, Zagreb, 2014.) Žanin gambit (Funditus, Zagreb, 2016.) Izašla su mu i dva bestselera za djecu, avanturistički roman za djecu Bornin vremeplov (Funditus, Zagreb, 2016.) te nastavak istog, Borna na Rabu (Funditus, Zagreb, 2018.). 2020. godine objavljuje zvučni roman za djecu ”Modri zvjezdani vlak” na YouTube kanalu ”Naklada Uliks – Rijeka”. Iste godine svojim romanom “Bok Roko!” pobjednik je natječaja Zvonko kojeg je raspisalo Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade / Klub prvih pisaca. 2021. u nakladi ”Naklada Uliks, Rijeka) izlazi mu drugo izdanje njegovog autobiografskog bestselera ”Fifty-Fifty”. Član je DKH ogranak u Rijeci. Na Petrarca Festu 2015. osvaja treću nagradu za najbolji sonet.
