Don’t Look Up ili Matrix 4? Definitivno ovo prvo ako mene pitate, iako ne mogu reći da mi se The Matrix: Resurrections nije svidio. Okej je filmić, epska ljubavna priča zbog koje moje malo srčeko zadovoljno likuje, ali ostalo… hmm…
Napomena – spoiler alert! Čitate na vlastitu odgovornost!
The Matrix: Resurrections
Ne znam da li postoji osoba koja nije pogledala trilogiju “The Matrix” i ostala na nju ravnodušna? Gameri su je obožavali, žene su je obožavale zbog Keanu Reevesa, new age ekipa ju je obožavala zbog na glas izgovorenih pitanja, koja si mnogi postavljaju od početka binarnog koda i lupkanja po tipkovnicama, SF ljubitelji s trilogijom su došli na svoje. Veliko, malo, staro i mlado i oni negdje između obožavali su priču. Kraj je bio epski i možda je takav trebao ostati? The Matrix je obilježio jednu eru i postao trilogija koju ništa nije skinulo s trona kultnog, filmskog remek djela.
Novi Matrix pod redateljskom palicom Lane Wachowski donio je “happy end” i mnoga nova pitanja o tome živimo li i sami u kompjutorskoj simulaciji?
Priča krene genijalno ali onda se pretvori u Hollywoodsku “brza zarada” shemu
Uz zbunjenog Nea, priča o epskoj ljubavi, ljubiteljima prvotne trilogije dat će malo topline u srcu. Kung fu je ostao isti, tu su i neka nova simpatična lica ali ostalo… hmm, osrednja trojka. Priča je mogla biti i bolja. Puno bolja.
Svi smo se pitali što se desilo s Neom na kraju? Moglo se već tad naslutiti da nedorečen kraj koji samo izgleda kao kraj priče, ima potencijala za nastavak.
I eto, tolike godine kasnije dobili smo odgovor, recimo. Neo je ostao zaglavljen u simulaciji. I to takvoj da čak “živi” priču u kojoj je kreator Matrix igre, ludi dizajner – programer koji ne razlikuje svijet svoje mašte od igre koju je navodno stvorio. I taj dio priče je odličan, njegovo spašavanje također, ali nakon toga film postaje predvidiv i dosadan. Preduge scene borbi koje su u prijašnjim filmovima itekako imale smisla sada su samo zamorne. Uz bljesak pojave nekih starih Nemesisa koji se sprdaju modernim pojavama poput npr. Wikipedije (komično).
Ekipa
Glumačka postava uz standardne Reevesa i Moss, je zapravo solidna. Tu su Neil Patrick Harris u ulozi Analitičara, Jessica Henwick kao mlađahna kapetanica Bugs, koja jednostavno podsjeća strašno na mlađu verziju Trinity, (što je uz postojeću Trinity istovremeno i slatko i čudno??!), Yahya Abdul-Mateen II kao Morpheus koji je i nije Morpheus (morate pogledati da bi skužili o čem pričam), Jada Pinkett Smith kao Niobe i Toby Onwumere kao Sequoia, mali lumeni koji priči daje dašak stare arome Matrixa. Ostala postava iako zanimljivih imena nije me se dojmila pa ću je glatko zaobići.
Od Nea su napravili ustrašenog bedaka. S jedne strane to ima logike, s druge totalno NE, jer je Neo bio bad ass, koji svoje unutarnje dvojbe nije dijelio uokolo svima nego samo u zagrljaju sa svojom voljenom Trinity. Taj fail zamjeram ekipi koja ga je htjela nekako više učiniti ljudskim u ovoj priči, da bi se napravio odmak od Jednog i cijela saga približila modernoj publici, ali s time je definitivno ubijena srž priče.
Matrix koji nije Matrix
Fali previše stvari koje su bile zaštitni znak trilogije i to je nešto zbog čega novi Matrix i ne kotira baš najbolje kod stare publike i filmske kritike.
S druge strane u usporedbi s Neom mekušcem, Trinity je toliko opaka da se uspije sjetiti tko je i bez crvene tabletice i svi se na kraju izvuku. Slatko. Možda preslatko? Nama klincima koji smo odrasli uz Matrix nešto znači njihova priča i svojevrsni reunion, ali dojma sam da je Matrix previše prilagođen mainstreamu i nekim novim klincima koji žive virtualne živote više no stvarne i koji bi se rado spojili na matricu i probali “perfect life” u simulaciji.
Sviđa mi se što se suptilno kroz film skreće pažnja na tu ovisnost o rutini savršenog života, ispraznosti i tupilu koje daje ovisnost o tehnologiji i društvenim mrežama. No, mnogi koji ne traže “dubinu” donijet će zaključak je da je Matrix trebao ostati trilogija.
Ocjena:
Don’t Look Up
No s druge strane tu je Don’t Look Up, priča o znanstvenicima koji pokušavaju skrenuti pažnju na kometu koja juri prema zemlji i uništit će i nas i planet.
No, kako to obično biva čovječanstvo ima preča posla, bavi se tračevima, nebitnim celebovima, lifestyleom i zaglavljeno je u materijalizmu. Mediji prenose lažne i nebitne vijesti, političari i korporacije pokušavaju zgrnuti pare na prijetećoj katastrofi, a nekolicina ljudi na čelu s Leom DiCapriom kao dr. Randall Mindyem i Jennifer Lawrence u ulozi Kate Dibiasky, znanstvenice koja je komet i otkrila, i po kojoj to ogromno svemirsko čudovište nosi ime, pokušavaju probuditi čovječanstvo i tadaaaaam ne uspiju.
Nema junaka, nema happy enda.
Vidimo sve, presjek modernog življenja i zaokupljenost nebitnim. Vidimo moderne bilionere kojima ljudski život ne predstavlja ništa i u vječnoj su potrazi za novim resursima i bogatstvom (parodija na Billa Gatesa je urnebesna). Vidimo političare koji tim istim bezobrazno bogatim pojedincima vire iz guzice i stavljaju njihove i naravno svoje interese, ispred dobrobiti čovječanstva. Vidimo ljude koji su toliko zaslijepljeni i letargični da su lijeni doslovno podiči pogled prema nebu i vidjeti užarenu gromadu koja leti prema Zemlji.
Dobar dio filma vodi se javna debata da li je priča o kometu stvarna ili je samo medijska izmišljotina. I zapravo čitav film osjećaš ljutnju jer su ljudi doslovno toliko – glupi.
Neću prepričavati radnju jer film morate pogledati. Vidjet ćete u njemu sve podjele, sve debilane modernog življenja, aktualne cirkuse vezane uz našu “Kometu” s kojom se borimo zadnje dvije godine i vlastito odbijanje pojma – vidi širu sliku.
Ekipa
Film je zaista okupio glumačku kremu, uz spomenute zvijezde tu su i genijalna Meryl Streep u ulozi predsjednice Orlean, Cate Blanchett u ulozi visokoobrazovane a silom prilika (ili neprilika modernog življenja) površne i zatupljene novinarke i TV voditeljice Brie Evantee, Ariana Grande u ulozi razmažene pop dive Riley Bine (ironijo moja – dakle vrh), te zvijezda “Dine” Timothée Chalamet u ulozi Yulea, mlađahnog entuzijasta s kojim se Kate na koncu spetlja.
Poruka filma? Moćna i jasna, vrijeme je da se većina trgne, progleda, probudi i pokrene iz letargije ili odosmo u nepovrat, sami. Ne treba nam užareni komet da nas izbriše, sasvim dobro smo sami tome utrli put. Film redatelja Adama McKaya slovi kao jedan od favorita za nominaciju za slavne zlatne kipiće, jer i publika i kritika dijele oduševjenje ovom doomsday komedijom, baš kao i ja.
Ocjena:
Oba filma su svojevrsni Hollywoodski šamar modernom društvu opsjednutom nebitnim, površnim, ispraznim stvarima, toliko zarobljenom u matrixu uvijek istih problema, želja, tehnologije i zavrzlama da ne zna da bolje može i postoji.
Dobar tajming, oba filma su must see, a ja ću zaključiti jednim sad već kultnim citatom Keanu Reevesa – Istina je, da je Matrix bio dokumentarac.
