Interview: Prof.dr.sc. Dragan Babić –  Ovisnost o društvenim mrežama 

Ovisnost o društvenim mrežama je postala stil života koja je za mnoge društveno prihvatljiva i u njoj ne vide nikakvu opasnost za zdravlje.

Prof.dr.sc. Dragan Babić

Usamljenost, samački život, izolacija i otuđenje imaju negativan učinak na zdravlje. Iako uvjeti života i povezanost nikada nisu bili bolji. Danas ljudi sve manje međusobno razgovaraju, sve se manje kreću i sve lošije hrane Sve više ljudi je na neki način opsjednuto Internetom.

Sve je manje stvarnih, a sve više virtualnih prijateljstava. Ovisnost o društvenim mrežama se treba shvatiti kao ozbiljan problem u društvu. O ovisnosti o mobilnim tehnologijama, njenim uzrocima, posljedicama, prepoznavanju ovisnosti o Internetu i društvenim mrežama te tretmanima rehabilitacije i liječenja razgovarali smo s prof. dr. sc. Draganom Babićem.

Profesor Babić je specijalist neuropsihijatar, sub specijalist socijalne psihijatrije. Voditelj je odjela za kronične psihoze Klinike za psihijatriju SKB Mostar. Prodekan za znanost i međunarodnu suradnju Fakulteta zdravstvenih studija i predsjednik Udruge psihijatara u BiH.

Problematika ovisnosti o društvenim mrežama još uvijek nije dovoljno prepoznata

Profesore Babić, koliko ozbiljno društvo shvaća ovisnost o društvenim mrežama da reagira kada se pojavi taj problem?

U pet tisuća godina zabilježene povijesti zapisano je kako su ljudi od postanka čovječanstva na razne dopuštene i nedopuštene načine nastojali sebi život učiniti ugodnijim i ljepšim. Pri tome su koristili razna sredstva i načine kojima su to povremeno i privremeno i uspijevali, ali su dugoročno uništavali svoje zdravlje uključujući pri tome organsku, psihičku i socijalnu sastavnicu pojedinačno ili sve tri skupa. Razlog tome je nastanak ovisnosti zbog kojega se užitak vrlo brzo pretvarao u patnju.

Potreba za srećom, užitkom i prihvaćanjem jedna je od temeljnih ljudskih potreba čije ispunjenje nikada nije bilo lakše nego danas. Sada imamo priliku „izabrati“ svoju ovisnost i u njoj potpuno društveno prihvaćeno „uživati“ jer je postalo relativno lako biti ovisan i ostati neprimijećen. Kao nikada do sada možemo reći i lakše nego ikad ranije braniti izrečeno da je ovisnost u nekih osoba danas, u dvadeset prvome stoljeću, postala stil života koja je za mnoge druge društveno prihvatljiva i u njoj ne vide nikakvu opasnost za zdravlje.

Simptomi

Koji su prvi simptomi ovisnosti o mobilnim tehnologijama, kako to možemo prepoznati na sebi ili našim bližnjima?

Sve počinje uobičajenim ponašanjem ali se vremenom provodi sve više vremena uz mobilne tehnologije da bi s na kraju kod nekih osoba prešlo u pravu ovisnost. Presudni faktor u razvitku ovisnosti jest naša primarna ustrojenost kao ljudskog bića, a faktori koji određuju tko će postati ovisan, a tko ne, su ono što se u velikom broju slučajeva može nadvladati.

Ugodne aktivnosti potiču reakcije u mozgu zbog kojih taj doživljaj osobe ispunjava zadovoljstvom i to ih ohrabruje za nastavak i ponavljanja djelovanja koja dovode do takvog stanja. Taj jednostavan sustav ustroja prisutan je kod većine ljudi, međutim, samo kod nekih želja za određenim užitkom prerasta u nekontrolirani poriv a što je skoro siguran put ka ovisnosti.

Tako se smatra da je ovisnost „model prema kojem osoba kreira svoj svakidašnji život“. Ostali životni sadržaji stavljaju se u drugi plan jer postaju manje važni, a bavljenjem sadržajem ovisnosti ovisnik sve više zanemaruje druge oblike socijalnih kontakata. Gubitak voljne kontrole ponašanja, tj. sustavno gubljenje odgovornosti i svjesnosti svojih odluka ili aktivnosti ovisnika može se nazvati ovisničkim ponašanjem. Ono uključuje prekomjernu uporabu raznih oblika interneta što može voditi u zlouporabu i ovisnost.

To ponašanje ne vodi nužno u ovisnost, no ovisnost nužno kao bitnu odrednicu sadrži ovisničko ponašanje u bilo kom obliku što se manifestira psihološkim ili fizičkim simptomima ili socijalnim poteškoćama pri čemu fizička komponenta nije nužna. Zato se i može reći da je najvažnija odrednica ovisnika i ovisničkog ponašanja, tvrdokornost tog ponašanja i otpornost na promjene. Paradoks današnjeg društva jest upravo izražena briga za ljudska prava, očuvanje života i dostojanstva, a istovremeno se sva prava osporavaju jer se javlja takozvana inverzija vrijednosti pri kojoj se odbacuju tradicionalne vrijednosti i ugrožavaju temeljne konstitucije ljudskog života – od braka, obitelji, do prava na rad i slobodu.

Kako okolina može pomoći?

Kako bi roditelji, supružnici i prijatelji trebali postupiti ako žele pomoći osobi koja je ovisna o mobilnim tehnologijama?

Roditelji i supružnici bi primarno svojim primjerom trebali pokazati da je i životu čovjeka u 21 stoljeću važnije raditi, voljeti, biti u društvu i imati neke aktivnosti a da u svemu tome mobitel, Internet i druge suvremene prednosti budu pomoć za bolji život, a ne prekomjernim korištenjem prerastanje u „smisao života“. Ako primijete da njihov bliski član obitelji prekomjerno koristi mobilne tehnologije na to mu treba ukazati i o tome treba razgovarati i dati prijedloge kako se to može pobijediti.

Postoje li izgovori, odnosno poricanja ovisnosti u kontekstu opravdanja da provede vrijeme na mobitelu zbog posla, dosade ili možda utjehe?

Po definiciji ovisnosti jedna od njenih bitnih karakteristika je nekritičnost i neuviđavnost. Nikada nitko nije rekao za sebe: „da, ja sam ovisnik“… Uvijek se nalaze razni oblici opravdavanja, minimiziranja i racionaliziranja svoje ovisnosti, ma kakva ona bila.

Najranjivije skupine podložne ovom tipu ovisnosti

Koliko negativno mogu utjecati društvene mreže i tko su najranjiviji pojedinci ili skupine?

Moderno doba u kojem živimo pored važnih tehnoloških prednosti sa sobom nosi i neka negativna gledišta koja se mogu pripisati ljudskim slabostima. Nesigurnost u pogledu naše osobnosti, subjektivna želja da budemo nešto što nismo, utjecaj medija koji nameću krive i lažne vrijednosti samo su neki od čimbenika modernoga doba. U modernom svijetu bolesti zbog strasti nastaju u bok najviših dometa ljudske civilizacije. One su protuteže tih dometa ili kazna zbog civilizacijskog zaborava na samog čovjeka. Ovisnici su skoro u pravilu potpuno nefunkcionalne osobe koje postaju zarobljenici vlastitih strasti.

Kada je riječ o ovisnostima o mobilnim mrežama one su još uvijek slabo proučene i slabo poznate. Čovjekovu žudnju za nečim i bavljenje time unatoč mnogim posljedicama većina autora objašnjava istinskom potrebom, biološki, psihički ili socijalno zadanom.

Strasti su znak čovjekove veličine, ali i izvor njegovih stradanja, one su osnove životnog smisla, bez smisla svojstvenog samo čovjeku. Istraživanjima su otkrivene mnogobrojne paralele između ovisnosti o tzv. Pravim „drogama“ i ovisnostima bez „droga“. Zabrinutost je to veća što su i kod ovisnosti bez „droga“ (među koje spada ovisnost o internetu) zapažene biološke, psihičke i socijalne posljedice vrlo slične onima koje uzrokuju ovisnosti o „drogama“: žudnja za ovisničkom aktivnošću, alarmiranje adrenalina, izlučivanje dopamina i serotonina, stvaranje tolerancije i sindroma apstinencije.

Najranjiviji pojedinci su adolescenti jer u adolescenciji sve to počinje. Kod mnogih to za sva vremena ostane neki vid uobičajenog korištenja mobilnih tehnologija koje nam život čine ljepšim i zanimljivijim ali neki od njih vremenom pređu u prekomjerno korištenje , a što je nerijetko put u pravu ovisnost.

Liječenje

Koji su načini liječenja od individualnih odlazaka psihologu, grupne terapije i odlaska na rehabilitaciju, kakvi su programi liječenja u Bosni i Hercegovini?

Nažalost u BiH je za ovaj psihički problem liječenje na niskoj razini. Na pojedinim klinikama za psihijatriju i Domovima zdravlja postoje Odjeli za ovisnosti i tu se liječe klasični ovisnici ali i ovisnosti „bez droga“ u što spadaju ovisnici u mobilnim mrežama i slično.

Kada dođe do trenutka kada je osobama potrebna stručna pomoć koja se sastoji od dužeg boravka na odvikavanju i rehabilitaciji od mobilnih tehnologija i društvenih mreža?

Ako osobe zbog prekomjernog korištenja društvenih internetskih mreža provode i gube puno vremena i ako su zbog toga nefunkcionalne i nedovoljno organizirane tj. ako imaju ozbiljne psihičke, organske i socijalne poteškoće to je znak da je nastupila ovisnost.

Tijek rehabilitacije

Možete li detaljnije objasniti postupak rehabilitacije, od kakvih se programa sastoji ta rehabilitacija i koliko je učinkovita?

Ako osoba postane ovisna o internetu, mobilnim mrežama i sl. potrebna joj je pomoć u smislu multidisciplinarnog i integralnog pristupa tj. u liječenje se uključuju psihijatri, psiholozi, socijalni radnici, educirani medicinski tehničari ali i obitelji. Liječenje može biti ambulantno ili hospitalno. Ako je potreban hospitalni tretman on obično traje relativno kratko (3-4 tjedna) ali je ambulantni tretman potrebno nastaviti duži period i on obično, ako se radi o pravim ovisnicima traje nekoliko godina. Nekim od njih je potreban i liječenje u Komunama za ovisnike kao oblik socioterapije a što traje 3-5 godina.

Postoji li opasnost da osoba ponovo postane ovisnik nakon rehabilitacije i postoji li način kontroliranja koliko vremena trebamo provoditi za mobitelom?

Nažalost postoji jer u definiciji te bolesti se kaže da je to kronična i recidivirajuća bolest, a to znači da ona ima sklonost da se povremeno ponovo vrati tj. aktivira.

Što biste vi preporučili ljudima kao savjet kako pametno provoditi vrijeme na društvenim mrežama uz socijalizaciju i aktivan i kvalitetan život?

Društvene mjere su nam donijele brojne napretke i omogućili brojna poboljšanja našeg života. Međutim treba shvatiti i prihvatiti da je za naš zdrav život vrlo važna zdrava prehrana, tjelesne aktivnosti, pozitivno mišljenje i razne metode opuštanja. Također treba shvatiti i prihvatiti da je čovjek po definiciji i društveno biće i da su vrlo važni kontakti u živo a ne samo preko društvenih mreža.

Greške na koje valja ukazati

Želite li nešto istaknuti, a da nisam pitala?

Psihijatrija je napravila značajne iskorake ali neće ispuniti svoju društvenu ulogu ako ne uspije pobijediti svoje stvarne i potencijalne mane. Ovisnosti bez droga uz brojne druge poteškoće spadaju u izazove koje je važno i nužno potrebno hitno shvatiti i prihvatiti da postoje u medicini u 21. stoljeću i da je neophodno da liječnici i svi ostali čimbenici u zdravstvu zajedno promisle na koji način odgovoriti navedenim i drugim izazovima koji stoje pred zdravstvenom službom. Psihijatri bi morali znati da je kultura psihijatrije, a to znači ideologije i vjerovanja koji određuju način na koji psihijatrija funkcionira, u dosluhu s duhom vremena, njegovom dominantnom ideologijom i vladajućim vjerovanjima.

Kultura psihijatrije je uvijek bila dio kulture datog društva u datom vremenu. Iako je Svjetska zdravstvena organizacija još davno priznala alkoholizam i ovisnosti o drugim psihoaktivnim tvarima kao bolest i uvrstila ih u važeće međunarodne klasifikacije bolesti i srodnih stanja još uvijek, nažalost, ima liječnika pa i psihijatara koji su i te bolesti spremni shvatiti kao stil života, a ne kao stvarne bolesti.

Trebamo se učiti i na greškama i što prije tzv. ovisnosti bez droga ispravno definirati i smjestiti ih u odgovarajuću kategoriju, a takvim bolesnicima, onda kada oni to jesu, adekvatno pomoći. Takvim pristupom ćemo pomoći ovisnicima bez droga, njihov život učiniti zdravijim i kvalitetnijim, a to je način da zadovoljstvo bude veće u obitelji i u društvu u cjelini.