Afganistan je pao. Ili je oslobođen. Ili je Kabul šaptom pao. Sve u svemu, talibani su se vratili nakon dvadeset godina sijući nanovo teror, strah, paniku te kažnjavajući sve koji se protive džihadu i šerijatskom zakonu.
U svem tom općem kaosu žene imaju manje prava nego ulični psi u šintera. Iako talibani najavljuju da će o ženskim pravima odlučiti visoko islamsko akademsko vijeće, mnogi sumnjaju u to da se neće ponoviti 1996. Vuk dlaku mijenja ali ćud ne.
Rigorozne i drakonske mjere za neposluh trebale bi odvratiti žene da se bore za svoja prava. Mnoge u strahu za svoj život spaljuju diplome i svaki trag obrazovanja. U talibana nema pametnih, samo podložnih žena spremnih na rasplod i bespogovornu poslušnost.
Samim padom Kabula mnoštvo muškaraca slavilo je oslobođenje od ženske slobode. Jer, ženska sloboda zorno ukazuje na mušku slabost. Žene su u sekundi zatvorile kozmetičke, frizerske i ine salone. Poznate aktivistice izbjegle su iz zemlje zbog otvorenih prijetnji smrću. U Afganistanu živi 18 milijuna žena. Žene koje su odlučile da više ne žele biti robljem.
Žene su kroz povijest bile pokretačice promjena i spremne na vlastitu žrtvu da bi izborile bolju budućnost za svoju djecu. Od prava na obrazovanje, posao, pravo glasa.
Muškarci bježe, žene prosvjeduju
Već treći dan nakon pada Kabula, dok muškarci preskaču ograde na aerodromu hvatajući letove prema slobodi, žene su izašle na ulice prosvjedujući protiv šerijatskih restrikcija. Iako predstavnici vlasti smiruju tenzije porukama da će ”institucije odraditi svoj posao”, žene žele biti ravnopravne u društvu.
Intervju na televiziji koji je vodila žena trebao nas je sve uvjeriti da je došlo do evolucije u šerijatskom zakonu. No, prosvjednice se neće tako lako navući na tanak led. Poručuju da ih ima 18 milijuna te da ih talibani ne mogu sve pobiti da bi ostvarili svoj naum njihove društvene izolacije. ’96. je ukazala na svu tragičnost talibanske vlade koja se iživljavala kako na muškarcima tako i na ženama.
Amerika i Biden pokazali svoju slabost
Objektivno, Afganistan je šaptom pao jer je to većini odgovaralo. Mnogi tvrde da kad bi se obučilo i naoružalo žene za borbu da bi rat godinama potrajao. Odlaskom Amerikanaca i Bidenovim dizanjem ruku od svega, ”najdemokratskija” zemlja ne da se svrstala na stranu talibana već se, prepuštanjem Afganistana strahovladi, pretvorila u ”demokratske talibane” koji će nijemo promatrati zastrašujući usud svih neistomišljenika/ica koj/i/e će radije staviti glavu na panj nego biti poslušnic/e/i sadistima. Biden je sad izravno priznao da SAD više nije najmoćnija država na svijetu.
Semantički, strahom od velikih ljudskih i gospodarskih gubitaka, Biden je priznao opći poraz od tipova koji su s par ručnih bacača, kalašnjikovima i mučenjem zarobljenih američkih vojnika potjerali najmoćniju vojsku sa svog teritorija. Strašljivcu iz Bijele kuće ne preostaje ništa drugo nego da ostatak mandata provede u zraku u svom predsjedničkom zrakoplovu.
Dotle će mu o hrabrosti svjedočiti žene iz Kabula. One koje su odlučile ostati i ne dopustiti da budu zaostale. Srećom, ni talibani ne žele ponoviti svoje prethodne pogreške zbog kojih su navukli bijes cijelog svijeta. Pomalo će izbalansirati svoju politiku dok ne postignu potpunu kontrolu zemlje i situacije.
S novim prilagodbama ostvarit će svoj šerijatski naum s nešto slabijim intenzitetom no još uvijek ograničenjima kojih u zapadnom svijetu nema već stoljećima. Ali zato je strah svojstven svima i tko mu podlegne – izgubio je. Sve je očitije tko je uistinu dobio, a tko izgubio. Nama, kao simbol snage, ostaju žene iz Kabula. One s fotografije iz 1972. te one s TV snimki od prije neki dan.
Foto: Wikipedia
rođen je 1973. godine u Zagrebu. Nakon završene srednje komercijalne škole upisuje Fakultet političkih znanosti u Zagrebu, gdje nakon nekoliko položenih ispita, zbog zdravstvenih problema (tetraplegija) zamrzava status studenta. Diplomirao je logoterapiju.
Od 1991. poeziju i prozu objavljuje u hrvatskim književnim časopisima. Kolumnist je, recenzent, tekstopisac za brojne glazbenike. Njegova poezija je 2003. ukoričena u zajedničkoj zbirci Svjetlost ognjišta, a zatim objavljuje i dvije vlastite zbirke poezije (Šetnja života, Naklada Uliks, Rijeka, 2004. i Krug dana, Art studio Hagall, Rab, 2012.) te pet romana za odrasle (Fifty-Fifty, Naklada Uliks, Rijeka, 2013. Kako si ga tražila, Naklada Uliks, Rijeka, 2017. Pukovnikova ljubav 2019. Naklada Uliks – Rijeka) te Molitelj, Funditus, Zagreb, 2014.) Žanin gambit (Funditus, Zagreb, 2016.) Izašla su mu i dva bestselera za djecu, avanturistički roman za djecu Bornin vremeplov (Funditus, Zagreb, 2016.) te nastavak istog, Borna na Rabu (Funditus, Zagreb, 2018.). 2020. godine objavljuje zvučni roman za djecu ”Modri zvjezdani vlak” na YouTube kanalu ”Naklada Uliks – Rijeka”. Iste godine svojim romanom “Bok Roko!” pobjednik je natječaja Zvonko kojeg je raspisalo Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade / Klub prvih pisaca. 2021. u nakladi ”Naklada Uliks, Rijeka) izlazi mu drugo izdanje njegovog autobiografskog bestselera ”Fifty-Fifty”. Član je DKH ogranak u Rijeci. Na Petrarca Festu 2015. osvaja treću nagradu za najbolji sonet.