Često se zavaravamo mišlju da imamo bezgraničnu količinu vremena na raspolaganju. Neki se tješe idejom da će se ostvariti u budućem životu. No, vrijeme kakvo poznajemo zapravo je koncept koji postoji isključivo u materijalnom svijetu, a kojeg nastanjuju duše zaglavljene u tjelesnosti.
Ipak, to ne znači da život nema smisla. Naprotiv, svrha našeg postojanja jest rad na sebi, proces buđenja i samoostvarenja. Sve ostalo je besmisleno trošenje životnih resursa.
Istina je da duhovni svijet posjeduje beskrajnu strpljivost i da ćemo imati vremena koliko nam je potrebno. No, to ne mijenja činjenicu da smo ovdje s jasnom namjerom – da se probudimo i dosegnemo vlastiti potencijal. Stoga bi se trebali posvetiti isključivo samorazvoju, a ne dopustiti da nas ometaju površne brige svakodnevice.
Rast
Neki pak mogu tvrditi da je sve što proživljavamo zapravo dio našeg duhovnog rasta. To je istina, no istovremeno smo majstori u pronalaženju opravdanja i odlaganja pravog duhovnog napretka. Zanemarujemo činjenicu da detalji imaju veliku važnost, primjerice, njegovanje vrlina. Bez vrlina nema ni uspona na više duhovne razine. U duhovnom svijetu ne vrijede ista pravila kao u materijalnom – tu nema opravdanja za loša djela, ona nas jednostavno sputavaju u daljem razvoju.
Materijalne želje i ciljevi ne nude trajno ispunjenje. Trčanje za njima zapravo je trčanje za prividima. Buddha je u Dhamapadi tvrdio da je život patnja ako je uvjetovan željama. Tek kada oslobodimo sebe od želja, možemo krenuti putem spoznaje prave sreće.
Istina, suočavanje sa stvarnošću može biti bolno – naše se iluzije ruše, a moramo se suočiti s time kakva je stvarnost zaista. No, to se ne događa odjednom, već postupno. Ako gledamo iz perspektive istine, draž života postaje nepregledna. Iako se u odnosima s drugima mogu pojaviti poteškoće, jer njihova svijest najčešće nije proširena kao naša. Ipak, tolerancijom i otvorenošću možemo premostiti te razlike.
Izazovi
Katkad nam životni izazovi poput bolesti nameću akciju, prisiljavajući nas da preispitamo vlastite vrijednosti. To je prilika, a ne kazna – kriza nam tako otkriva istinu. Pritom moramo paziti da ne zapadnemo u samosažaljenje, već da iskoristimo tu situaciju za duhovni rast.
Problemi i nevolje dio su života, no to ne znači da ih moramo doživljavati kao takve. Oni nas zapravo potiču na djelovanje i promjenu. Umjesto tjeskobe i bijesa, možemo naučiti prihvatiti izazove i vidjeti u njima mogućnost za duhovno buđenje. Jer, u konačnici, moguć je život bez opterećenja – ne zato što ih nema, već zato što ih više ne doživljavamo kao probleme.
Upoznavanje sebe je preduvjet prihvaćanja izazova
Bitan element duhovnog buđenja jest upoznavanje i prihvaćanje sebe onakvima kakvi jesmo. Previše smo zaokupljeni vanjskim aspektima života, umjesto da se okrenemo ka unutra i shvatimo vlastite potrebe, strahove i motivacije. Tek kada usvojimo dublji uvid u sebe, možemo s mirnoćom i racionalnošću pristupiti životnim izazovima.
Umjesto da se borimo protiv onog što smatramo problemima, možemo naučiti prepoznati kako oni zapravo predstavljaju prilike za rast. Svaka bolest, gubitak ili životna kriza pruža šansu da se suočimo sa svojim strahovima, prihvatimo nesavršenost i krenemo putem samorealizacije. Kada prestanemo gledati na izazove kao na prijetnje, oni postaju katalizatori transformacije.
Foto: Canva
Važno je razviti sposobnost opraštanja – sebi, kao i drugima, naravno. Umjesto da se zarobimo u spirali ogorčenosti i osvete, možemo naučiti kako oprostiti i osloboditi se tereta prošlosti. To nam otvara put prema unutrašnjem miru i sposobnosti da prihvatimo sadašnji trenutak onakvim kakav jest.
Konačno, ključnu ulogu u prihvaćanju životnih izazova ima i njegovanje suosjećanja, strpljivosti i jednostavnosti. Te nam osobine pomažu da se izdignemo iznad egoističnih poriva i zagledamo u širu sliku postojanja. Tada možemo postati otporni na pritiske svakodnevice i posvetiti se ostvarenju životne svrhe.
Zanimljivo je to s identifikacijskim pitanjima poput tko si, što si, gdje si, čime se baviš… Kako odgovoriti na njih? Hoćeš li početi nizati suhoparne, biografske etikete koje u biti ništa suštinski ne govore? Odgovor na pitanje tko sam ja, toliko je složeno da je na njega nemoguće dati odgovor s kojim možeš biti smireno zadovoljan. Mudri kažu, sve bliže i bliže prilaziš pravom odgovoru ako otkriješ što nisi. Tekstovi koje čitate, bave se upravo time.
