U zadnje vrijeme primijetio sam da namjerno izbjegavam vijesti, portale, novine. Zasićenost istovjetnom propagandom dovela me je do krajnje točke inertnosti spram ostalih ”marginalnih” događanja. Činjenica da nam je cijena goriva nikad veća nije opustjela ulice. Nikom ništa. Vozimo se k’o da je na vodu. Inflacija je donijela poplavu rasta cijena. Vezanu na porast cijene goriva. Nikom ništa. Kao da tiskamo novac za cijeli svijet.
Ali, Novaka su deportirali iz Australije. E, to je katastrofa! To ne mo’š disati od zapjenjenih društvenih mreža. Nema šanse izbjeći neki takav naslov s poznatom društvenom cenzurnom obavijesti da je tema vezana uz ”znate koju bolest”.
Nole je naš brat. Mesija necijepljenih, borac za ljudska prava, uredni platiša svih režija, humanitarac i svjetski putnik koji je upravo prebolio tek dobivenu zarazu, no nema dokaza jerbo nitko ne šljivi srpske doktore koji su inače jako cijenjeni i cijepljeni vani. I tako je nastao rat karikaturama između ”cijepaša” i onih djevičanski čistih necijepljenih koji se bore za svjetlu budućnost Zemlje.
Zaglušujuća glupost mase
U tom kaosu i kakofoniji pravaških obračuna, biti nesvrstan blasfemija je spram demokratske obveze da jednostavno budeš svrstan jer suzdržan u ovom slučaju nikako ne može biti. Tako da sad imamo Noleta koji je razotkrio Australiju kao najrigorozniju državu koja propagira fašističke mjere te ih bespoštedno primjenjuje na sve, pa i na prvi reket svijeta. Našpananih žica, Primus se vratio u Srbiju, pokrenute su istrage, no za mene je najdirljiviji trenutak bio kad se medijima obratio Vučić s poznatom patetičnom facom i iznemoglim glasom koji bi detektor emocija zasigurno proglasio hipersenzibilnim.
Dakle, srbijanski El Presidente, s tugom i nevjericom dočekao je očekivanu vijest da će necijepljeni Nole morati trenirati napucavajući tenisku lopticu o zid Narodne skupštine Republike Srbije.
Rat po Grand Slamu
Začuđeni ”Vučko” tješio je goloruki teniski narod i navijače cijelog svijeta da će doći dan kada će istina pobijediti nad nečuvenom nepravdom spram svjetskog brata Noleta. Uistinu, u Srbiji može doći tek dan, jer sam Vučić je naložio da se u kafiće poslije 22h ne može bez potvrde o cijepljenju. Naravno, to je demokratska odluka u skladu s epidemiološkim mjerama koje srbijanski policijski sat svrstavaju u vrh demokratske politike za razliku od australske profašističke diktature koja ”bije” nedužan narod po ulicama ako ne nose masku, a nose, primjerice, srbijanske zastave i Noletovu sliku.
E, pa gospodo Australci nemere to tako!
U svezi i glede sukoba između Beograda i Canberre izašao je i onaj duhoviti poziv na referendum u kojem se, pisano ćirilicom, pita Srbijance jesu li za ili protiv objavljivanja rata Australiji? Eh, prema najavama, sljedeći rat bi mogao biti s Francuzima jer i oni za svoj Grand Slam predviđaju iste mjere. Nema šta, pošast fašizma širi se cijelim svijetom.
Bavimo se glupostima dok u javnost izlaze bitne informacije o štetnosti višekratnog cijepljenja
Ponovno u zaleđu svega ostala je izjava stručnjaka da bi višekratno cijepljenje moglo biti kontraproduktivno spram našeg imuniteta, pa se s pravom pitamo: KOLIKO PUTA TREBAMO BITI CIJEPLJENI da bismo ostali ODGOVORNI?
Ah, Srbija je možda izgubila rat s Australijom, no započela je kulturološku supremaciju nad svijetom. Ako je Tesla postao hrvatski 50 cent, onda će Držić, Gundulić i ostali Dubrovčani postati kulturnim nasljeđem Republike Srbije. Kojom logikom to nitko ne zna. Naime, iako su još Od 1220. godine Dubrovčani zazirali od pravoslavaca i muslimana te inovjernika, te im naređivali da spavaju izvan zidina, Srbi su ”prisajedinili” hrvatsku književnost sebi i servirali As(s) Hrvatskoj.
Čeka se odgovor Zagreba, no Hrvate i dalje muči pitanje Đokovićeve deportacije i usuda svjetskog tenisa koji bježi od igle. Naposljetku, popis stanovništva ukazuje na veliki otpis hrvatskih građana. I o tome svi šute.
Trenutno je najveća sprdnja ona oko predsjednikove dodijele Velereda Dmitra Zvonimira s lentom i Danicom kardinalu Vinku Puljiću. Naime, predsjednik RH Milanović je netom prije dodijele popravljao šlic i brisao nos rukom. Neki su komentirali da je taman završio sastanak o novom programu demografske obnove, a drugi da se, valjda, sprema krenuti s centra na haklu s kardinalom. Sve u svemu, ludi siječanj u kojem se možeš cijepiti protiv svega osim protiv gluposti.
rođen je 1973. godine u Zagrebu. Nakon završene srednje komercijalne škole upisuje Fakultet političkih znanosti u Zagrebu, gdje nakon nekoliko položenih ispita, zbog zdravstvenih problema (tetraplegija) zamrzava status studenta. Diplomirao je logoterapiju.
Od 1991. poeziju i prozu objavljuje u hrvatskim književnim časopisima. Kolumnist je, recenzent, tekstopisac za brojne glazbenike. Njegova poezija je 2003. ukoričena u zajedničkoj zbirci Svjetlost ognjišta, a zatim objavljuje i dvije vlastite zbirke poezije (Šetnja života, Naklada Uliks, Rijeka, 2004. i Krug dana, Art studio Hagall, Rab, 2012.) te pet romana za odrasle (Fifty-Fifty, Naklada Uliks, Rijeka, 2013. Kako si ga tražila, Naklada Uliks, Rijeka, 2017. Pukovnikova ljubav 2019. Naklada Uliks – Rijeka) te Molitelj, Funditus, Zagreb, 2014.) Žanin gambit (Funditus, Zagreb, 2016.) Izašla su mu i dva bestselera za djecu, avanturistički roman za djecu Bornin vremeplov (Funditus, Zagreb, 2016.) te nastavak istog, Borna na Rabu (Funditus, Zagreb, 2018.). 2020. godine objavljuje zvučni roman za djecu ”Modri zvjezdani vlak” na YouTube kanalu ”Naklada Uliks – Rijeka”. Iste godine svojim romanom “Bok Roko!” pobjednik je natječaja Zvonko kojeg je raspisalo Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade / Klub prvih pisaca. 2021. u nakladi ”Naklada Uliks, Rijeka) izlazi mu drugo izdanje njegovog autobiografskog bestselera ”Fifty-Fifty”. Član je DKH ogranak u Rijeci. Na Petrarca Festu 2015. osvaja treću nagradu za najbolji sonet.
