Krenula je ta predblagdanska ludnica, ta manija kupovanja, malih rasplesanih Deda Mrazeva, blještavih lampica i ludih emotivnih izljeva ljubavi, patetike i… svega što ide u kompletu s tim! Ne, naravno nije ni mene zaobišlo. Šta ćeš, ljudsko sam biće.
Rekla sam mu što želim, on je nešto petljao i izmotavao, uvijao onako nespretno muški i ja sam rekla ok – ali ja to neću. Poštujem tvoje, and go, do your thing, but ja ću svojim putem.
I preživjela sam. I osjećam se sjajno.
Mislim da je Mariah ispjevala zaista svevremenski hit i da svi mi želimo blagdane provesti s onima koje volimo, ali ima nešto skroz naopako u toj želji da samo tog nekog želimo pod bor.
Jer što će nam taj netko ispod bora, s crvenom mašnicom oko vrata ako nismo istinski sretni sami sa sobom? I još bolje, vrijedi li ta iluzija išta, ako nismo spremni reći što želimo i još bitnije što NE želimo?
Ja želim sebe. Sebe sretnu. Ovo sad ne čini me sretnom. Rekla sam to jasno i glasno i sebe sam odabrala. Prvi put mi nije bilo teško i osjećam se oslobođeno.
I ne, ne želim samo tog nekog tipa s crvenom mašnicom oko vrata, ispod mog bora tj. na Badnjak pred mojim vratima, želim sve! Cijeli paket.
I želim raskošne bukete ruža, romantiku, poklone i da me netko obori s nogu, jer to zaslužujem. I dat ću priliku tipu koji će biti spreman skinuti mi i zvijezde s neba.
Ne mora biti najpametniji, najuspješniji, najnajnaj…. nešto tip kako žene uvijek pričaju, nižući tisuću i jedan zahtjev za tog nepostojećeg gospodina Savršenog, ali mora imati to nešto, tu neku iskru u sebi i mora biti spreman zavrtjeti planet za mene. I mora željeti biti tu, u potpunosti, jer ništa polovično mi nije dovoljno. That’s it.
U međuvremenu – želim sebe, svoju sreću, živjeti svoje strasti bez osvrtanja preko ramena i pitanja je li moglo biti drugačije? Nije. Nije, jer nisam žena koja bi mogla živjeti s mrvicama i u nekom beskonačnom, glupavom nadanju.
Mi svi dobivamo malo jer na malo pristajemo, pa počnemo u sebi skupljati zamjeranje i na kraju to ogromno klupko negative eksplodira u nekom naletu drame, s riječima poput – Ti si konj. Ili ti si koza. Ili ti me ne razumiješ… ili ti ne znaš što hoćeš ili… ti – ti- ti- ti, uvijek je ta druga osoba kriva jer MI nismo rekli – hvala, ali ja za sebe želim više.
Negdje u mojoj glavi zasvirale su fanfare kad sam konačno sebe stavila na prvo mjesto i odlučila odšetati. I to bez ljutnje, bez mržnje i bez predbacivanja. Kad bih željela loše nekom do koga mi je stalo, to bi bio znak da sam prije svega loša i sebična osoba i s druge strane da moje emocije nikada nisu bile iskrene.
Svi mi imamo pravo birati svoj put i svoju sreću, kad to shvatiš, time ispoštuješ i sebe i drugu stranu i otvaraš si put za mnoge životne radosti, nove susrete, nove ljubavi.
Majka mi je još kao klinki znala govoriti “Poljubi i pusti”, svaki put kad bih ja ljutito, mrzovoljno il’ s ogromnim nestrpljenjem nešto željela, oko nečega dramila ili bila frustrirana što nije onako kako sam htjela.
Naučila me da s ljubavlju pozdravim svoje želje i pošaljem ih u Svemir, Bogu, Anđelima… u što god vi dragi moji vjerovali i nastavim dalje. Ako je želja iskrena, doći će trenutak kad će se ostvariti. Ako mi je namijenjeno, neće me zaobići.
U djetinjstvu bile su to igračke, dobre ocjene, kasnije zdravlje, mali i veliki uspjesi i ljubavi. Svaka se istinski otpuštena želja ostvarila. Stoga sam i ovo poljubila i pustila. Pustila sam ne s namjerom da se vrati, već s namjerom da oslobodi. Prije svega mene samu. But i njega.
I sad, All I want for Christmas is – Me!
Imam listu želja i planova, od proslave s curkama, što je mojim Amazonkama danas veliki 6-i rođendan, do malog vikend getawaya kojeg planiramo Mare i ja, do cuge s dragim frendom kojeg nisam vidjela godinu i pol i ne do mu Bog da otkaže jer ću ga nać u tim njegovim Sesvetama i utopit u žlici vode (nadam se da je poruka jasna 😀 i očekujem pismenu potvrdu 😛 ), do planova oko izdanja drugog dijela moje duologije i promocije koju planiramo Maja i ja… imam se čime baviti ne samo čitavog prosinca već i cijelu prvu polovicu iduće godine.
Želim sebi prekrasan odmor za Blagdane.
Želim sebi nove ljude.
Želim sebi brdo snijega i promrzli nos.
Želim druženja uz kuhano vino.
Želim sebi sebe.
So, nema ljepše no priznati si da te nešto ne čini sretnom osobom u tom trenutku. Nema boljeg i pametnijeg no reći da nešto ne želiš, samo kako nekog do kog ti je stalo ne bi povrijedio, jer ako pristaneš na nešto što te ne ispunjava, povrijeđuješ nekog tko je mnogo važniji – sebe.
Nema ništa važnije od toga da doneseš najbolji izbor za sebe.
Možda nije lako ali je ispravno. Možda će štrecati u prsima, ali štrecanje će proći.
Pa, ako već sad stojiš na mjestu i sanjaš nešto i trčiš za nečim što nikako da se ostvari, dok u pozadini Mariah pjeva o tome kako ne želi ništa osim tog svog tipa pod borom, onda je pravo vrijeme da si opališ šamar ili dva i staneš si na crtu!
Bilo da si do ludila zaljubljena budala, ili netko tko čvrsto vjeruje da je baš ta osoba tvoja srodna duša i da s nikim drugim nikad nećeš više biti sretan, lijepo fino zastani i polij se kantom ledene vode. A onda skupi muda, nađi zrno petlje, reci kako se osjećaš i vidi što će se dogoditi.
Možda ispadne sjajno, a možda se priča završi i opet ispadne sjajno jer se više ne zapličete u potencijal, u možda, vidjet ćemo i ostale emotivne trakavice koje vode jedino – nigdje.
Ovog Božića, pokloni sebi – sebe. S tim nikako i nikad ne možeš pogriješiti. Ono što je zaista za tebe, naći će te, ni sto nevera, ni smak svijeta neće se ispriječiti između tebe i tvoje sudbine. U to sam se već milijun puta uvjerila.
